Tag Archives : bol

Bol


Bol razbila srce u tisuću dila rasplakala dušu na izmaku ovog umornog mi tila. Bol koja vječno boli od utrobe žene do ladnoga groba bol koja neizmjerno ljubi mene jer je beskonačno gura ljudska zloba. Neizdrživa bol od utrobe žene načinila je humak jadnome životu i prikrila cilu mene. Veronica Tomić

Više... »

Ne znaš…


Ne znaš, dok ne doživiš. Ne shvatiš, dok se i tebi samoj ne desi. Postoje stvari o kojima rado pričamo s drugima, postoje i one o kojima ćutimo. Znate li koje su to? To su sram, stid i razočarenje, i bol dakako, barem kad sam ja u pitanju. Znate, čak i dok pokušavam ovo napisati ja zapravo ne vjerujem da…

Više... »
Bol, Lisa Gardner,bibliomanija, Ana Čaić Blažević, APortal,majka, dijete

Bol, Lisa Gardner


Policajka Tessa Leoni, uhićena je zbog ubojstva svog supruga. Modrice i ozljede na njenom tijelu potvrđuju njezinu priču -pucala je u samoobrani. Kada policija dođe na mjesto zločina, Tessa mudro šuti, okružena hordom prijatelja policajaca i policijskim sindikalnim povjerenikom koji uporno traži da dođe njezin odvjetnik i da Tessa nipošto ne razgovara s policijom. Za istražiteljicu D.D. Warren neke se…

Više... »

Od gusjenice do leptira…


Strah?! Misao koja je nastala od tjelesnog osjećaja, da bi se pretočila u emociju. Od same riječi nastaje gušenje u grudima, pa oporo klizi u želudac, ostavljajući duboke rane, a potom pritisne dugme kao u liftu, ranjavajući sve pored čega nailazi da bi došao do grla i stezao tako jako da mozak vrišti, misleći da je kraj, da će ostati…

Više... »

Noć…


Neke noći su teške…sumorne…bolne Tišina mi zadire u prsa, muk me zaglušuje Zrak je gust, gorak i ustajao U kaosu vlastitih misli, snova i nadanja Gubim se i zaspim u suzama Amalka Štuka

Više... »

Pišem si pismo…


“Oproštaj dan sebi, jer bol se proživjeti, preživjeti i ostaviti mora-boli više od hiljadu i jednog uboda nožem, jer zvuči kao izdaja, bez obzira koliko god oslobađa” Koliko nam je potrebno vremena  za preživjeti bol i izaći kao sretan čovjek, a ne postati i ostati sjena od onoga što smo bili prije? Vjerujte mi, jer ja ne znam lagati-bol je…

Više... »

Varat ću te…


Beskraju moj, unatoč tome što nas je vrijeme izigralo ja se još uvijek prije sna sjetim tvojih riječi: „Ljepota je bila njeno drugo ime. Svi ih mi imamo. Naša druga imena. Vidite… moje je bilo Beskraj. Sve što nam je bilo potrebno je samo jedan trenutak u vremenu. Ipak, naše puteve ne ispisuje sreća pa i taj jedan trenutak u…

Više... »

Bol…


Stojim gola ispod slapa bola… Mnogi stoje goli ispod slapova boli… Ovaj bol, ova bol, riječ muškorodna, riječ ženskorodna, ali svima srodna. Poznata. Njihova. Bol je sveprisutan/sveprisutna, ma kog spola bio/bila. Bol boli. Bol najčešće stvaramo mi sami. Mi sami, nepotrebno. Ili naprotiv, najpotrebnije. Jer, bol dušu proširuje. Stojim naga i ranjiva ispod bolnog slapa. Plačem. Pod slapom nitko ne…

Više... »

Govorio bi mi da sam veliki sanjar…


Govorio bi mi da sam veliki sanjar, da se spustim na zemlju i živim u realnosti. Odlučno sam odbijala. Ne. Svijet je bio za mene oduvijek suviše ružno mjesto i nisam mogla da mu se predam. No ipak, uzeo me je. Znam da je svakome njegova briga najveća. Znam da je svakome teško na njegov način. I meni je, jako…

Više... »

To prokleto zbogom…


Pitala sam se što ljudima dođe da kažu zbogom? Kako divan odnos u nekom trenutku postaje onaj koji želimo ili smo primorani završiti? I kako dođemo do te spoznaje? Kako dišemo nakon toga? I zašto svijet ne stane, nego van nas sve izgleda normalno i uobičajeno i totalno nezainteresirano za naš emotivni kolaps? Dva različita svijeta, egzistiraju jedno u drugom…

Više... »

Olovna kiša…


Pišem ti ovo pismo, iako ne znam je li i ono prošlo došlo do tebe. Ili je samo tvoje ostalo izgubljeno negdje u blatu ovih šuma. Toliko puta sam ih proklinjao. Ali nisu one krive, došli smo tu uzevši im mir, napunismo im tišinu krikovima, rastjerasmo im ukućane. A one… One se napiše naše krvi. Kao žedni krvolok. I koliko…

Više... »

Život je kurva…


Hoćeš nove cipele. Hoćeš novu haljinu. Hoćeš novi mobitel, a htjela bi i novo auto. Imaš sve ovo ili većinu ovoga, ali ti si opet nesretna, nezadovoljna i često depresivna. Imaš topli dom. Imaš porodicu koja te voli. Imaš majku i oca koji te maze i paze. A ti si opet nesretna i nezadovoljna. Jer bi više. Htjela bi više.…

Više... »

Novac ljubav ne može kupiti…


Kada bi njenu sreću prekrio tamni plašt njegove hladnoće, ona bi se i dalje borila. Uvjerili su je kroz godine da je takav, a i sama se u to uvjerila, samo nikako nije mogla da vjeruje, da je, i nakon godina što su ih proveli skupa, ta hladnoća još uvijek bila prisutna. Trudila se, jer ga je voljela i htjela…

Više... »

Zabranjena ljubav…


Pisat ću o iskrenoj ljubavi, ali ne bilo kakvoj. Pisat ću vam o zabranjenoj ljubavi. Prije par mjeseci sam počela raditi u jednom kaficu, gdje su više vladali muškarci, nego li žene. Tamo sam prvi put upoznala ljubav, al’ onu pravu, istinsku. Poznajemo se više od 5 godina, jer je i on tu radio prije. Uglavnom, sviđao mi se i…

Više... »

Otkad si otišla…


Moji koraci lagano dodiruju zelenu površinu u prostranstvima ispred mene, zelenu travu koja moja stopala miluje i jutarnju rosa koja ih hladi. Osećam od toga jaz u telu i imam osećaj da sam živ. To je valjda znak da još uvek kuca napuklo srce. Vetrovi koji dolaze sa severa, pokušavaju da obrišu s njega rane koje ne zarastaju, sve su…

Više... »

Majčinstvo…


Došao je. Napokon je došao na svijet naš mali Amazonac. Otkako nam je naša kolegica Aleksandra rekla da je trudna, s nestrpljenjem ga očekujemo. Dobro, jesmo navijali za djevojčicu, ali ništa se manje nismo obradovali ni kad smo čuli da je dječak. Doista je divno čuti da će neko tebi drag na svijet donijeti novi život. Pratili smo kako se…

Više... »

Razgovor s Bogom – III…


Bože?! Gdje si? Ajde izađi! Budi muško i stani pred mene, pa mi objasni ovo što si učinio. Reci mi jedan jebeni razlog za to što si mi uzeo čovjeka koji me stvorio. Reci samo jedan razlog za to što si ugasio njegov život. Bio je car! Iskren i pošten čovjek. Radišan, nasmijan i uvijek spreman pomoći, a ti si…

Više... »

Još jedno pismo bez markice…


Šetam ulicama nepoznatog grada, a u srcu čuvam toplinu onog svog. Mada ni onaj nije moj, samo sam ga uspomenama prisvojila. Zakopala duboko u sebi. I bar jednom dnevno isplivaju na površinu. A na površini su sjećanja. Uspomene se sjećanjima hrane. Uspomene… Ma svjesne su one da na površini prijeti koja ptica grabljivica koja samo vreba svoj plijen. Zato se…

Više... »

Magična noć…


Spremala se satima. Šminkala se i skidala šminku, sve dok njoj to nije izgledalo savršeno. Sjećaš se, kao onda dok si je ti požurivao i govorio da ćeš otići bez nje ako odmah ne izađe. Bila je sretna jer je znala da večeras neće imati vremena da pomisli na tebe. Tu noć, zabranila je sebi da misli na tebe. Morala…

Više... »

Što je pakao?


Dim… i oganj visok kao nebeski svodovi. Bol i gorčina. – to je bio pakao. Pakao kojeg sam poznavala iz knjiga i filmova kao djevojčica. Sad kad sam odrasla, jedno znam – Pakao? Pakao je mjesto u meni. Sve to u mislima počne kao neka melodija, to sjećanje na ono najgore što si možeš učiniti. A to najgore je nada.…

Više... »