Browsing Category : Razmišljanja

Drugačiji od drugih…


Znam da nitko od nas nije i ne smije biti osamljen otok, znam da smo društvena bića i da jedino ako smo okruženi ljudima možemo biti u balansu psihičkog blagostanja koje onda uvelike pomaže da se i fizički dobro osjećamo. No isto tako znam da postojimo i mi malo drugačiji od ostalih koji volimo pobjeći od ljudi, ščućuriti se negdje…

Više... »

Dan kad vam je svega dosta….


Dođe li vama kad dan za dosta ? Dosta vam je prašine, paučine, usisavača, suđa, suđerice, veša, pegle, krpe, kuhanja, ma dosta vam je svega. Samo želite dići sve 4 u zrak i mozak na pašu. I pivce za živce u ruku…. Skupi li se u vama nekad toliko jada da bi sjeli i plakali. Imate li vi svoj dan…

Više... »

Treća prilika…


Vrijedi li u životu nekome ili nečemu stalno davati šansu iznova, dati još jednu, pa drugu pa treću priliku? Vrijedi li nekome davati priliku da vas povrijedi iznova i iznova, again and again ? Da li ispadamo budala tada ? Ponižavamo li sebe uvijek s davanjem prilike ? Vrijedi li taj netko da stalno gaziš sebe zbog njega/nje ????? Ako…

Više... »

Zar cijeli život želiš plesati kako drugi svira?


Ne gledam televizijske programe. Odbijam pogledati vijesti. Odbijam znati kakvih ljudi i kakvih grozota ima na ovome svijetu. Znam – jednostavno sam se tim činom odvojila od svijeta i grozota koje nam daje. Ali zar to ne činimo svi? Zar ne zatvaramo oči pred stvarima na koje bi trebali reagirati? Kada sam napokon upalila to malo čudo tehnologije, bio je…

Više... »

Snaga riječi…


Poslije nedeljnog ručka, na stolu samo s jednim tanjurom, sjedim sama na balkonu okružena brižno njegovanim cvijećem i opet ponirem u svoje dubine, u neka nova promišljanja. Potaknuta danom prije u kojem sam bila gošća u susjednoj mi Sloveniji, u prekrasnom ambijentu Galerije “Božidar Jakac”, u Kostanjevici na Krki, danas osjećam puninu čovječnosti. Neopisiv je osjećaj kad čovjek glasom i…

Više... »

Be Diffrence Be Strong – sportska konvencija…


Lupanje basa, trenutna navala adrenalina i osjećaj dobre atmosfere. To je prvo što bi osjetili da ste posjetili najpoznatiji trgovački centar u Osijeku. Ne, niste osjetili veliki entuzijazam zaljubljenika u shopping koji se vesele popustima, nego energiju koja zrači iz male dvorane na zadnjem katu  trgovačkog centra Portanove. Upravo ta energija pokreće sve ljubitelje sporta i rekreacije te ih tjera…

Više... »

Usudi se sanjati…


Zadubljena u svoje misli sve češće uhvatim samu sebe kako odsutno zurim u plavetnilo neba i oblake što nošeni vjetrom putuju u krajeve koje dosegnuti mogu samo na fotografijama. Prisjetim se često svog djetinjstva dok sam u bakinom voćnjaku,ispod jedne stare jabuke, skrivena u travi i opijena mirisom ivančica zapisivala u bilježnicu tvrdih zelenih korica neke novosmišljene bajke moje dječje…

Više... »

Jedna o grudnjacima…


“O čemu danas pišeš?” – pita me suprug, vireći prema ekranu. “O onome što vas muške očigledno fascinira – grudnjacima.” Pa, evo vam priče zašto pišem danas o tome. Ali, prvo želim pitati Vas, moje drage žene, majke kraljice da li ste se ikada zapitali o čemu muškarci inače razgovaraju, kada cure nisu u njihovom okruženju? Nogometu? Neee… Iako mi…

Više... »

Iza kulise…


Kad padnu zavjese, kad skinu se maske. Kad se ogoli duša, kad podsvijest progovori iz nas, iz naše svijesti. Da, svjesno smo ono što želimo i kakvi želimo biti. A podsvijest nam pokazuje kakvi uistinu jesmo. Mnogi se sakrivaju iza kulise, iza maske. Zašto? Neki zbog strahova s kojima se bore (jer se boje suočiti sa svijetom, suočiti sami sa…

Više... »

Moj grad spava…


Još uvijek se svega sjećam. Mirisa koji me u zadnje vrijeme posvuda prati kao da me doziva. Mirisa kamilice koja se protezala okolo mog naselja kao anđeoska aureola. I slatkog mirisa bazge koja je rasla na kraju ulice i od koje je mama uvijek pravila sok. Sjećam se svega. Zvižduka kojim me otac dozivao u kasnim ljetnim večerima. Zvuk kojeg…

Više... »

Baš poput Adama…


Nedjelja. Dan koji većina ljudi provede na jutarnjoj kavi. No, danas ja nisam jedna od tih ljudi. Danas, nakon mnogo godina, nedjelju provodim na nedjeljnoj misi. Rođena sam u katoličkom ozračju. Ako bi ikad mogla reći tko je uopće za to zaslužan, mogla bih okriviti svoju mamu. Oduvijek se brinula o vjerskom odgoju moje sestre i mene. Navečer su bile…

Više... »

Drug Tito i baština njegove Jugoslavije…


U jeku još jedne krize vladajućih unutar Hrvatske, pišem tekst o čovjeku kojeg nema već 37 godina, a koji je bio omiljen među pukom svoje ljubljene Jugoslavije. Josip Broz Tito. Najkontroverzniji čovjek koji je hodao ovim prostorima. Nekima neprežaljeni junak, nekima zakleti dušman. Umro je na današnji dan, 1980 godine i zavio Jugoslaviju u crno. Neki kažu da je to…

Više... »

On i Off generacija…


“Možda nema dana našeg djetinjstva koje smo tako ispunjeno živjeli od onih koje smo proveli s omiljenom knjigom.”- Marcel Proust Pripadam generaciji kojoj su djetinjstvo obilježile knjige. Svatko koje pripadao toj generaciji, vjerujem da može nabrojati barem desetak knjiga koje su mu ostale u sjećanju. Mnoge od tih knjiga čitali smo zato što smo htjeli, a ne jer smo morali.…

Više... »

Dokazivanje sebi, jedino je odredište…


“Naša velika slabost leži u odustajanju. Najbolji način da postignete uspjeh je da uvijek pokušate makar još jednom.” Thomas Edison Kada započnete raditi nešto u čemu uživate i volite, često se u svojoj okolini susretnete s osobama koje omalovažavaju ono što volite, ili čak smatraju da je ono što radite samo gubljenje vremena te da bi oni mogli napraviti bolje…

Više... »

Srcem dotičem Uskrs…


I ovog travanjskog jutra budim se fokusirajući se samo na mirise i ljepotu prirode, na dobrotu, na ljubav. Želim u sebi živo očuvati sve ono Sveto od Boga dano, sve ono što sam spremila u škrinju uspomena, naučeno iz priča i molitvi svoje bake. Promišljam u tišini o Gospodinu o Njegovoj bezuvjetnoj ljubavi za čovjeka, o Njegovoj žrtvi i Kalvariji…

Više... »

Ime na papiru…


“Ono što povezuje pravu obitelj nije krvna veza, nego uzajamno poštovanje i radost zajedničkog života.”- Richard Bach Prošlo je sedamnaest godina od kada se niste vidjeli. Toliko dugo a ona još uvijek razmišlja o tebi. Ne, ne boj se, nije to zato što te još uvijek voli. To je davno izgubljeno, prokockano. A mogli ste učiniti toliko mnogo. Voljela te…

Više... »

Evropa, od mita do stvarnosti…


Znate mit o Evropi? Ne?! E pa… Evropa je bila, sudeći po antičkoj mitologiji koju ni najpametnije bosanske babe ne bi znale razmrsiti, odnekle iz Fenikije, recimo današnji suženi prostor Sirije. Po nekima je malo sjevernija, misica socijalističke novogradnje iz Ukrajine. Ali vjerovat ćemo većini da je iz Fenikije. Nije bila naročito pametna, no imala je jaku erotsku maštu i…

Više... »

Zagrljaji u kojima smo se izgubili…


Počeo sam je uzimati zdravo za gotovo. Prihvatio sam da je tu, jer gdje bi drugdje mogla biti? Moja je. Imam papir za to. Niko mi je ne može uzeti. Kad odlazim, ona ostaje. Kad se vraćam i dalje je tu. Prijalo mi je njeno veselje i toplina kada bih se vraćao. To ushićenje i sreća. S vremenom je pomalo…

Više... »

Programska šema…


Posebna ponuda, jer mi mislimo na Vas. Vaši omiljeni kanali sada i u HD-u. Nudimo Vam mogućnost da pažljivo promotrite snimak teferiča iz Diseldorfa, kako Mujo i Ferid padaju u sevdah, dok Fata ganja malog Armina između stolova. I sve to u najboljoj rezoluciji. Ali to nije sve! Ispod možete pratiti kako nena Minka iz Busovače pozdravlja sve svoje zaove,…

Više... »

Hod kroz univerzume…


Srela sam ga prošlog oktobra. “Još uvijek mirišeš na jorgovan i snove”, šapnu mi tiho dok je odvajao usne od mog obraza. “Plašio sam se godinama ovog dana. Znaš, nikad nisam patio za tobom? Samo sam se plašio da ću te negdje jednom sresti i u trenutku odbolovati čitav jedan život. Plašio sam se da će me ubiti sjaj u…

Više... »

Promjene…


Ne bih mogla reći da me to osobito čudi, ali ponekad mi zasmeta… znate kad se netko stalno hvali ili žali da ga je netko drugi promijenio. I to je u redu, pa društvena smo bića. I bilo bi zapravo čudno da smo s 30 isti kao što smo bili s 12. Značilo bi da smo zapeli u vremenu i…

Više... »

Gdje da odem?


Kažu treba ići. Ovdje se nema šta tražiti. U ovoj našoj državi nema hljeba, nema budućnosti, nema opstanka. Svi samo o tome pričaju. Svi samo u tome vide izlaz. Otići. I gledam kako odlaze. Odlaze mladi ljudi, odlaze čitave porodice. Odlaze tamo gdje ima budućnosti. Odlaze tamo gdje će se sigurno i sami namučiti, ali će znati za šta se…

Više... »

I oni imaju pravo na dom…


Moram da vam ispričam jednu priču. Priču o moja dobra četiri druga koja su živjela pred mojom zgradom. Bela, Đurica, Crni i Skočko. Da, to su psi i doista su moji drugovi. Promijenila sam adresu, ali navratim ponekad i uvijek mi se više obraduju od bilo koga drugog. Trče, skaču, guraju svoje njuške u moju odjeću kao da žele da…

Više... »

Kako biti dobra osoba u lošem društvu?


Čovjek je onakav kakvo je društvo u kome se kreće, Euripid. Sigurno mislite da ću dokazivati na razne načine gore ispisanu Euripidovu tvrdnju? Ipak, odakle mi pravo negirati tvrdnju jednog od najvećih tragičara Stare Grčke? Površno gledajući, istinita je.  Ako je 50 ljudi koji sjede skupa nasmijano, onda su sretni. Ako plaču, tužni su. Jednostavno. Ipak, da li je? Nije…

Više... »

Prosječan Srbin…


Kako mi nije bila namjera da uvrijedim prosječnog Bošnjaka, tako nemam namjeru ni da uvrijedim prosječnog Srbina. Ali razmišljala sam, ipak ne ide da preskačem?! Makar malo kad sam već počela da „metem“. Dakle prosječan Srbin… Prosječnog Srbina „zabolje“ za sarajevski doček Nove godine. Bez alkohola! Uostalom, prosječan Srbin ne voli Sarajevo. U Sarajevu mora da jede bosanske ćevape, bosanske…

Više... »

Badnje jutro…


Ustat ćemo kao i na sva badnja jutra do sada. On će prvi, jer je jučer otišao na spavanje u normalno vrijeme dok sam ja kao sumanuta jurila po kući do sitnih sati. Zato on uvijek kuha prvu jutarnju kavu i dok ne dođe miris kave do spavaće sobe, neću ustati. Znam, vikat će odozdola i dozivati, ali pravit ću…

Više... »

Prosječan Bošnjak…


Kao prvo da napomenem da mi nije namjera bilo koga uvrijediti, ali ako se neko pronađe u redovima koji slijede nije moja krivnja. Obično pišem ono šta vidim, ono što neki od nas ne žele ili neće da priznaju. Dakle prosječan Bošnjak… Prosječan Bošnjak je sad presretan, a i jeste vrijeme sreće, zato što je Sarajevo ispred Zagreba i Beograda.…

Više... »

Idi i ne okreći se, sine!


Znaš, dok ovo pišem suze mi se kotrljaju niz lice. Danas je 20.12., pet je dana do Božića, a moja supruga i ja sjedamo na avion i idemo za Solingen. Ne, nije to neko mjesto u Bosni, nije ni u Hercegovini, nego je to mjesto u Njemačkoj. Pet dana prije Božića ostavio sam majku, ostavio oca, ostavio baku i djeda,…

Više... »

Oprosti što nisam kao ti…


Oprosti što nisam kao ti. Oprosti. Oprosti što sam odgojena drugčije i što po tebi nisam dovoljno dobra. Oprosti što nemam najskuplje komadiće robe i što me baš briga. Oprosti što me je mama učila da mogu sve sama i da vrijedim kao ti iako imaš “tolko para da me moš kupit kad očeš”. Oprosti što mi novac ne znači…

Više... »

Kad 48 brojeva i 6 boja zarazi 70 % populacije…


Muk. Nestalo struje, niko se ne miče, ali svi se pogledavaju. Niko ne napušta prostoriju, mada je paklena gužva. Pogledavam i ja okolo, jako mali broj onih sa jednim listićem ispred sebe. Uglavnom su tu tri ili više. Lijepo pripremljeni, savijeni da bi se mogli odjednom pratiti. Ne pratim samo broj listića, već  i one koji ih imaju ispred sebe.…

Više... »