Browsing Category : Tridesete

Zaokret


Vidiš… htjela bih ja sve ispočetka. Ali ne znam kako. Voljela bih osjećati one blesave leptiriće, zbog kojih nemaš pojma kako dođeš s jednog kraja grada na drugi. I voljela bih sva treperiti. Tko ne bi? Ali onda opet pomislim, kako se nikad ne bih vraćala na staro. Nikad radila neke greške ispočetka. Zbog toga sam odabrala ljubav. A ljubav…

Više... »

Marija Klasiček: Purpur moga sjećanja


12.9.1993. Prije nepunih mjesec dana napunila sam 8 godina. A sada gledam razbijena stakla na kući. Lice mog tate je sivo i svi su uplakani. Noćas je ulicu dalje od moje kuće poginula trudnica koja je izbjegla iz Vukovara. Taj događaj kao i njeno ime izbrisali su iz povijesti.  Te su noći raketirali Samobor. Bomba koju svi u ulici nazivaju…

Više... »

Marija Klasiček: Žene koje su se prodale


Lova je bitna. Nemojmo si lagati. Ali kad me neki frajer zanima, pa iskreno zanima me on. Ne želim slušati na koliko je bitnih sastanaka bio taj dan, s kojom važnom facom surađuje, koliko ima svojih firmi i koju makinu vozi. Ja sam tip žene koja hoda s muškarcem, ne s njegovim novčanikom. Ali da, ja sam valjda vrsta koja…

Više... »

Marija Klasiček: Žena dostojna sebe


Budi snažna. – ponovila sam joj. Zvučalo je više kao naredba, iako je zapravo bilo molba. Nisam je željela tješiti iako znam da je k meni došla po utjehu. Došla je k ženi koja je uvijek znala utješiti, suosjećati, dati svoje rame i obrisati suze. Ovaj put sam osjetila da to neće pomoći. Trebala je od mene čuti istinu –…

Više... »

Marija Klasiček: Kvragu i tuđe mišljenje!


Mnogi ljudi ne vole promjene. Boje ih se i osjećaju se nelagodno ako se nešto van njihove kontrole, pomakne u svemiru kojeg su si posložili da im bude komforan. I sama sam bila takva. Nisam voljela ni baciti pogled van te zone komfora, jer van nje je bio svijet i ljudi. Ljudi koji su drugačiji, ljudi koji osuđuju… a onda,…

Više... »

Marija Klasiček: pušači, vegani i fitness fanatici


Na početku ovog teksta napisat ću ovako: Nisam vegetarijanac ali sam jedno kratko vrijeme bila, nikada nisam bila pušač niti me je privlačilo, nemam ništa protiv fitness fanatika, ali svakome od pripadnika ove 3 kategorije imam ponešto za reći… Od malih sam nogu okružena pušačima, nekad mi čak godi miris duhana, onog čistog, kemijski neobrađenog, bez primjesa i dodataka, nisam…

Više... »

Marija Klasiček: Ljudi bez lica i duše


Bijesna sam! – odgovaram Ani i krećem pisati kolumnu. Danima slušam mnoge svoje prijateljice kako pate. Bivaju iscrpljene od poslova koje rade za mizernu nazovi plaću, pod palicom nazovi poslodavaca, konstantno maltretirane, podcjenjivane i ugnjetavane, trpe jer imaju obitelji, gladna usta, račune, kredite i neki kakav takav život u kojem žele ponekad i neku sitnicu. Bivaju seljene s odjela na…

Više... »

Marija Klasiček: Kućice u predgrađu


Nije lako biti žena. Ne danas. Ne u ovo vrijeme. U vrijeme kad sve naoko možeš, ali kad dobro moraš birati što ćeš. Nije lako voljeti, a još manje vjerovati. Nije lako predati nekome srce a opet držati figu u džepu, jer nikada nije bilo jednostavnije – njemu, da te prevari, iskoristi, odbaci, a društvu da te osudi, prožvače i…

Više... »

Kreativni natječaj: Marijino neotkriveno perce


Misija mi je od prvog dana od kad postoji APortal, talentima dati priliku, zbog toga sam se ponovno odlučila pokrenuti kreativni natječaj i ruku na srce, razmišljam da natječaj bude stalno otvoren. No za početak držat ću ga otvorenog do kraja listopada, a pobjednika ću proglasiti na drugi rođendan portala 25. studenog. Što sam to ovaj put smislila? Odlučila sam…

Više... »

Kvazi Jet set – Balkan style


Lažni sjaj, lažnog balkanskog Jet seta oduvijek me znao dobro zabaviti. Čim je aktualan neki fensi event, tu su svi, poznati i manje poznati, creme de la creme i svi oni koji bi to htjeli biti, pa se šlepaju za slavnima, kao jugić kad zakuha na +35. Imaš one koji su stvarno laureati, ti ljudi za sebe nikada nisu rekli…

Više... »

10 koraka do uspjeha?


Tajna uspjeha? Nemam je. Ne znam čarobnu formulu i ne mogu je napisati u 10 koraka. Ili ipak znam? Moja je tajna u tome da nisam imala plan, a ni asa u rukavu. Voljela sam pisati od kad sam naučila slova i jednog sam dana jednostavno odlučila blogati, ali ne onako kao inače, na nekoj već gotovoj platformi, gdje bih…

Više... »

Pobjednici i gubitnici…


Prva jutarnja kava i namjerno izbjegavanje svih obaveza s kojima mi inače započinje dan, zbog spoznaje da će kolumna ili izostati ili biti napisana zbrda – zdola, ako pokažem da sam tu i da me mogu gnjaviti. Fascinantna je činjenica da se ljudi lako prepuste nekom drugom jer, jednostavno izaberu ne razmišljati. Ako postoji netko na koga se mogu osloniti,…

Više... »

Rođena u znaku lava..


U nekom sam trenutku poželjela objasniti sebe – sebi. I zašto sam često bila mrzovoljna i zašto sam uvijek ponavljala iste greške? I zašto sam započinjala priče i stvari a nikad ih završavala i zbog čega me nitko na planeti nije mogao ukrotiti? Rodila sam se vrućeg ljeta davne 1985-e nakon što su doktori odlučili da je krajnje vrijeme da…

Više... »

Tajna vitkosti i ljepote…


Znate li da možemo reprogramirati svoj um? Znate li da sve što vjerujemo i sve što jesmo, možemo promijeniti, ubacivanjem novog programa u sustav? Ako se poigramo i zamislimo naš um kao računalo, onda postaje jasno da su informacije koje putuju između neurona, zapravo programi. Programi s kojima smo došli na svijet, jer ih je naš um upio još dok…

Više... »

Saveznik ili dušman?


Jebe li vas ego? Ne? Malo sutra! Nema koga bar zericu ne jebe ego. Evo mene jebe, jer moj ego ima potrebu pisati ovaj tekst. Moja duša je indiferentna, ona voli čitav svemir, ali ego… on bi najradije neke ljude u ovim trenucima opalio ciglom po glavi. A zašto? Jer mu smeta kad druge jebe njihov ego i svima otežava…

Više... »

Snovi imaju cijenu…


Prošla mi je godina bila tako prokleto teška. Puna odricanja, puna žrtvovanja, suza, uspona, padova, kao da se vozim 200 na sat vlakom smrti, a kočnice ne rade. Godina rastanaka. Što od ljudi, što od želja, što od planova, što od neke slabe i krhke djevojke koja sam dugo bila. Odvalila sam brdo problema preko svojih leđa u ovih 365…

Više... »

Lica vidimo al’ srca ne znamo…


Ljudima ne možeš ući u glavu. I možda je dobro da je tako. Zasigurno bi nas prestravile stvari koje bi tamo našli. Sve njihove misli o svijetu, o ljudima, o njima samima i o nama koji smo im bliski – skamenile bi nas. Jer u glavama onih koje volimo, često smo sve samo ne voljeni. Često smo na tamnoj strani.…

Više... »

Bilo nam je suđeno, ili ipak ne?


„Mnoge se stvari u životu naprosto dogode.“ – čula sam to milijun puta i uvijek mi je bilo smiješno i nerazumljivo, jer meni se nikad ništa nije naprosto dogodilo. Kakvo sam god iskustvo imala, uvijek sam sama išla prema njemu, nekako sam ga iskreirala, na njega utjecala, donijevši odluku kakvu sam donijela. Iskustva su bila dobra i loša, ali odluke…

Više... »

Linčuj je, žena je!


Pomalo blago iziritirana beskrajnim novinskim napisima o Kolindi Grabar Kitarović, koji zadnjih dana pune ne samo naše već i svjetske novinske stupce, moram se malo osvrnuti na ove macho muškarčine koji su je jedva dočekali na nož. Po čemu ste vi bolji od Donalda Trumpa? Po čemu? Iste izjave koje on daje pred tv kamerama, vi izvikujete kao parole po…

Više... »

Return to sender…


U posljednje je vrijeme ovo živa tlaka. Pisanje kolumne. Da! Priznajem to na glas. Koliko god volim pisati, nekad jednostavno nemam više živaca nakon što obavim sve drugo. Imati i voditi portal je, hmm kako da to napišem a da bude dovoljno jasno, zvučno i moćno? Izazov. To je prava riječ – ovo je izazov. Uvijek iznova, svaki dan. 365…

Više... »

Fejsbuk revolucionari…


Danas niti sam ironična, niti sam kritična. Danas se samo čudim. A to nije dobro. Definitivno nije dobro. Ovaj vikend su velebni Kroejšn Lokalni izbori. Što bi značilo da naivni Kroejša puk misli da bira nekakve gradonačelnike, načelnike i župane i da si sam kroji sudbinu – malo morgen. Sudbinu smo si skrojili odavno i uz nekoju iznimku u nekom…

Više... »

Nakon nas…


Ovo neće biti tekst o ljubavi, pa molim sve romantične duše da uzdahnu i u miru otpiju gutljaj kave. Neovisno o naslovu moram vas razočarati. Ovo je tekst o ženi, koja tek trebam postati. Ti… Slomio si me. Na sve načine na koje je moguće slomiti ženu. A voljela sam te. Sad prema tebi više ne osjećam ništa. Čudno je…

Više... »

Lažni sjaj tvog pera…


Podosta čitam. Mnoge i raznolike autore. Mnoge domaće “zvijezde” koje odjednom sve imaju dara za pisati i one prigodne autore, koji su stvoreni jer su bili podobni, pa su sad nekakav imperativ – sami sebi valjda, jer meni nisu. Pročitam ali ne upamtim. Toliko o imperativu. Previše ima tu filozofije, previše naganjanja neke mistike i trabunjanja u prazno. Ne volim…

Više... »

Nisi ti pisac, a bome nisam ni ja…


Dugo sam se dvoumila da li se uopće odvažiti pisati ovu temu, jer će se mnogi naći prozvanima, a mnogi zamjeriti, ali nije važno, ovo je moje poimanje autorstva i spisateljstva, koje, kako za druge vrijedi i za mene samu. Počet ću tako da za sebe kažem da nisam pisac. Pisac je netko tko želim postati, nakon mnogo milijuna slova…

Više... »

Pet zakona kreacije…


Prvotno sam gledala u prazan prostor i prsti su titrali iznad tastature. Nisam znala o čemu bih pisala. Nije mi jedan od onih dana kad mogu filozofirati u nedogled. A onda su slova krenula sama od sebe, jer podsvjesni um točno zna o čemu želi pričati, što to vrti noću dok spavam i što me muči, pa to fino potisnem.…

Više... »

Odluka kojom sam pobijedila sebe…


Šutke sam promatrala sve te sebične ljude oko sebe. Više nisam reagirala na njihove riječi, na njihova pitanja i njihove osude. Bili su samo to – ljudi koji previše pričaju. Oni do kojih mi je nekad bilo stalo. Stajala sam oslonjena laktom na prozorsko staklo i sjećam se da sam samo željela leći u krevet. Nije mi se razgovaralo, nije…

Više... »

Moj ljubljeni Inatlija…


Volim ljude koji se inate sami sebi! – jako su zabavni za proučavanje. 😀 Ima dana kad se ne mogu prestati smijati. U zraku titra neka nepoznata magija i draška mi želju za veseljem. To su dani kada me nitko i ništa ne može izbaciti iz takta i kad mi je totalno ravno tko će s kime da se svađa…

Više... »

Ispod sunca…


Došli smo do kraja puta. Dalje nema. Ni ceste, ni načina. Nema čak ni zida – samo veliko, čudnovato ništa. Sjećate se kako je započelo? S mnooogo čarolije, mnogo iskrica iščekivanja i znatiželje. Sve je bilo tako vrckavo i zabavno. A onda je na put snova stao najveći neprijatelj ljudskih srca – ego. Stojim sama. Ispred mene je vijugava i…

Više... »