Tag Archives : borba

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

Nagodba IV.: Uvod u bitku


„Mikha…“ – izgovori u sebi tiho poput molitve. Izmoren od očaja, pokušao je prizvati sjećanja na nju i njihovu prošlost. Njezino ime značilo mu je sve. Ime koje mu je davnih ljeta ponovno udahnulo život u izmrcvareni duh i raspadnuto tijelo. Njegovo dobro koje je radi spasenja drugih i radi mira između živih i neživih dalo krila u zamjenu za…

Više... »

Koncentrična vrtnja…


Postoji osnovana sumnja da si pogrešno shvatila igru i zato ti predlažem da zajedno provježbamo to što zovemo Ja, Ja i samo Ja. Hoćeš? Vidi! U jutro ustaneš, navučeš gaće i dišeš. To ti je to! Živa si, stojiš u gaćama i dišeš! Jebote, je l’ znaš koliko ljudi ne može igrati tu igru? Privilegirana si, srećice! Nemoj to nikad…

Više... »

Sasvim obična ratnica…


Često se u ovom životu susrećemo sa nekim situacijama, čudnim, neobjašnjivim. Često bivamo dovedeni u neprijatan i neugodan položaj,  nikako povoljan za nas same, ne znajući ni šta nas je snašlo, ni zašto nas je snašlo. I dobijemo potrebu da se zaštitimo, da pobjegnemo što dalje od toga, da se negdje šćućurimo na neko sigurno, neko svoje, samo svoje mjesto,…

Više... »

Razgovor s Bogom…


Sjećaš se? Zadnji put sam ti rekla da nismo gotovi?! Obećala sam ti da ću te opet potražiti. Evo, tu sam i tražim te! Gdje si? Dobro, što se odmah ljutiš? Ja nikad nisam tebe zanijekala niti sam te se odrekla, samo te moram pitati neke stvari. Moram Bože! Znaš onog malog Roka, što živi s bakom? Sami su njih dvoje…

Više... »

Flashback…


Kasna zimska noć, umjesto snijega, ledena kiša. Golo drveće i jedva vidljiva svjetlost ulične lampe. Stojim i čekam. Trebali bi doći svakog trena. Ali ne dolaze… uzvrpoljila sam se i ushodala gore dolje niz dobro znanu ulicu. Susjedstvo spava. I bolje je tako. Ne trebaju mi znatiželjne oči. U daljini svijetla automobila, jedva vidljiva kroz maglu koja se spušta. –…

Više... »

Dopizdio si…


Ti Moje Drugo Ja, samo da ti kažem – dopizdio si mi! Stvarno si mi opasno dopizdio! Zbog tebe neprestano upadam u neka govna! Prvo, ti si mi kriv što imam više kila nego je pristojno za ženu moje dobi! – Ja lijepo sama sebi kažem, da se ide spavati iz boravka u hodnik pa stepeništem na kat. Bez zastajkivanja!…

Više... »

Dame našeg doba


Od malena nas uče kako da postanemo dame. Upućuju, savjetuju, inzistiraju i naređuju. Kako im kad treba da bi te natjerali da ih poslušaš , koriste svo dostupno oružje da te nekako naguraju u taj uski, imaginarni, damski okvir. Ispizdili su me s tim damskim ponašanjem koje, usput rečeno prilagođavaju situaciji i vlastitom nahođenju. Išla sam potražiti neka pravila, propozicije…

Više... »

Ljubav, smisao postojanja…


Razboljela sam se. Teško. Ne, nije riječ o nekoj virozi. Baš sam se razboljela. I dok sam tako ležala, utučena, bezvoljna, u bolovima, najednom mi prođe kroz glavu misao – A što ako umrem? I ta misao me potpuno paralizira. Zaledim se od nje. Uhvatio me plač, plač od kojeg bi se nekome žile zaledile da ga je čuo. Ali…

Više... »

Nekad tvoja…


Jutro je. Lijeno se prevrćem po krevetu. Smješkam se zadovoljno. Nemam pojma šta mi je, nema neki poseban razlog. Iskačem iz kreveta, sjedam za komp, puštam mjuzu i pjevušim. Očito je danas neki poseban dan. Ali još uvijek ne mogu dokučiti zašto je tako poseban. Zove me frendica, veselo brbljamo,  dogovaramo se za vikend, htjele bi otići malo na more,…

Više... »

Svijetlo i tama


Prizor iz Alisinog sjećanja prestravio ju je. Hodala je gore dolje palačom, znajući točno gdje se njena sestra sad nalazi, ali je svima zabranila da je uznemiravaju. Bila je to trauma kojoj je pažljivo trebalo prići. Vrlo pažljivo. Trauma koja se taložila stoljećima i nije mogla nestati jednim zagrljajem i razgovorom. Hodajući gore dolje niz hodnike, odjednom je osjetila nemir.…

Više... »

Nostalgija…


Daleko si… spavamo pod istim nebom ali kilometrima razdvojeni. Osjećam da ti moram toliko toga reći. Zagrlila bih te sada, ovoga trenutka i ne bih te pustila. Eh ta ljubav… ponekad toliko boli, razara, lomi na komadiće. Što me više razočaraš to te ja više volim. Ne razumijem to. Ima onih koji bi mi skinuli zvijezde s neba, ali ja…

Više... »

Nije nam se dalo…


Znao bi mi tu i tamo reći da lutam, te će me moja brzopletost ubiti. To su bile situacije kada sam stvarno gubila glavu za njim, kad nisam marila ni za kog’ drugog osim za njega. Bila su to vremena kada sam glavom probijala i najtvrđe zidove i upadala u najdublje ponore, ali nisam marila za bol, za borbu ni…

Više... »

Za onog kog voliš…


Nije stvar u slučajnostima. One se dogode. Stvar je u izborima koje počinimo nakon njih. Jer, izbori su ti što nam na kraju oblikuju život. Naš život je naš izbor. Krojimo ga sami, više ili manje uspješno. Kada nam se više ne da boriti za nešto, kažemo da je sudbina tako htjela. Ne, mi smo to tako htjeli. Potrudi se…

Više... »

Sama…


Bojim se….mislim da će doći…znaš onaj jedan dan kojeg se svi bojimo…onaj dan pucanja i autodestrukcije…kad jednostavno više nemaš kontrole…kad vise ništa nije bitno…ides i uništavaš…sebe, druge, njega, njih…i ne možeš se zaustavit…bojim se tog dana, ne želim da dođe…odgađam ga… Tolko toga držim i skrivam duboko u sebi…bol, ljutnju, povrijeđenost, strah, nesigurnost, krivnju, suze…samo zato da mogu bit jaka…

Više... »

Sutra je novi dan…


Dođe vrijeme u životu kad misliš da sve možeš i sve znaš, kad si si totalno najpametnija na svijetu i ne slušaš nikog. I znaš da imaš talenta pa ideš glavom kroz zid. A onda te život opali po golom dupetu. Jedno su želje, drugo stvarnost… između jednog i drugog stojiš solo i žrtvuješ svoje srce. Ja sam svoje žrtvovala.…

Više... »

Što te čini mojom…


To što ti kažem “moja” i čvrsto te privijem uza sebe. To što si dozvolim da ti budem na prvom mjestu, u srcu…u mislima… Da li je to što imam pravo da te zagrlim pred svima, primim te za ruku čvrsto i grčevito? Ponekad se pitam što radiš s ovakvom budalom poput mene? Nezrelom i neodgovornom budaletinom. Šašavim mangupom koji…

Više... »

Vratile smo se…


Koji dani… potpuno ludi, neopisivo stresni i živopisni. Sve je užurbano, kišno i naprosto neopisivo. Amazonke kreću u jednu posve novu pustolovinu. S nama su i neka nova lica. Svi puni ideja i želje za pisanjem. Zajedno stvaramo nešto svoje, drugačije i naprosto lijepo. Nema velikih obećanja, nema milijunskih posjeta i snova od oblaka, sve se događa lagano, spontano i…

Više... »

O ljubavi kako je ja vidim…


Samo on može da mi priča laži u koje vjerujem kao istinu,samo on može da mi pokaže u nebo u kojem nema zvijezda a ja ih vidim. Čudan je taj osjećaj koji imam u sebi, kad ga vidim. Da li je to ljubav ili navika? Naizgled smo različiti a veže nas isti osjećaj, ista ljubav, isto nebo. Imamo tu snagu…

Više... »

Ponos…


Na putu između nas dvoje stoji ponos. Tvoj ponos kao stari neprijatelj. Moj ponos kao novi dušman. Jedno drugog ne mogu podnijeti i ne mogu oprostiti. Sve bi dali da njihova bude zadnja. A mi stojimo iza njih. I šutimo. Gdje ponos vlada, ljubav ne može živjeti. Da je kao prije rekao bih ti sve što mi stoji na duši.…

Više... »

Dođi mic mic… neću ti ništa…


Alergična sam na cijeli svijet. I na njega, jer je šupak. Jer nikad nema ništa pametno za reći, jer šeće po kući k’o neki puran i misli da je dasa. Prdi i podriguje i misli da može prigovarat jer mu je majčica priroda stavila onu stvar među noge i šupljinu između ušiju. Nitko nije pametan k’o on i svaka šuša…

Više... »

Fenix….


To što u očima nosiš, govori da vjeruješ, da posjeduješ svijet… Moje srce na dlanu, k’o najnježniji cvijet, ti čuvaš i štitiš. Kroz dušu mi vidiš. To što u očima nosiš, naše tamne su sjene, u žaru ljubavi izgubljene. I ako budemo pepeo, znaj, ja ću zbog tebe iz njega izroniti, poput fenixa. Sve zbog tebe, sve zbog nas. To…

Više... »

U bezdan…


-Pratit ćeš me u stopu gdje god da pođem, ali ja ću te pokoriti. –Hoćeš li zaista? Tako si slaba, običan vjetrić te skoro od puhao… -Misliš da si moćnija, da si jača? -Ne mila moja Bjelino, ja to ne mislim. Ja to znam. Gledala je u istom smjeru kao prije. Ali svijet je izgledao drugačije. I strme litice i…

Više... »

Curica ili Famme Fatale?


U pravu su, svi oni koji te tretiraju kao otirač. U pravu su zato što im to dozvoliš. U trenu kad im prestaneš dozvoljavati takve stvari, ponašat će se onako kako se postaviš. Otirač možeš biti svakome. Šefu, mami, dečku, bratu… susjedima pa čak i prijateljima. Svatko si može uzeti za pravo da te šutira kao kamenčić, ako mu dozvoliš.…

Više... »

Broken heart


Ljudi su okrutni, ljubomorni i pohlepni. Kao i ti. Da li ćeš ikada shvatiti čar života, čari prirode i ljubavi? Da, shvatit’ ćeš, i osjetit’ ćeš, ali… Uvijek postoji to ALI. Napisat’ ću vam svoju priču, nešto što me bacilo na dno, toliko  da se umalo odreknem vlastitog života. Prije dvije godine upoznala sam, sad već svoga bivšeg zaručnika. Voljela…

Više... »

Moj ali zapravo ne…


“Izašavši iz njegove sobe, bila sam sigurna da ga ne želim više nikada vidjeti. Zaricala sam se da neću više ni pomisliti na njega.” Ali, sa svakom čašom viskija njegova vizija postajala je sve jasnija.Uzalud sam se trudila da zamaglim tu sliku pićem. Jedan bar…pa još jedan…Poslije trećeg više nisam ni brojala, niti sam se trudila da zapamtim kuda sam…

Više... »