Oznaka: Branka Cukrov Belak

Putovanje…

Niti su misli moje u danu, niti mi sanje ožive s noći. K’o prokletnik koračam…

Galioti…

Galije moje, moje crne boli. U njima raščovječeni. Galioti, moje ruke u soli. Zakovani za…

Okoštanje…

U nebo bacih svoje mreže. Među jutra, sutone, obzore suncostaja. Sve što nađoh ja sam sama: pod kožom zemlja, tek u riječi okoštana. Branka Cukrov-Belak APortalMi smo redakcija APortala – regionalnog online…

Odbjegli oblaci…

Taložim se na orubu neba. Utrnulim mislima ispunjavam odbjegle oblake koje nitko nije želio. Oni…

Tri dana…

Bio je potreban jedan dan, razlomljenih kostiju, krvav, sam. Do pola živ, od pola mrtav.…

Niti tebe, niti mene…

Sutra, kažeš, voljet ćeš me sutra. Iako te nema, voljet ćeš me sutra. Kažeš, sutra,…

Hodočasnik…

Prazna i trula, zemljina maternica vapi za sunčevim sjemenom. Solarni vjetrovi ne donose ga na…

Užar…

Izdahnute riječi on vezuje u čvorove, učahurene šutnje u grlu zastale. Od misli plete omče…

Pjesniku…

Pokloni se sebi. niti princu, niti čovjeku, nit’ ženi. Ti sam svoje mreže vučeš i…

Viseći mostovi…

Moja se šutnja mora nadisati i najesti tvoje odsutnosti. Težina oko misli koje zaleđene plutaju…

Deja vu…

Ti i ja mimoilazimo se na svim vratima života, padajući jedno drugom u zagrljaj tek…

Karmen…

Ne hodaj, kćeri, iza mene. Moje stope nisu puti tvoji. Ne beri svanuća sa mojih…