Browsing Category : Šapat

Koliko nas društvo etiketira?


Šta misliš tko si ti uopće pa da se tako ponašaš? Odakle ti pravo da me posmatraš kao neku stvar?! Hej faco, ja ti nisam stvar na koju ćeš lijepiti etiketu, i čiju ćeš vrijednost mjeriti s cijenom jednih farmerica. Ja sam biće, živo biće. I znaš li da nemam cijenu? Znaš li da se vrijednosti čovjeka ma kakav da…

Više... »

Od uprljanih dlanova do čiste duše


Oduvijek sam željela znati samo jedno. Željela sam znati zašto dušu posmatraju kroz šljokice jedne majice ili nepostojanje duše kroz stari, izblijedjeli kaput. Često bih čula rečenicu – “Ih, gdje ćeš nju mjerit’ s’ njom, ili njega s’njim?” Često bih čula još neke slične gluposti koje bih pokušavala sažvakati, ali bi mi baš uvijek te njihove gluposti zapele u grlu.…

Više... »

Gdje žure djevojčice novog vremena?


Koliko dobro pamtiš djetinjstvo? Da li čuvaš prvu barbiku? Da li si se možda igrala u zemlji? Tko si ti zapravo? Pamtim ono doba djevojčurka, ono divno doba osunčano dječjim i nevinim osmijesima. Pamtim prve kikice koje sam nosila na svojoj glavi…pamtim sve! U to vrijeme nisam imala računar, nisam imala tablet, laptop ili kakav dobar mobitel. U stvari nisam…

Više... »

Čupavice moja…


Poljubio ju je u čelo i rekao-  “Znaš li ti moja mala čupavice, koliko je potrebno za sreću?” Gledala ga je zbunjeno i tiho progovorila- “Ne znam.” “Eh, vidiš ja znam!” Ugledao je ogroman izlog i rekao joj: “Vidiš li se?” “Gdje?”- zbunjeno je pitala. “Eto, u tom izlogu! Vidiš li crte svog lica? Vidiš li anđela u sebi?” Ona…

Više... »

Šamar jednog čekanja!


U jedno svitanje ona je sanjala njega, njenog vojnika koji je treba stići hladnog decembarskog jutra. Otišao je, odnio je njenu fotografiju, onu jedinu, izblijedjelu fotografiju koju je imala. A ona, zamišljena, još onako snena, žmirila je jednim okom na stari sat koji je otkucavao 7 sati ujutro. Bješe to davno doba, doba kad’ se društvene mreže nisu običavale upotrebljavati,…

Više... »

Od kupljenih diploma do praznih mozgova!


Možda će biti smiješna ova moja današnja tema, smiješna iz razloga jer je očita, ali eto, ne mogu držati jezik za zubima, pa se moram i na ovo osvrnuti i vrisnuti. Ti famozni doktori, učitelji, inženjeri, direktori, advokati, šta oni rade? Koliko dobro obavljaju svoju profesiju? Ovo se pitam baš iz razloga što znam kako većina njih dolazi do svojih…

Više... »

Ništa me ne pitaj!


Ništa, ali baš ništa me ne pitaj. Nemoj mi pričati, ništa. Približi se, dopusti mi da se naslonim na tvoje rame, dopusti mi da slušam duše šta pričaju, dopusti mi da slušam tišinu srca tvog. Pusti svijet, nek’ bude iza nas, ionako je lud i blesav, a mi, hajd’ da stojimo na kiši, hajd’ da se smijemo na sav glas.…

Više... »

Zašto je čudno biti “normalna persona”?


Možda je sve to stvar osobe, možda sve zavisi od djelića svemira u koji se otkinemo, a možda zavisi i od unutrašnjeg osjećaja, koji mi pojedinci volimo, a i neki ga mrze. Šta ti sve ljudi znaju izreći na svoja usta i koliko ih živo nije briga kako sve to djeluje na one koji slušaju. Ali, eto, čovjek je to,…

Više... »

Zagrli trenutak i zaplivaj prema čudima


Trenutak je vječan, onoliko koliko isti želimo. Vječnosti su lijepe, onda kada ih imamo kome prosuti u dlanove. A noći… Noći su najljepše kad’ su posute mjesečinom, zvjezdanim stazama i zamišljenim pogledima. Sve što nam se za dušu zašilo, to smo mi sami htjeli. Sreća, ljubav, radost, zagrljaj, poljubac, sve ti je to jedna lepeza koju voliš, koju živiš, kroz…

Više... »

Hoćeš li biti prije svega svoja?


Ne sputavaj se. Živi. Ne dozvoli da te mali mozgovi ušutkaju, jer ti to ne zaslužuješ. Nemoj odustati od sebe, od sreće koju voliš, od ljubavi, od karijere, od života, nemoj! Ti trebaš, ti moraš podići glas i reći DOSTA! Ne učiniš li tako, navići ćeš njih da ti skaču po glavi, navići ćeš ih na testiranje tvojih živaca. A…

Više... »