Tag Archives : Brankica Stanić

Očekivanja naša svagdašnja…


Jutros sam se probudila sa glavoboljom, nešto što ne pamtim kad sam zadnji put doživjela jer sam jedna od onih sretnica koje glava gotovo nikad ne boli. Val mučnine potresao mi je tijelo nošen nekim nedefiniranim mislima koje su u svojoj srži sadržavale neke negativne prizvuke. Noć prije nikako nisam mogla zaspati, vrtjela sam se po krevetu kao da ležim na sitnom, oštrom…

Više... »

Ima nešto daleko gore od patnje…


Draga moja tugo, moja patnjo, moja boli. Neizmjerno vas volim. Da nije vas bih li prepoznala sreću? Bih li joj se radovala? Bih li ju cijenila? Dragi moji krivi izbori, stranputice, putevi bez smisla. I vas volim. Jer danas vidim da i niste bili tako krivi. Danas vidim da nije bilo vas ne bi bilo ni mene ovakve kakvom se…

Više... »

Kad žena polugola izađe van…


Nisam nešto pretjerano sklona izazovnom odjevanju. Ugodnije se osjećam u svojoj koži kad je više pokrivena nego otkrivena što mnogi, u prvom redu moj suprug, smatraju da činim jer nemam dovoljno samopouzdanja kad je u pitanju moj fizički izgled. „Da ja imam takvo tijelo hodao bi polugol po ulici“ zna mi reći, na što ja uredno zakolutam očima. Ali nije mu…

Više... »

Rekao je da će se ubiti ako ga ostavim…


Da je njemu njegov život nezamisliv ako ja nisam njegov dio… Bila sam mlada, u prvoj ozbiljnijoj vezi. On je bio drag, dobar, pažljiv. Vjerovala sam da ga volim sve dok nisam shvatila da dok ja idem naprijed on uporno stoji na mjestu i provalija između nas postaje sve veća i veća. Dvoje ljudi koji gledaju u istom smjeru imaju…

Više... »

Ljubaznost i smirenost su vrlo moćni u interakciji s drugima… Uglavnom…


Znate onu; čuvaj se bijesa strpljiva čovjeka? E pa, ima nešto u tome. Postoji valjda ta neka nevidljiva granica do koje takvi ljudi trpe svakakva sranja i onda jednostavno eksplodiraju, obično bez vidljiva znaka upozorenja, ostavljajući sve oko sebe bez teksta, sa široko razrogačenim očima.   Za sebe mogu reći da sam smirena i tiha. Uglavnom. Ljubazna, izbjegavam nepotrebne konflikte,…

Više... »

Najlakše je osuditi, budi hrabra i pokušaj razumijeti…


Kao što nas ne mogu baš svi voljeti, tako ni mi ne možemo voljeti baš sve oko sebe. S nekim ljudima sve ide glatko, dok s nekima zapinje pa zapinje, kako god okreneš i što god pokušaš. U tim smo situacijama prirodno skloni osudama, sastavljanju popisa „pogreški“ koje druga strana čini, pritom obično potpuno zaboravljajući da baš o nikomu i…

Više... »

Ako ne možeš reći ne koju vrijednost ima tvoje da?..


Nedavno sam na ovu rečenicu naišla u jednom časopisu koji redovno kupujem. Zaitrigirala me, potakla na razmišljanje. Na prvu, osjetila sam kako se bunim, kako samoj sebi govorim hej pa to nije u redu, što želiš  reći? Da sve što sam ikad učinila nema nikakvu vrijednost jer muku mučim kako izgovoriti ono ne? No kad maknem u stranu svoj ego…

Više... »

Cilj opravdava sredstvo…


Sa željama stvar je jednostavna. Želiš nešto – potrudiš se da to i dobiješ. Zasučeš lijepo svoje rukave i uposliš svoje rukice. Ništa ne pada s neba, niti nam dolazi tek tako, potrebno je dosta krvi, znoja i suza da bi se naše želje materijalizirale i postale stvarnost.  Znamo to svi i nema se na tu temu bogzna što puno…

Više... »

Žene, ljeto i kompleksi…


Ljeto je vrijeme kad, obično zahvaljujući vrućinama, usporavamo svoj ritam. I sama činim istu stvar iako irsko ljeto ima malo veze sa onim našim i svaki put se šokiram kad odem na fejs i vidim puste fotke s plaže, preplanula tijela, kremice, badiće, koktelčiće, dok ja još uvijek spremam svoje tijelo za ljeto (ha, koji vic), tek planiram kupiti badić…

Više... »

Pare, uspjeh, ljubav i ostali poremećaji…


Sretoh nedavno jednu poznanicu, nosila je jedan od onih vedrih, zaraznih osmijeha. Oči su joj blistale, hod bio lagan, izgledala je gotovo kao da lebdi. „Divno izgledaš“, rekoh joj. „Što ima novog?“ „Zaljubila sam se!“, ponosno je izjavila sa sanjarskim pogledom u očima. „Znaš…“ nastavila je, uhvatila me pod ruku i produžila korak sa mnom. „Ima kuću, auto, vikendicu na…

Više... »

Putevima svitanja…


Rijetko se dogodi da me u određenim trenutcima knjiga obilježi na način koji uopće nisam očekivala, a o poruci koju sam kroz nju dobila, razmišljati još dugo nakon što knjigu odložim na policu. Još rjeđe se dogodi, da je ubrzo ponovno počnem čitati, ispitujući oboje, i sebe i knjigu, da li je ta iznenadna privrženost kliknula samo na prvu ili…

Više... »

More nesigurnosti i naše vještine plivanja…


Ako mi je do nečega stalo, želim da je nedodirljivo. Želim da je ušuškano u topli i udobni pokrivač sigurnosti i predvidljivosti, iste one na koje se konstantno žalim kad zavladaju i uzmu maha u mom životu. Ako mi je do nečega stalo, želim da znam sve prednosti i mane, sve one dobre strane kao i sve one koje mogu…

Više... »

Sreća je mjesto između premalo i previše…


Volimo početke. Početak dana, tjedna, mjeseca, godine. Tada često donosimo nove odluke, odlučujemo se isprobati drugačije stvari, usvojiti nove navike, razmišljanja, radnje. Za početak ovog mjeseca, želja mi je ispričati vam jednu priču. Mene je definitivno potakla na razmišljanje i nadam se da ćete u njoj uživati baš kao što sam ja. Bilo jednom jedno stablo… i voljelo je malog…

Više... »

Ponekad odustati znači ne odustati od onoga što zaista jesmo…


Ispletem si ponekad pred spavanje kosu u pletenicu s ciljem da mi sutradan bude valovita. Obično ne postignem željeni efekt jer zahvaljujući svojoj suhoj kosi sve što nije pažljivo stilizirano rezultira čupavim izgledom hrpe sijena koju je netko pobacao onako bez velikog reda. Ali ipak pletem kosu često. Navikla sam. Kosa mi tako manje smeta dok spavam. Sutradan naravno zažalim,…

Više... »

Prečicom do sretnog i ispunjenog života…


Svojim očima gledamo svijet oko sebe. Naše vidno polje idealno je postavljeno na takav način da smo u stanju zapažati, promatrati i procjenjivati sve ono što se zbiva oko nas. Često zahvaljujući upravo tom daru možemo savršeno vidjeti gdje, po nama, drugi griješe, što je to što bi trebali mijenjati, poboljšati ili jednostavno prestati raditi da bi bili zadovoljniji svojim…

Više... »

Našmikaj se,utegni,uskoči u štikle i pokori svijet…


Neki dan sam imala tu privilegiju da sama lunjam gradom. S obzirom da sam majka ovo je za mene popriličan luksuz. U pratnji svog malog hiperaktivca, često kamo god pošla zapravo niti što vidim niti sam ičega oko sebe svjesna jer se kompletan izlazak u vanjski svijet sastoji od uzvika poput: Stani, gdje ćeš?! Ne trči toliko, polomit ćeš se,…

Više... »

Priča o Jane Austen…


Nepopravljiva sam romantičarka i neki od mojih najdražih književnih djela iz razdoblja 19. stoljeća su romani poput Jane Eyre od Charlotte Bronte i Ponos i predrasude od Jane Austen. Iako je danas ovaj stil pisanja ljubavnih romana zastario i uglavnom je zamijenjen onima sa pozamašnom količinom seksa, površnom obradom likova i nezanimljivim dijalozima (čast iznimkama), te nije toliko aktualan kao…

Više... »

Jednoga se bojim – ne biti dostojan svojih patnji…


Jedinstvenost. Nešto što se cijeni. Utipkajte tu riječ u Google. Naći ćete pregršt zanimljivih, inspirativnih i nadahnjujućih hvalospjeva jedinstvenosti. Istina, nema ništa ljepše od sposobnosti da budeš svoj. Meni je pak oduvijek bilo zanimljivo društvo koje, dok na jednu stranu potiče ljude da budu svoji, na drugu masakrira svakog individualca u pokušaju da se istakne. Kakav ste tretman dobili svaki…

Više... »

Jesi li zaista svoja ili se samo trudiš biti drugačija?


Danas je u trendu biti drugačiji. U trendu je istaknuti svoju jedinstvenost, dičiti se njome. U trendu je negodovati, buniti se, biti protiv mase. U trendu je glasno uzviknuti svoja sam, slobodna, sve što činim, činim jer mi se hoće, jer svijet voli pojedince koji misle svojom glavom, koji nisu ovce. Divota. No, s druge stane trendovi su poznati po…

Više... »

Slučajnosti ne postoje. Svi smo mi marionete podsvjesnih želja…


Negdje oko tri ujutro skuhala sam si svježu kavu, pokupila opremu i uputila se prema Murteru koji je od Zadra bio udaljen nekih šezdesetak kilometara. Računala sam da će mi otprilike trebati sat vremena vožnje do tamo. Imala sam sasvim dovoljno vremena da uhvatim izlazak sunca i hrpu dobrih fotografija. Planirala sam obići što više plaža kojima je Murter bio…

Više... »

Ljudi praštaju sve osim iskrenosti…


Za život sam zarađivala radeći kao fotograf, većinom na vjenčanjima. Imala sam svoj obrt, svoj studio u kutu dnevne sobe koji se sastojao od radnog stola, računala i stolice. Većinu posla odrađivala sam virtualno, reklamirajući se preko svoje Facebook stranice i različitih društvenih mreža koje su, pored usmenih preporuka, uvelike bile odgovorne za dobivanje novih klijenata. U avanturu fotografiranja vjenčanja…

Više... »

Ljude razdvajaju samo navike…


Uhvatim se nekad kako se lijeno valjam svakodnevnicom. Poput morskog vala za vjetrovitog, sunčanog dana konstantno se, uljuljana predvidljivošću i sigurnošću svojih radnji, provlačim kroz dane dok se ne razbijem o potpuno istu hrid i raspem na uvijek istom mjestu; obali smrtonosne rutine. Bili u vezi ili braku ili ne, bili zaposleni ili ne, mladi ili stari, radili posao svojih…

Više... »

Žena sam, mogu i moram sve…


Ustaješ se rano, prije svih, da ukradeš svojih pet minuta mira, popiješ kavu. Nekad uspiješ, nekad ne. Spremaš doručak djeci, dižeš ih iz kreveta, oblačiš ih. Odgovaraš na njihova beskrajna pitanja, pitanja poput: “Mama, gdje mi je ona lutka, onaj crveni autić, ona knjiga iz povijesti, omiljena majica?” Odvodiš ih u vrtić ili školu, obično preskačući svoj doručak jer nemaš…

Više... »

Putevima svitanja – 2 poglavlje…


Parkirala sam auto između borova, nasuprot kafića Tequila Sunrise, uživajući u svibanjskom suncu koje se lijeno provlačilo kroz gustu borovu šumu ostavljajući dojam dosta hladnijeg jutra nego je zapravo bilo. Koža mi se naježila na naletu laganog vjetra dok sam iz prtljažnika vadila sportsku crnu torbu s rolama, štitnicima i bočicom vode. Svukla sam Nike tenisice s nogu i nabrzinu…

Više... »

Tko je kriv za nesretne ljubavi?


Postoje žene koje vole dramu u svom životu, posebice u ljubavnom. Otkako ujutro otvore oči pa sve do navečer kad se uvuku u krevet i ponovno usnu, njihov vrijedni, zaposleni um marljivo plete mrežu zavrzlama u koju uvlače sve oko sebe. Obično to ne rade namjerno, ni svjesno. Iz nekog razloga koji vjerovatno ni njima nije jasan, smatraju da pravi…

Više... »

Putevima svitanja 1. poglavlje


Imala sam tu boljku. S mukom bih dolazila do gotovo svega u životu što je predstavljalo nekakav oblik želje. Željeti je za mene uvijek značilo pristati na dugoročno zlostavljanje same sebe brojnim preprekama koje su nicale ispred mene poput gljiva poslije kiše. Nikad nisam bila sigurna jesam li ih sama stvarala, je li jedan dio mene zapravo uživao u maltretiranju…

Više... »

Muškarci su svi isti…


„Muškarci su svi isti!“ govori mi glasom iz kojeg se prezir prelijeva kao voda iz prepune čaše. Oči su joj vlažne od suza, crnilo od maskare pojačava joj podočnjake koje brižljivo održava redovitim nespavanjem. Upravo je prekinula još jednu vezu koja je svoj kraj dočekala manje više jednako kao i sve ostale; otkrićem da muškarac pokraj nje nije princ iz…

Više... »

Putevima svitanja…


Otkad znam za sebe voljela sam čitati i pisati. No, kako to obično i biva, pogotovo u našim krajevima, takvi interesi nisu predstavljali ništa drugo osim tek usputnog hobija koji pojedinac povremeno upražnjava dok se, ako je iti malo ozbiljan, bavi nekim prihvatljivijim poslom. Još kao srednjoškolka pokušala sam razbiti tu predrasudu, kada sam u vlastitoj nakladi objavila svoj prvi…

Više... »