Niti su misli moje u danu, niti mi sanje ožive s noći. K’o prokletnik koračam…
Oznaka: Branka Cukrov Belak
U nebo bacih svoje mreže. Među jutra, sutone, obzore suncostaja. Sve što nađoh ja sam sama: pod kožom zemlja, tek u riječi okoštana. Branka Cukrov-Belak APortalMi smo redakcija APortala – regionalnog online…
Taložim se na orubu neba. Utrnulim mislima ispunjavam odbjegle oblake koje nitko nije želio. Oni…
Sutra, kažeš, voljet ćeš me sutra. Iako te nema, voljet ćeš me sutra. Kažeš, sutra,…
Prazna i trula, zemljina maternica vapi za sunčevim sjemenom. Solarni vjetrovi ne donose ga na…
Moja se šutnja mora nadisati i najesti tvoje odsutnosti. Težina oko misli koje zaleđene plutaju…