Browsing Category : Šaptač

Blagdani na kredit


Nekad mi se čini da se ljudskost posve istopila. Zamijenio ju je lažni sjaj okićenih izloga i bogato ukrašene šetnice. Tisuću i jedno svijetlo koje bliješti u noć, a nigdje jedne duše. Barem ne one prave, jer osmjesi su lažni, kao i želje. Za Božić se više ne šalju čestitke, u sandučiću pronađeš samo račune i reklamne letke, na kojima…

Više... »

Biti prisutan…


Evo me, tu sam, živ i zdrav! Nisam vam donio sočne tračeve, samo malo svog života. I neka svoja razmišljanja. Sjećam se nekih teenagerskih razgovora s frendovima, kad su svi redom nadobudno tvrdili da se nikad neće ženiti, jer njima nitko neće gospodariti. Pa kroz odrastanje mnogi od njih sebi našli partnericu i oženili se pa rastali pa opet oženili,…

Više... »

Egzorcizam


Zbog promjene posla, mnoge sam stvari u svom životu morao prilagoditi. Zbog toga sada kolumnu pišem jednom mjesečno i moram priznati da mi fali što ne mogu kroz riječi olakšati dušu i što se više ne stižem toliko družiti s vama na svojoj stranici. No ponekad moramo stisnuti zube i prilagoditi se. Progurati promjene, uhvatiti ritam i prihvatiti život s…

Više... »

Dobrosusjedski odnosi…


Kad ti život servira limune ti napravi limunadu, ili ih izignoriraj – kako ti draže? Update on my dead and buried love life: Stela živi stan do mene. Ne znam je li to sudbina ili se svemir samo igra sa mnom? Onaj njen parfem zaskočio me u hodniku i prije no što sam se snašao već me optužila da je stalkam.…

Više... »

Izgovori, izgovori i još malo izgovora…


Neodgovornost je tako ljigava osobina. Ne volim ljude koji se stalno nešto izgovaraju i za svaki svoj propust imaju vremena satima elaborirati zašto je to tako. Možda da u to vrijeme odrade što su obećali? – samo razmišljam na glas o očitom. Tko želi nađe način, tko ne želi – nađe izgovor. Znate već da odrađujem otkazni rok i da…

Više... »

Povratak otpisanog


To je to. Ljeto je gotovo i sve je opet isto. Isti stan, isti kvart, ista lica. Samo je manje sparno i svi su samo mrvu manje nadrkani. Zagreb je jednako pun asfalta i čudnih faca kamo god se okreneš. Volio bih reći da mi fali more, galebarenje i osvajanje, noćni provodi i Barba, ali ne fale. Lijepo je opet…

Više... »

E moj galebe…


U pjeni mora, valovi, one i ja… Ljeto je u punoj snazi, a s njime i moj debelo zasluženi godišnji odmor. Moram biti trol i hejter, ali što da vam kažem… osim da moj godišnji traje i dalje!!! Znam, znam nije uredu prema onima koji još uvijek odbrojavaju dane, sate i minute do svojih godišnjih ili prema onima koji su…

Više... »

Ako postanem tata…


Trebao bih pisati. Trebao bih reći nešto lijepo, nešto simpatično, nešto duhovito. Nešto što bi vas navelo na razmišljanje, nešto zbog čega bi jedva dočekale nastavak priče i trčale opet na portal, ali ne mogu. Ne danas. Danas nisam onaj čudak, poremećenih stavova, slomljenog srca, koji ne poštuje žene i izigrava dežurnu seljačinu. Danas sam samo čovjek. Nije mi do…

Više... »

Zaboravljeni slučaj…


Kada sam imao nekih dvadesetak godina, prije svih ovih mojih vama već dobro znanih doživljaja s mojim divnim ženama, imao sam bliski susret sam sa sobom, ali u ženskom obliku. Bila je to godina kada sam odlučio opet po starom. Cuga, dernek, lauf. Prekinuo sam s Bebom (da još jedna od onih kuja koja me natjerala u ovakav oblik) i…

Više... »

Život ponekad ima bolestan smisao za humor


Jbg dogodilo se i to. Vjerojatno je taj moj razuzdan život uz mnoštvo obveza što sam si nabacio na leđa napokon došao na naplatu. Organizam je napokon rekao da mu je dosta i dao mi crveno svjeto. Nazvao sam šefa, rekao mu da sam bolastan i ostao cijeli dan u krevetu. I onda kada pametan nema šta raditi, počeo sam…

Više... »

Ljubljana i moja Dunja…


Slučajno sam se zatekao u Ljubljani. Posjetio sam neke stare prijatelje. Ajme kako volim ovaj grad. Baš ima dušu. Onako je sve nekako mirno, usporeno – ili je to samo moj doživljaj? Tu uvijek dođem kad se u mom životu desi neki veliki preokret. Sjednem u isti kafić, naručim kavu koja je uvijek jednako fina i s jednakom aromom nostalgije…

Više... »

Kukavica…


Samo jedna poruka od nje bila je dovoljna da me izbaci iz takta. „Kasni mi“, napisala je kratko, odbijajući se javiti na moj poziv koji je zatim usljedio. Igra se, znam. To je potpuno njen Modus Operandi, a ja glup kakav jesam, nasjedam, iznova i iznova. Ipak, kopka me ta noć. Moja slabost, nedostatak hrabrosti da zovnem onu koju sam…

Više... »

Vuk u meni…


„Misliš da zato što si zgodan možeš imati koju god poželiš?“, presjekla me hladno dok sam joj očito neuspješno pokušao uletiti tog petka navečer, u jednom od barova, koji su mi u posljednje vrijeme postali poput drugog doma. Zastao sam zbunjen i zatečen. Poput kakvog debila gledao sam u nju poluotvorenih usta i pokušavao shvatiti jesam li ju dobro čuo…

Više... »

Lapsus


Nekad nemaš volje za ništa, a najmanje nekome pametovati kako bi on trebao živjeti, kako i koga voljeti. Od mene se dok pišem ovdje očekuje uvijek neka novost, uvijek neka senzacija, uvijek novi nastavak sapunice i odgovori na svačija ljubavna pitanja. Ali ja ih nemam. Da imam, ne bih pisao ovo ovdje, imao bih ženu, djecu i kuću na Havajima.…

Više... »

Raspad sistema…


Prazan pogled, pomalo staklast. Tuđe oči u tvojim očima. Netko drugi progovara mojim glasom. Kažem kako mi ništa nisi značila, a u meni sve vrišti. Govorim kako je bilo lijepo ali prekratko da bi imalo neku težinu, neku vrijednost. Okrećem se i hodam polako, a želim trčati. Niz lice mi se slijevaju suze. Koji kurac? Muškarci ne plaču.  Budim se.…

Više... »

Što više ljudi znam, više cijenim svog psa…


Slučajni susreti. Bolni. Iznenađujući. Ostavljaju nijemim, s gorućom željom da ti vrisnem ime. Ali odlazim šutke. Iz protesta. Glumim da te nisam vidio. Da nije zaboljelo. Da nisi jednako lijepa i da nije svijet stao u tisućinki sekunde, kad su nam se pogledi sreli. U tisućinki kad sam izgorio iznutra kao šibica, od čežnje i ljutnje, a na kamenom, bezizražajnom…

Više... »

Cjepivo zvano život…


Ponekad ti se jednostavno dogodi život. Sa svim svojim bojama i svim svojim nevoljama. Desi se da ne znaš kamo bi. Sve ti se čini isto. Svaki dan je nekako siv, jednoličan i beživotan. Svi ljudi su ti isti. Dođu ti kao sol na ranu, koju umjesto šivanja, pokušavaš zakrpati običnim flasterom. Ne ide. Na stranu ljubav. Odlučio sam ne…

Više... »

Gola istina…


Vraćali smo se s popodnevne cuge iz obližnjeg kafića. Nina je predložila da danas budemo kod nje jer si je morala još nešto srediti doma, pa su ovako to, kako je rekla uz smiješak, ”dvije muhe jednim udarcem”. Taman kad je gurnula ključ u bravu čuo sam kako su se zalupila vrata jednog od parkiranih auta, par metara dalje od…

Više... »

Ljetna oluja…


Život nosi neke čudne preokrete, neke neočekivane zavrzlame. Dođu brzo kao ljetna oluja i udare žestoko. Doslovno pometu sve pred s tobom. Nakon njih ostane totalni kaos iako ne traju dugo. Takva je i Bella. Kao ljetna oluja. „Čini mi se da bih se možda trebala ispričati. U svakom sam ti slučaju željela reći da mi fališ. Čekam te kod…

Više... »

Put ka sreći…


Novac. Jebeni novac. Korijen svih zala ili vrelo užitaka. Uzrok svih problema, ili pak rješenje? Stvara carstva i kraljevstva, države i velesile, te ih u sekundi i razara. Zar se cijeli život svodi na ”faking” matematiku? Plati račune, kupi hranu, plati kredit, idi na posao, radi, zbrajaj, kalkuliraj, ”stegni remen” da preživiš mjesec… I što na kraju svega ostane??? Ostane…

Više... »