Tag Archives : beba

Znate…


Znate, još uvijek se sjećam onog prvog trenutka kada su nam se oči srele. Sjećam se njegovog pogleda, zbunjenog i radoznalog kada je prvi put ugledao svijet. Sjećam se prvog zvuka koji je ispustio i još osjećam miris njegovog daha koji  je mirisao na nevinost i čistoću.  On tako siguran i smiren, a sa druge strane ja koja pojma nisam…

Više... »

Njen posljednji poklon


Ruka mi kliznu preko kreveta tražeći nju, ali naiđe na prazninu. Nije to bila ona topla praznina, koja govori da je netom prije ustala, otišla u toalet ili da nam napravi kafu. Ne, bila je to ona hladna praznina praznog mjesta u krevetu. Davno ohlađenog i napuštenog, ali proklete navike se bilo teško otarasiti. Navike da otvorim oči i vidim…

Više... »

Njegovo visočanstvo…


“Nikad se ovako nisam zaljubila!”, uzviknuh Nema mi spasa. Razmišljam, tokom života zaista sam osjećala raznorazne vrste emocija. Beznadežno sam se zaljubljivala, do “smrti” voljela. O mojim su se ljubavima pisale monodrame, o osjećajima da ne pričam. Ovako nešto? Nikad. Svako malo pomislim na njega. Jedva čekam slobodan dan da mu se ušunjam u sobu i nikad odatle izašla ne…

Više... »

Majčinstvo…


Došao je. Napokon je došao na svijet naš mali Amazonac. Otkako nam je naša kolegica Aleksandra rekla da je trudna, s nestrpljenjem ga očekujemo. Dobro, jesmo navijali za djevojčicu, ali ništa se manje nismo obradovali ni kad smo čuli da je dječak. Doista je divno čuti da će neko tebi drag na svijet donijeti novi život. Pratili smo kako se…

Više... »

Ona druga strana blagoslovljenog stanja…


Jasno mi je da sam vjerovatno nepodnošljiva. Nervozna. Možda deprimirana, malčice naporna. Toliko je emocija da tačno ne znam koju da više navedem koja bi tačnije opisala. No, da pitam ja vas kako bi se vi osjećali da konstantno nosite “teret” ispred sebe, da ne možete da se sagnete, da ne vidite svoja stopala, da ne možete da sjedite, da…

Više... »

Novi život…


Legla sam na bok, podbočila glavu rukom i umirila se. Ona je isto ležala na boku i pravila se da spava. Pomaknula je malo ručicu i nabacila osmjeh, na tren, na jedan djelić milistotinke. Uhvatila sam taj djelić vremena. Bila sam sigurna da sam ga uhvatila, a onda… u istom tom trenutku, nisam bila više sigurna u ništa. Drugi put…

Više... »

Tata te ne želi…


Jedne kišne i prohladne noći u kolovozu, dok je u pozadini tiho dopirao Đoletov glas s laptopa pjevajući “Pričat će ti o plovidbi, ti što nisu sidro digli…”, pored prozora je sjedila ona. Kapi kiše su se slijevale niz prozor, dok su suze kvasile njeno lice. Bila je vidljivo slomljena i tužna, a njene oči su isijavale nekom snagom. Desnom rukom je…

Više... »

Pismo budućnosti


Izvini mali. Pišem ti ovo pismo iako ga sigurno nećeš pročitati. Ti nemaš adresu, a ja nemam tebe. Mada ubijeđen sam da si srećan jer nemaš adresu. Niko ti i ne piše, osim jedne budale. Moram, sanjao sam te. Moram te zvati i mali, jer ne znam ni kako se zoveš. Samo si bio mali i nasmijan. Bila je i…

Više... »