Tag Archives : Ana Skelin

Da koračam njenim putevima…


Ona je jedna od onih stvari kojima se lako zamete trag baš onda kada naivno misliš da su ti najviše potrebne. Dok ju očajnički tražiš i nesigurno tapkaš u mraku nadajući se da si na pravom putu, ona se velikim koracima udaljava od tebe dok joj se pod svaku cijenu nastojiš približiti. Jer nikada ne dopušta da ju pronađeš upravo…

Više... »

Anatomija sreće…


Tvoje tuge mogu biti tvoje najveće radosti. Tvoji strahovi, te nepregledne krošnje oronulog stabla, mogu iznenada procvjetati i postati tvoji najodaniji suborci. Tvoje oči, čiji su slani, uzburkani oceani dosad potopili i najveće lađe nade, mogu razmaknuti mutne zavjese kiše koje im stalno priječe pogled. Zaslužuju blistati. Zaslužuju jasno progledati i naučiti vrijednost svake kapljice koju će ispustiti. Zaslužuju usmjeriti…

Više... »

Hoće li vaša priča imati sretan kraj?


Ljubav: Gledam kako te vjetrovi nose, kako besciljno lutaš iako samoj sebi stvaraš privid da imaš jasan put. Kamo se gubiš? Znaš li da si samo u mom naručju sigurna? Izgubljena duša: Pa zašto te onda svi tako olako shvaćaju? Nikom više nisi toliko mila, ljudi se radije povlače u sebe i zatvaraju ti vrata pred nosom. Uz puno buke…

Više... »

Oda prijateljstvu…


Čuvajte ih. Te ljude. Srcu drage, koje osjećate kao dio sebe. Nazivaju se prijateljima, ali imaju značenje koje premašuje granice svake postojeće definicije te riječi. Prepoznat ćete ih tek nakon izvjesnog vremena, kada se u završnoj fazi raznih životnih situacija i događaja, bilo lijepih ili ružnih, zadrže samo oni najizdržljiviji i najvjerniji. To su oni koji će vas gurati kada…

Više... »

Što JA želim?


Jesmo li se puno nadali i trudili da bismo malo dobili? Jesmo li previsoko gledali da bismo kasno osjetili da nam se tlo pod nogama otvara? Jesmo li previše zaboravljali i opraštali da bismo se uvijek iznova na isto mjesto opekli? Ili smo previše griješili da bi nas sve učinjeno i izrečeno uvijek nekako zaobišlo i pritom ničem naučilo? Pa…

Više... »

Voliš li?


Voliš li jutra? Svjetlost i toplinu sunca koje te miluje po licu dok su oči još snene i napola otvorene? Ili pak kišu? Koja silovito pokušava doprijeti do tebe, no prozorsko staklo naglo zaustavlja njene kapljice i pretvara ih u jednobojni jesenski mozaik. Voliš li zvuk svojih koraka dok se polagano vučeš u novi dan? Miris kave koji se munjevitom…

Više... »

Koliko zapravo uživamo u kuhanju – ili kuhamo jer moramo?


Umjetnost polaganog življenja izmakla je majstorima koji su podigli velike sredine. Od svih mogućnosti koje su dodijeljene malom čovjeku, vrijeme i prostor za opuštanje nekako su se stopili s izmaglicom dnevnih zadataka i obveza. I sve teže neke esencijalne životne djelatnosti doživljavamo kao ispunjavajuće, pa se između ostalog većinom hranimo da preživimo, dok je nekada ljepota spravljanja hrane i uživanja…

Više... »

Ljepota samoće…


Promatranje slučajnih prolaznika ponekad je najbolji put do preispitivanja samog sebe. Neočekivana promjena kursa u djeliću sekunde može natjerati čovjeka da pogleda u svoje dubine – pa što pronađe… Kada ste zadnji put osjetili čisti, nevini val sreće koji vas preplavljuje dok svjedočite lijepom prizoru čiji su akteri ljudi na koje sasvim slučajno nailazite i koji vam, zapravo, ne znače…

Više... »

Koja je putanja sreće?


Probijam se kroz zakrčene ulice dragog mi grada, pažljivo se krećem po kamenim pločama koje su se pod teretom vremena i ljudi izlizale i iskrivile, pokušavam se fokusirati na svaki korak, ali pogled i misli uporno bježe prema gore. Odjednom gledam izmaglicu iz koje se uzdiže Vulkan, poput kakva čuvara koji neprestano bdije nad ovim kaosom boja, mirisa i okusa.…

Više... »

O krivim putevima i dostižnim snovima…


U današnjem kompetitivnom društvu nametnutih visokih očekivanja svatko teži za pronalaskom instant rješenja koje će mu omogućiti da se uspješno nosi sa zahtjevima koji mu se svakodnevno serviraju. Dovoljan je jedan pogled unatrag i čovjek izgubi utrku s vremenom koje nikog ne čeka. Uporno nas gura naprijed i tjera da, makar i podsvjesno, vodimo računa isključivo o onom što nam…

Više... »

Razuzdano u nama…


Neke se Drine ne daju ispraviti, neke se emocije ne daju izraziti, neke se pogreške ne daju oprostiti… Što je to zakopano duboko u nama što se krije iza svake ishitrene odluke, brzopletog poteza, nepromišljene riječi koju izgovorimo i prije nego postanemo svjesni njene težine i značenja, ne toliko po onog kome je upućena koliko po nas same? Kažem po nas…

Više... »