Browsing Category : Pripovijetke

nenormalna, putovanje, nisam normalna

Žao mi je, ja nisam normalna…


Nedavno, dok sam nakon napornog dana sjedila u tramvaju, prišla mi je neka baka i oholo rekla: „Digni se da sjednem!“ Nisam se digla da sjedne. Katastrofa sam, Izrod Ovog Naroda, Pogana Duša koja bi trebala biti izopćena iz zajednice! Da odmah razjasnim, ja sam djevojka zaljubljena u ljude, zaljubljena u svijet. Obožavam svakog čovjeka i doista se trudim u…

Više... »
dijete, noći

Dijete u noći (III dio)…


Zime dođu i prođu, nema u tome ništa neobično. Sve se smiri na neko vrijeme, dopustimo bijelome snježnome pokrovu da nas ušuška, sklupčamo se i utonemo u san. Tako je uvijek bilo. Nakon pregršt boja koje donosi jesen, nakon zlatnih i smeđih tonova kojima bi staze i livade bile okupane nastupila bi hladnoća. Zima ulazi u kosti i želio ti…

Više... »

Tajna plavog šala III dio: Dete bujne mašte


Četiri godine nakon Magde, rodila se Tina. Za razliku od starije sestre, Tina nije pravila nikakve probleme Ingrid tokom porođaja. Glupo je reći, ali Tina je došla na svet neplanirano i to nakon jedne svađe njenih roditelja. Naime, Ingrid je besnela na muža jer je čula da je u vezi sa nekom studentkinjom i držala mu je „predavanja“ sat vremena.…

Više... »

Mojoj dragoj I.


Dio koji obožavam kod prošlih vremena jest pisanje pisama. Ne kažem da bih mogla ili željela živjeti bez elektronskim čudesa modernog doba, no nekako volim melankoliju koju u meni izaziva pismo dobiveno od stare prijateljice. Napisala mi je tako moja I., uz klasične rođendanske želje, koliko je neprocjenjivo imati me u životu. Sa suzama u očima, napisala sam odgovor. Draga…

Više... »

Tajna plavog šala II dio: Dijete sivih očiju


            Život detektivke Ingrid Blur nije bio bajka, iako je na prvi pogled tako delovalo. Imala je uspešnu karijeru, posao od koga je mogla dobro da živi i koji je pre svega volela, dve ćerke. Nekom bi to bilo dovoljno za sreću. Ali njoj nije, jer je uvek težila ka perfekciji. Još u osnovnoj školi kada bi dobila neku slabiju…

Više... »

Dijete noći (II dio)…


Jednoga jutra dok sam bio dijete, probudilo me nježno grebanje po dlanu. Još u polusnu  otresao sam ruku nadajući se da ću odagnati to što me grebalo i utonuti natrag u san. Međutim, grebuckanje je bilo uporno. Kroz poluotvorene oči, još uvijek snen ugledao sam malenu lopticu zlatno smeđega krzna. Kružila mi je oko ruke tu i tamo ju dotičući…

Više... »

Odrasli u malim, šarenim kaputićima…


Vodič. San ostvaren dolaskom u Grad Zvan Čežnja. Voditi druge, biti im oslonac i stup kada sve krene nizbrdo, kada su u nepoznatome i kada se boje. Netko kome vjeruju, netko čiji se autoritet poštuje. Posao u koji je utkan Smijeh, Radost, najčudnije ludosti, pokoja čangrizava teta, tinejdžer pun piercinga i tirkizno obojene kose, bakica koja se čini kao da…

Više... »

Dijete noći (I. dio)


Rođen sam pod okriljem noći. Jedne prohladne, proljetne noći u kojoj su zvijezde neobično jako sjale. Nemam ime, nikada ga nisam ni imao. Jednostavno sam bio Sin. Tako me zvala – Sine. Kada malo razmislim, ime mi nikada nije ni trebalo. Svi su znali tko sam, nikada se ni sa kime nisam morao upoznavati. Bio sam Njen Sin. I to…

Više... »

Tajna plavog šala I dio: Poziv u noći


Bilo je dva sata iza ponoći i san joj nije dolazio u posetu. Naprotiv, oči su joj u polutami sobe bile širom otvorene, a glava puna misli. Ličila je na sovu. Dodatno joj je smetala grmljavina u daljini, jer nije imala strah ni od čega, osim od lupanja gromova. Udari groma su bili sve bliži i jači, te se pokrila…

Više... »

Simfonija lutanja…


Kroz moje me djetinjstvo, a kasnije i kroz odrastanje, pratila nemirna priroda. Dualnost, Temperament, krajnosti koje bi izluđivale sve koji bi mi prošarali kroz život. Inspirirajuća jutra kojima bih kročila u dan i optimistične večeri, u kojima bih uživala sa šalicom čaja. Dan kao stvoren za smijeh koji bi odzvanjao Provincijom i kojim bih okrznula svakog prolaznika. Često bi me…

Više... »

Lovac i košuta


Niz bradu mi je kapala gusta, tamna tekućina. Taj slatkasti okus hrđe izmiješao se s tragovima njenog parfema od jasmina. Ovog puta zavodnički ples trajao je kratko. Poveo sam je za ruku u mrak. Dodir. Miris. Poljubac. Njene ruke posvuda. Koža na koži. Njena topla poput sunca kojeg odavno nisam vidio. Moja hladna kao mrazovi. Njene oči. Tako pune života…

Više... »

Slatko-gorki život provincije…


Gledala sam tog četvrtka u svjetla Grada Zvanog Čežnja. Iznenada, uhvatila me želja za Provincijom, za obitelji. Tako sam, u petak, odlučila poći kući. Doista, ništa ne može zamijeniti dom Maminog toplog zagrljaja, one njezine ruke, toliko krhke, a toliko jake, obavijene oko tijela njezine djevojčice. Onaj sjaj pogleda Tatinih umornih očiju, kada krene zagrliti me. Onu Bratovu Sreću kada…

Više... »

Kalibar 45 mm


Elena Ivanov doimala se običnom, baš kao i junakinje iz mnogo nama poznatih i nepoznatih priča. Ali baš kao i svaka druga junakinja o kojoj čitamo, nešto u njoj bilo je drugačije. Jer, da nije, kako bi od toga nastala priča? Vidite, naša je Elena, koja je, kao što ste mogli zaključiti, protagonist ove priče, imala čudnu mogućnost. U njezinoj…

Više... »

Između neba i zemlje…


Prije nekoliko me dana moj blaženi posao odveo na Veliki Otok, svijet toliko drugačiji od ovog u kojem živimo, a opet, u duši toliko blizak nama. Sva srca koja su tamo kucala zajedno s mojim, ostaju u sjećanju kao cvrkut ptica u prvo proljetno jutro nakon duge, hladne zime. Ni izvjesna količina pretjerane Pristojnosti za koju sam u nekim trenucima…

Više... »

Nema nazad…


Duge, melankolične noći Provincije tjerale su me na sjedenje na prozoru, gledanje u zvijezde i razgovor s onom N. koja obitava unutar mene same. Bio mi je potreban, nadam se da shvaćate, savjet nekog tko me potpuno razumije. Hodajući tako kroz mračne hodnike životnih situacija koje bi me čas bacale u visine zbog kojih bih plakala od sreće, da bi…

Više... »

Kada te život zbuni… nazdravi mu!


Ako sam i mislila da ću ulicama Grada Zvanog Čežnja šetati opasana zidom Nedodirljivosti, sada sam sigurna da me krasila izvjesna doza ludosti, ako sam u tako nešto mogla povjerovati! Kada sam doselila iz Provincije, jedina odluka koju sam nosila sa sobom kao što vitezovi nose svoje oklope, bila je da je ovo što kuca tamo negdje ispod vrata, a…

Više... »

Popravite svoje bajke, princeze!


Provincija, moja rodna metropola, svojim me nitima uvijek vukla ka čitanju bajki. Navela me i na filmove zbog kojih bi mi, kada bih ih gledala, oči sjale sjajem Čežnje. Željela sam više, željela sam upravo to što su imale glavne junakinje! A nemirna mi narav nekako nikada nije dozvoljavala da odlučim na čijoj sam strani doista. Želim li biti djevojka…

Više... »

Sjećanja zabilježena fotoaparatom…


Nakon selidbe onih nekoliko komada odjeće u preteškim torbama, smještanja u nečiji podrum s improviziranim ormarima, pozdravljanja s obitelji koja već desetljećima živi u Gradu Zvanom Čežnja te ponovnih susreta s prijateljicama na koje sam pomalo bila zaboravila kada me žrvanj života preokretao poput perilice rublja, došao je čas da otkrijem neke nove spoznaje, kako bih upoznala novi vid mene…

Više... »

Biti potpun u Gradu Zvanom Čežnja…


U prvim danima ispod zvijezda Grada Zvanog Čežnja, spoznaje o mojem postojanju uzele su maha. Pitala sam se tada, tko sam ja? Znam li doista odgovor na ovo pitanje? Odgovor bi glasio otprilike ovako, prepun kontradikcija, prepun šarenila mojeg bića: ja sam N., djevojka u kojoj leži još mnogo drugih djevojaka. Jedna je Spisateljica, druga Svadljivica, treća Partijanerica, četvrta Svjetska…

Više... »

Grad Zvan Čežnja


Zovem se N. Prije mnogo milijuna minuta, bila sam samo kovrčava djevojka čiji su dani protjecali u razmišljanju o nekim drugim vremenima, o vremenima koja su me činila sretnijom. Ili se barem tako činilo. Vrckava projekcija kojekakvih filmova iz mojeg života bila je usidrena duboko u meni i bila je jedina stvarna imovina koju posjedujem. No, kao što iznenadan nestanak…

Više... »

Sumnja je u oku promatrača


Baba Smilja od rane vrtićke dobi započela je rad na svom životnom pozivu. Dok su druga djeca smišljala spačke i tražila ekipu koja će im pomoći u realizaciji svojih zamisli, ona je stajala po strani i promatrala sluteći da to neće završiti dobro. I tako kada su se jednog sunčanog svibanjskog jutra sva djeca iz sela okupila kako bi napokon…

Više... »

Putujuća vrata…


Ne tako davno, bio je jedan tih i povučen dječak čija će mašta uništiti živote. Njegovo tijelo bilo je prepuno neobjašnjivih modrica o kojima bi potiho raspravljao samo sa svojim imaginarnim prijateljima. Kao i sva djeca njegove dobi, dječak je nedavno počeo pohađati školu, što je u njegov život uvelo i školske nasilnike. S vremenom, jedan imaginarni glas dao mu…

Više... »

San novog dana…


Pahulje su veličanstveno plesale pod raskošom uličnih svjetiljki okićenih božićnim lampicama. Na horizontu se nazirao trg sa velikom jelkom užarenom sjajem zvijezda. Blještavi osmijesi se nisu prestajali širiti od čovjeka do čovjeka, od lica do lica. Uistinu graciozan zimski dan. Slatki glas vesele djece se prostirao poput lista nošena vihorom. Glas jednog djeteta ne bi u istom tonu poput drugih.…

Više... »

Zima – magična kraljica…


Zima se vukla ulicom, kao starica bez volje i snova. Lelujala se sama, ohola, nezainteresovana za život oko nje. Navirivala se u izloge i promatrala rumena lica ljudi, okupljenih oko stolova. Znala je da će danas svi kititi svoje jelke i slati dobre želje u svijet. A ona će opet biti sama. Baš kao i ova studen, na pustim granama…

Više... »

Agrarna reforma…


Fiona je zdvojno gledala oko sebe. Neodlucno je slegnula ramenima i šutjela jos trenutak dva. Izgledala je kao da se dvoumi da li da ispriča svoju priču ili možda ipak ne. Ne znam odakle da počnem i kako da se u svemu ovome snađem. Ne razumijem tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo!? Zašto mi i kako dalje!? Zapravo se bojim da ću…

Više... »

Budućnost…


Davide?… Davide?? – izgovori Laura Nije on još tu – šapne dječak i dobro se smjesti na koricama knjige. Kako misliš nije tu? – šokirano će Fiona Tu je i slušao vas je, ali nije tu… pričekajte tren. – namršti se dječak i upre svoje zlaćane oči u Davida te mu zapovijedi: Vrati se sad! U tom trenutku David se…

Više... »

Anđeli…


Kerolajn je samo tupo zurila u vlastite ruke. Prijatnije sigurno nije riječ koju bi ona sama odabrala da opiše „putovanje“ koje je iskusila. Rukama je grčevito stiskala nabore svoje duge haljine, sakupljajući svu snagu koju je imala kako bi ispričala ostalim putnicima gdje je to ona bila. Dječak je veselo ciknuo i stvorio se pored nje. „Hajde hajde, tvoj je…

Više... »

Kod velikog Proroka…


Čuvši svoje ime Ratnica se probudi iz misli i podiže glavu. „Ja…, ja…“ je bilo sve što je izgovorila dok je ostatak ekipe nestrpljivo gledao u nju. Hoćeš li početi ti?, uzviknuo je već nervozan David, na što ga je ona presjekla pogledom. Ali je počela sa svojom pričom. Mjesto gdje sam ja bila mračno je samo po dagađaju koje…

Više... »

Put u podzemlje…


4. Knjiga je stajala zatvorena na kamenom stolu dok su je stubovi okruživali kao vjerni vojnici. Stonhenge je bio prazan i strpljivo čekao na povratak petorke. I on je u dubini svojih hladnih zidina osjećao da je trenutak promjene došao. Dječak je odavno nestao u Knjizi. Munja zapara tamno nebo i vihor donese Lauru i spusti ju pored jednog od…

Više... »

Dječak…


3. Pošutjeli su, neko vrijeme gledajući se međusobno, a tad sjedoše na travu. Svatko je utonuo u svoje misli. Prvobitni šok i strah zamijenila je nevjerica. Zaista su bili ovdje, gdje god to “ovdje” bilo. Laura je željela nešto reći, ali nije znala kako započeti.. David ju je promatrao, pa je shvativši da je ovdje jedini muškarac odlučio je ispričati…

Više... »