Browsing Category : Šaptač

Monolog…


Ponekad imam osjećaj da se borim s utvarama. Kao da sam na svijetu posve sam. Ima tih nekih demona koji spavaju u meni i od njih ne mogu pobjeći. Nije da mi ona nedostaje. Nije da bih ikada više mogao biti s njom, ali ponekad se mislima vratim u neke situacije. Neke scene vrte se pred očima i sam sebe…

Više... »

Eliksir strasti…


– Daj pokrij se! Sav si mokar! – reče smijući se dok smo trčali prema mojoj zgradi. Pljusak nas je udesio na pola puta i naravno da sam refleksno skinuo svoju jaknu te je prebacio preko nas oboje. Šlampasto smo trčali prema mojoj zgradi spotičući se jedno o drugo. Oboje smo ionako bili mokri ko miševi, al’ barem je bilo…

Više... »

I tako mi se dogodila Nikolina…


Crveni fascikl na podu, papiri koji lete po zraku, zadnji kotač bicikla na podu koji se još uvijek lagano vrti i ja u prvoj lokvi grlim stup sa čvrgom na čelu – scena da bolja ne može biti. I što je najsmješnije od svega, nije mi nimalo žao! Nismo se mogli upoznati na bolji način. Jebote, dobro da je nisam…

Više... »

Sretan Uskrs mama…


U subotu sam te posjetio, tamo gdje me uvijek čekaš, i donio ti pet bijelih ljiljana. Negdje sam davno pročitao da su simbol posjedovanja vrlina, oprosta i odlaska duša na drugi svijet. Stavio sam ih na blatnjavu, mokru zemlju i počupao ono malo korova sa strane. To je samo mrva onog što zaslužuješ. Znam, nije me dugo bilo, oprosti mi……

Više... »

Rođendan tvoje mame…


Pomislim često kakav je to teror u tvojoj glavi kad se ne možeš sjetiti nijednog važnog datuma? Jučer je bio rođendan tvoje mame, ali eto i to si zaboravila. Svi su začuđeni osim mene. Čemu li je to tako Bella? Pozvali su me tvoji na ručak, kao i milijun puta do sada. Usprkos tebi, tvoj smo buraz i ja i-dalje…

Više... »

Jebi se…


Sjećaš li se kako smo?… bla bla bla… ”režem si žile”… NE! Ovaj put ne! Dosta je! Gledam u ovih par sto jadnih kuna, preostalih od mog auta i ne znam je l’ da se smijem il da plačem? Da, skršio sam ga, k’o staru kantu, i vjerojatno će postat nečija vešmašina ili nešto. Nema veze, nek’ ga smelju. Ionako…

Više... »

Jelena…


U onom vremenu između nas, onda kad si prvi put napravila tešku dramu koju nitko nije dobro podnio, a ja se osjećao kao dežurno smetalo i pepeljara u kojoj gasiš opuške, tad mi se dogodila Jelena. Nikada nisam želio pričati o njoj, nisam ti htio reći ni njeno ime. Znala si da je postojala i da mi je u kratko…

Više... »

Sirovina…


S tobom je svaki dan bio kao vožnja vlakom smrti. Malo gore – malo dolje, čas slatko čas gorko. Doslovno si bila moj pelin i med. Znao sam se zateči kako stojim šokiran nekom tvojom izjavom. A tvoj mačkasti glas kojim si se uvijek izvlačila iz nevolja i direktan pogled u oči, slomio bi mi ljutnju u trenu. Sada ipak…

Više... »

Još osjećam…


I opet si tu, negdje unutra, u nekom snu… Negdje gdje smo jedno drugom bili sve. Bar na tren… Još u ustima osjećam slatku gorčinu kockica čokolade koje smo zajedno dijelili, smijući se našim nepodopštinama, kao da ne postoji sutra. Slatku gorčinu, koju je zamijenio vruć i gorak okus pića, iz ove čaše, u kojoj se sudaraju dvije kockice leda.…

Više... »

Budi dama…


Da mogu skinuo bih ti zvijezde s neba i vratio vrijeme unazad. Žao mi je ali ne mogu. Mogu ti biti samo ovo što jesam – običan čovjek. Zbilja mi je žao što ti to nije dovoljno. Sanjaš Ameriku i haljine od svile. Bisere, dijamante i putovanje oko svijeta. Ja ti mogu pružiti mali stan na periferiji grada, bučne susjede,…

Više... »