Browsing Category : Prokletstvo vječnosti

Koliko lažnih lica…


Jurio sam šumom, jurio da stignem k Njoj. Goreći od želje da je vidim barem na tren. Sve ovo ionako sam radio zbog Nje… zbog Nje, tako lijepe, tako krhke, tako posebne, tako mi zabranjene… Mučio sam se s tim mislima ali nisam bio spreman otići daleko i ostaviti je da živi svoj ljudski život, ne sad kad sam znao kakva…

Više... »

Bih li se mogao prodati pod “čovjeka?”


Jurio sam kroz šumu dok mi je hladni, jutarnji vjetar šibao uz lice. Volio sam taj osjećaj slobode, brzine koja me nosila poput nevidljive struje. Čovjeku bi trebao barem sat da autom stigne do grada u dolini, meni su trebale tek minute. Zastao sam na samom rubu šume i osvrnuo se. Svi su još spavali. Lagano sam prostrujio ulicama do…

Više... »

Sjećanja…


Grčeći se od napora da guvernanti ne slomim vrat, promatrao sam je kako iščezava u tami i polako zatvara vrata iza sebe. Ona se još jednom u snu prevrnula u postelji a ja sam se spustio na pod i ostao je tako promatrati dok sniva Najednom sam ispred sebe ugledao sva ta stoljeća krvi i sva lica djevojaka kojima sam ubijao…

Više... »

Volio bih da nisam to što jesam…


Oluja koja se nadvila nad cijelu tu dolinu, najavila je dolazak jeseni. Dolazak kratkih, tmurnih dana i beskrajnih noći bez zvijezda. U nekom ranijem vremenu, prije Nje, žalio bih za tim noćnim svjetalcima i turobno se spuštao u lov. Ovako ništa mi nije više smetalo, samo činjenica da nisam bio spreman samo tako „ušetati“ u njen svijet. Nisam imao pravo…

Više... »

“Smisao” mog postojanja…


  „Smisao“ mog postojanja Onog dana, kad sam je prvi put ugledao, nakon stoljeća traženja, a nisam bio ni svjestan da je tražim, moj svemir je zastao u treperavoj tisućinki sekunde i ja sam znao da moje postojanje napokon ima smisla. Postojao sam zbog nje. Stojeći tako u sjeni smreka, čije je korijenje išlo u dubinu, u davninu mojeg postojanja,…

Više... »