Tag Archives : A. B. Dax

Nikola Tesla, Dax

Zašto nikada neću biti Nikola Tesla


Jedna priča kaže da je Nikola Tesla nekom prilikom rekao kako može biti savršeni ljubavnik, savršeni otac i savršeni znanstvenik. Međutim, nadodao je i kako u isto vrijeme može biti samo jedno od to troje pa je odlučio biti savršeni znanstvenik. I zaista, nikada se nije ženio niti je imao djece, navodno nije imao ni ljubavnica, a svi dobro znamo…

Više... »

Demoni, oni unutarnji


Budim se iznova svakoga jutra, ustajem se, kuham kavu. Perem zube, umivam se i oblačim. Pijem tu prvu jutarnju kavu listajući novosti na laptopu. Crna. Prva jutarnja je uvijek crna. Gorka, snažna i ubojita. Rekao bih: baš poput mene, ali to bi bila šala. Oblačim tenisice, stavljam slušalice na uši, uzimam ruksak i odlazim na posao. Negdje na stepenicama između…

Više... »

O jednome djetinjstvu


Nedjeljne popodnevne šetnje jedan su od moj rituala. Obično nakon ručka malo prilegnem, pa dok u zimskim danima još uvijek ima sunca obučem jaknu, na glavu tutnem kapu i sa slušalicama u ušima krenem u laganu šetnju. Obično krenem gradom pa skrenem u neki od parkova ili produžim prema Savi i nastavim uz nasip sve dok ne padne mrak. Obavljam…

Više... »

Kako sam pokopao dijete u sebi…


Sasvim obično maglovito jutro pokucalo je na vrata. Lažem. Htio bih tako započeti, ali zapravo je bila sasvim obična oblačna subota. Ni po čemu posebna. Dosadna, tmurna subota koja se protezala ne želeći otići. Tek su se najjače sunčeve zrake uspijevale probiti kroz debele naslage jesenjeg sivila. Dugo sam šetao pustim ulicama susrećući tek pokojeg prolaznika koji spuštene glave, pogleda…

Više... »

Vrištanje i što ja imam od toga


Tisuću i jednu stvar u danu prešutim. Tisuću. I onda još jednu. Prešutim, jer je tako lakše. Jer ne želim započeti svađu, jer ne želim pametovati, jer je preko nekih stvari lakše preći nego ih istjerati na čistac. Prešutim. Jer znam da netko nešto radi krivo, jer me nešto pogodilo, jer me uzimaju zdravo za gotovo i jer sam tek…

Više... »

Vrana…


 „Zašto ne plačeš?“ Cigareta u ruci mi se skoro ugasila. Pogledao sam ju otvorivši oči, snažno povukao dva dima da ju ponovno razgorim i polagano ispuhnuo dim. Sjedio sam na nepokošenoj travi prekriženih nogu okrenut prema veličanstvenoj krošnji prastaroga hrasta. Skrenuo sam pogled u stranu tražeći onoga tko je postavio pitanje. Nigdje nikoga. Možda mi se učinilo. „Pitao sam zašto…

Više... »

Razglednica na kojoj piše ‘zbogom’


Sinoć me posjetio sasvim neočekivani gost. Taman sam se udobno zavalio na trosjed sa šalicom vrućega čaja i dohvatio knjigu koju sam već neko vrijeme pokušavao dovršiti. Noge sam pokrio laganom dekicom jer su temperature već počele padati. Znate kako je to u jesen – večeri postaju hladne. Netko je pokucao. Taman sam se zadubio u knjigu i iz prva…

Više... »

Rođen u središtu oluje…


Rekla mi je da sam rođen u središtu oluje. Tu jednu, jedinu rečenicu izrekla je nakon duge šutnje za koje sam plovio beskrajnim prostranstvima njenih tamnosmeđih očiju. Nisam razumio što mi pokušava reći. Nisam se niti trudio razumjeti. Bio sam previše zaokupljen činjenicom da više ne moram odvraćati pogled u stranu kada se njene oči susretnu s mojima. Obično su…

Više... »