Browsing Category : Pripovjetke

Sjećanja zabilježena fotoaparatom…


Nakon selidbe onih nekoliko komada odjeće u preteškim torbama, smještanja u nečiji podrum s improviziranim ormarima, pozdravljanja s obitelji koja već desetljećima živi u Gradu Zvanom Čežnja te ponovnih susreta s prijateljicama na koje sam pomalo bila zaboravila kada me žrvanj života preokretao poput perilice rublja, došao je čas da otkrijem neke nove spoznaje, kako bih upoznala novi vid mene…

Više... »

Biti potpun u Gradu Zvanom Čežnja…


U prvim danima ispod zvijezda Grada Zvanog Čežnja, spoznaje o mojem postojanju uzele su maha. Pitala sam se tada, tko sam ja? Znam li doista odgovor na ovo pitanje? Odgovor bi glasio otprilike ovako, prepun kontradikcija, prepun šarenila mojeg bića: ja sam N., djevojka u kojoj leži još mnogo drugih djevojaka. Jedna je Spisateljica, druga Svadljivica, treća Partijanerica, četvrta Svjetska…

Više... »

Grad Zvan Čežnja


Zovem se N. Prije mnogo milijuna minuta, bila sam samo kovrčava djevojka čiji su dani protjecali u razmišljanju o nekim drugim vremenima, o vremenima koja su me činila sretnijom. Ili se barem tako činilo. Vrckava projekcija kojekakvih filmova iz mojeg života bila je usidrena duboko u meni i bila je jedina stvarna imovina koju posjedujem. No, kao što iznenadan nestanak…

Više... »

Sumnja je u oku promatrača


Baba Smilja od rane vrtićke dobi započela je rad na svom životnom pozivu. Dok su druga djeca smišljala spačke i tražila ekipu koja će im pomoći u realizaciji svojih zamisli, ona je stajala po strani i promatrala sluteći da to neće završiti dobro. I tako kada su se jednog sunčanog svibanjskog jutra sva djeca iz sela okupila kako bi napokon…

Više... »

Putujuća vrata…


Ne tako davno, bio je jedan tih i povučen dječak čija će mašta uništiti živote. Njegovo tijelo bilo je prepuno neobjašnjivih modrica o kojima bi potiho raspravljao samo sa svojim imaginarnim prijateljima. Kao i sva djeca njegove dobi, dječak je nedavno počeo pohađati školu, što je u njegov život uvelo i školske nasilnike. S vremenom, jedan imaginarni glas dao mu…

Više... »

San novog dana…


Pahulje su veličanstveno plesale pod raskošom uličnih svjetiljki okićenih božićnim lampicama. Na horizontu se nazirao trg sa velikom jelkom užarenom sjajem zvijezda. Blještavi osmijesi se nisu prestajali širiti od čovjeka do čovjeka, od lica do lica. Uistinu graciozan zimski dan. Slatki glas vesele djece se prostirao poput lista nošena vihorom. Glas jednog djeteta ne bi u istom tonu poput drugih.…

Više... »

Zima – magična kraljica…


Zima se vukla ulicom, kao starica bez volje i snova. Lelujala se sama, ohola, nezainteresovana za život oko nje. Navirivala se u izloge i promatrala rumena lica ljudi, okupljenih oko stolova. Znala je da će danas svi kititi svoje jelke i slati dobre želje u svijet. A ona će opet biti sama. Baš kao i ova studen, na pustim granama…

Više... »

Agrarna reforma…


Fiona je zdvojno gledala oko sebe. Neodlucno je slegnula ramenima i šutjela jos trenutak dva. Izgledala je kao da se dvoumi da li da ispriča svoju priču ili možda ipak ne. Ne znam odakle da počnem i kako da se u svemu ovome snađem. Ne razumijem tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo!? Zašto mi i kako dalje!? Zapravo se bojim da ću…

Više... »

Budućnost…


Davide?… Davide?? – izgovori Laura Nije on još tu – šapne dječak i dobro se smjesti na koricama knjige. Kako misliš nije tu? – šokirano će Fiona Tu je i slušao vas je, ali nije tu… pričekajte tren. – namršti se dječak i upre svoje zlaćane oči u Davida te mu zapovijedi: Vrati se sad! U tom trenutku David se…

Više... »

Anđeli…


Kerolajn je samo tupo zurila u vlastite ruke. Prijatnije sigurno nije riječ koju bi ona sama odabrala da opiše „putovanje“ koje je iskusila. Rukama je grčevito stiskala nabore svoje duge haljine, sakupljajući svu snagu koju je imala kako bi ispričala ostalim putnicima gdje je to ona bila. Dječak je veselo ciknuo i stvorio se pored nje. „Hajde hajde, tvoj je…

Više... »

Kod velikog Proroka…


Čuvši svoje ime Ratnica se probudi iz misli i podiže glavu. „Ja…, ja…“ je bilo sve što je izgovorila dok je ostatak ekipe nestrpljivo gledao u nju. Hoćeš li početi ti?, uzviknuo je već nervozan David, na što ga je ona presjekla pogledom. Ali je počela sa svojom pričom. Mjesto gdje sam ja bila mračno je samo po dagađaju koje…

Više... »

Put u podzemlje…


4. Knjiga je stajala zatvorena na kamenom stolu dok su je stubovi okruživali kao vjerni vojnici. Stonhenge je bio prazan i strpljivo čekao na povratak petorke. I on je u dubini svojih hladnih zidina osjećao da je trenutak promjene došao. Dječak je odavno nestao u Knjizi. Munja zapara tamno nebo i vihor donese Lauru i spusti ju pored jednog od…

Više... »

Dječak…


3. Pošutjeli su, neko vrijeme gledajući se međusobno, a tad sjedoše na travu. Svatko je utonuo u svoje misli. Prvobitni šok i strah zamijenila je nevjerica. Zaista su bili ovdje, gdje god to “ovdje” bilo. Laura je željela nešto reći, ali nije znala kako započeti.. David ju je promatrao, pa je shvativši da je ovdje jedini muškarac odlučio je ispričati…

Više... »

Putnici…


2. Nakon nekoliko minuta pojavi se visoka, vitka djevojka s blago kovrčavom, dugom, crnom kosom. Bila je obučena u uske jahačke pantalone i kaubojke. Svojim zelenim očima je prelazila preko Laurinog pa Davidovog lica. Bila je tamnoputa, pa su David i Laura pretpostavili da dolazi negdje s juga. – Šta dođavola?! ‘Ko ste sad pa vi? – Zdravo, odgovori joj…

Više... »

Tajna Vremena – zapisi vremenskog putnika…


1. Krenu kao jeka, kao udar groma u sami zalazak sunca. Na sred livade zabljesnu tanašna plava svjetlost i tup udarac se začu u pozadini. U plemenu zavlada tišina. Poneko hrabro lice poviri prema plavoj svjetlosti, ali nitko se usudi poći u istraživanje. U strahu od bogova što noću s neba spuštaju svoje demone, zaključiše bolje se sakriti. Mnoga stoljeća…

Više... »

Ona…


Kao klinka idealiziraš i muškarce i ljubav. U muškarcima se razočaraš već nakon prvog sexa a ljubav ti svoje lice otkriva polako, ubijajući te kao starost boju kose i kao bore tvoje nekad ljepuškasto lice. Tragovi ljubavi vide se tek izvana, no nitko ne vidi štetu koju ti ona nanese iznutra. Nitko ne vidi puste hodnike koje je nekoć punio…

Više... »

On…


Mislio sam… u životu sve može imati smisla, ako slijediš ona nepisana pravila. Ako daješ sebe za ispravne stvari. Je li me to kuda dovelo? Je li mi to ostvarilo snove? Ili sam ostao samo čovjek? Netko kome su dali ime. I prezime. I broj. Oznaku nakon rođenja, kako bi znali kuda me svrstati. U koju godinu „nastanka“ u koji grad…

Više... »