Tag Archives : Danijela Luburić

Tvoj netko


Magli ti se pred očima. Imaš osjećaj da ćeš se srušiti u roku sekunde. Temperatura 40 na tebi. Treseš se. Ne znaš je li ti vruće ili hladno. Sve što bi htio je krevet i da sklopiš oči koje su ionako skoro zatvorene. Znaš da ne možeš ništa od toga jer moraš raditi. Netko ovisi o tebi. Ti si samostalan.…

Više... »

Muškosaur & Ženosaur


Jednom davno živjeli su Muškosaur i Ženosaur. Sigurna sam da su vam vaše prabake, bake ili majke pričale o toj vrsti dinosaura. Muškosaur je vrsta muškarca koja je gotovo izumrla. To je snažan muškarac koji štiti svoje gnijezdo od svih nepogoda. Odvija i zavija žarulje u jednoj sekundi. Prepolovi deblo sjekirom u samo jednom potezu. Sagradi kuću bez arhitekta, sam…

Više... »

Dio duše…


Mijenjam se. Ono što je oduvijek vrištalo u meni izlazi napolje na moje čuđenje. Ne uspijevam se kontrolirati. Sve što mi je smetalo, izrekla sam. Dobro, možda ne sve, ali kako je krenulo, ništa u meni neće ostati prešućeno. Možda je bolje tako. Možda se ovo zove čišćenje duše? Osjećam se puno bolje, a ujedno i uplašeno jer ljudi kojima…

Više... »

Život piše priče…


Listajući naslovnu stranicu Facebooka, za oko mi “zapne” pitanje: “Jesi li ti postao onaj čovjek koji si htio biti kada si bio dijete?”. Nisam htjela razmišljati o tome pitanju, ali mi je odzvanjalo u ušima. Jesam li postala ono što sam htjela? Što sam to zapravo htjela? Ah da, kada sam bila peti razred osnovne škole sanjala sam o tome…

Više... »

Tužne oči…


Pročitala sam neki dan u jednoj grupi pitanje: “Da li bi roditelje ostavili u staračkom domu?” i rastužila me je činjenica koliko njih je odgovorilo da bi to bez problema učinilo. Na svaki odgovor koji je glasio: “Naravno da ne bi!”, oni što bi to učinili, objašnjavali su ispod komentara kako je to ispravna odluka i kako su im roditelji…

Više... »

Čudna sam…


Pozdrav svima! Ja sam Danijela Luburić i za vas pisem kolumne pod nazivom “Thinking Out Loud By Daša” i “Kuhanje je zabavno”. Za 112 dana, napunit ću 25 godina. Oduvijek sam voljela pisati. Kada sam bila peti razred osnovne škole, zapisivala sam usput neke pjesmice. Kasnije su se pjesmice pretvorile u tekstove kojima sam ispunjavala bilježnice. Onda mi se pisanje…

Više... »

Strah me je…


Priznat ću vam nešto, jako se bojim onih ljudi koji kažu da ne piju kavu i to ne mogu da razumijem nikako. Kako može netko da ne pije kavu? Tri puta u životu pila sam kavu sa osobama koje se pile čaj ili sokić i nisam se osjećala nimalo ugodno. Nisam mogla ni da se opustim jer su te osobe…

Više... »

Čarobna kutija…


Ja i kolači smo oduvijek na ratnoj nozi, kada je pripremanje u pitanju. Jedino znam napraviti patišpanju i šampitu, a da ne demoliram kuhinju. Sve druge kolače/torte sam upropastila. Ili su fino izgledali, a bili užasni za jesti. Ili su bili fini za jesti, a tragični za vidjeti. Nikada mi nije uspijelo da pronađem onaj balans. Tragedija, komedija ili horor…

Više... »

Ja to tako!


Stiglo vrijeme za novu kolumnu, a meni umjesto neke pogodne teme u glavi popis namirnica za sutrašnji ručak. Kronično sam neispavana. Nemam podočnjake jer imam dobre gene, ali ih osjećam pod kožom. Oči mi se konstantno sklapaju i time mi daju znak da su umorne, a ne mogu im dozvoliti da se zatvore jer još imam brdo stvari za napraviti.…

Više... »

Psihički odmor…


Nova godina – nove odluke! Dobro, kasnim nekih mjesec dana, ali naučili smo da nikada nije kasno. Odlučila sam se povući sa facebooka. Prošlu godinu, s obzirom na mjesto gdje se nalazim, bila sam ovisna o njemu. Po par mjeseci, u četiri zida, bio mi je skoro pa jedino društvo. Televizor ne palim, jer svi američki filmovi sinkronizirani su na…

Više... »

Spaghetti bolognesse…


Dođu meni često dani kada nemam volje da trepnem, a kamo li da nešto kuham. Tada su većinom na meniju “spaghetti bolognesse”, jer mi je to najjednostavnije za pripremiti. Nemam pojma je li ovo što ja pravim bolognesse, ali ja to tako zovem! Prije nego vam ispišem svoj način pripreme, naučit ćemo nešto o porijeklu tjestenine. Istraživajući po internetu, najzanimljivije…

Više... »

Čarobne pole…


Pozdrav svima! Ovo će biti kolumna o krumpiru, jednoj od mojih najomiljenih namirnica. Volim ga i pripremam ga na sve moguće načine! Pronašla sam par zanimljivosti o njemu, koje bi svakako svi trebali da usvojimo. Pa krenimo: – Krumpir je bogat vitaminom C, kao i vitaminom B6 (piridoksin) i vitaminom K, a od minerala sadrži znatne količine bakra, cinka, fosfora,…

Više... »

Ispričat ću vam priču…


Volite li se vi ulijeniti? Ja da! Ponekad. Ali se već idući dan pokajem, jer se ne mogu prešaltati tako lako u brzinu koja mi je potrebna. Umjesto pete brzine,  ja sam u drugoj, pod punim gasom, pa “kreštim”. Ili, imam još bolje… Kada ne pritisneš kvačilo dovoljno jako, a prebaciš brzinu, pa ono “vrisne” – eto, valjda sam dočarala…

Više... »

Jednostavno, ali ukusno…


Stigla je srijeda, a s njom stiže i jelo koje bih vam preporučila! Danas ću vam predstaviti možda najjednostavnije jelo, ali jako, jako ukusno – što je najbitnije! Potrebne namirnice: – crveni luk – mrkva – krumpir – rajčica – paprika – kokošji bataci i krilca (količinu odredite sami prema vašim potrebama) Od začina sam koristila sol, papar, origano, peršin,…

Više... »

Posao njegovateljice…


Danas ću vam pričati o svom poslu. Njegovateljica sam u Austriji, u jednom malom mjestu, koje kao da je odsječeno od cijeloga svijeta. Ovdje sam od 12-stog mjeseca pretprošle godine. Moja štićenica zove Anges i ima skoro 87 godina. Srčani je bolesnik, ima staračku demenciju, i invalid je. Ovaj posao ima svojih prednosti i mana, kao i svaki posao. Tko…

Više... »

Gdje ima dima ima i vatre…


Od planirana 22 dana odmora odmarala sam se šest dana, ali sam ih kvalitetno provela. Srela sam drage ljude koje nisam mjesecima vidjela i uživala sam ispijajući kavu s njima i pričajući. Riješila sam sve što je ostalo neriješeno. Uživala sam doma za Badnje veče i Božić uz svoju obitelj. Smijeh, pokoja suza, jer nas je bilo manje nego inače,…

Više... »

Ludnica tokom putovanja…


Ovu kolumnu sam započela pisati u tunelu Sv. Marko, jer sam se tad’ sjetila da mi sutra ide u objavu. Ovih par dana je bilo zanimljivo i stresno. Prvo, radna kolegica mi je slučajno bacila kartu od vlaka u smeće, a to isto smeće, šefica je spalila, pa sam ostala bez karte. Na svu sreću, bilo je slobodnih mjesta, pa…

Više... »

Recite mi, šta je smisao Božića?


Ovih dana me često hvata napadaj popizditisa, baš, baš često! Još je 8 dana do Božića, a najveći poklon koji ću dobiti je čir na želudcu. Trudim se, da pronađem onaj unutarnji mir i da budem raspoložena, ma, barem sat vremena, ali mi ne ide. Kad sam ovdje, navikla sam da smo ja i baba same, s tim da nas…

Više... »

Volim…osmjeh…


Hmmmm… Danima smišljam temu za današnju kolumnu i nikako nemam inspiracije. Moje mišljenje je da su mi najbolji tekstovi oni koje sam pisala pod dozom straha, ljutnje ili tuge. Kada sam sretna ne znam pisati i nikako ne mogu pronaći nešto što bi me inspiriralo. Nitko me ne ljuti ovih dana, a što se tiče tuge i ona je nestala,…

Više... »

Kaš se udavat?


Već šest godina, točnije od svoje punoljetnosti, slušam jedno te isto pitanje, pitanje od kojeg mi se sada u ovim godinama digne svaka dlaka na glavi, a ono glasi ‘Bona, kad ćeš se udavati?’. 😨 Ruku na srce, kojim tonom me pitaju to i s kojim izrazom lica, osjećam se ponekad da imam 88 godina, a ne 24. Bila u…

Više... »

Moja božićna zadaća…


Još jedan u nizu odlazaka, a ja nikako da se naviknem na to. Po tko zna koji put sjedim na podu sobe i razvrstavam što ću od odjeće ponijeti, a što ostaviti. Kao da sam se jučer raspakirala stigavši na jednomjesečni odmor kući, a pazi ovo, već se pakujem i svaki put je sve teže i teže. Ovaj put možda…

Više... »

Za sve je potrebno malo volje…


Na ovome svijetu ne postoji biće koje može reći da je antitalenat za kuhanje, jer svi mogu naučiti kuhati. Baš svi. Potrebno je samo malo volje, koju će tu i tamo gasiti pokoji nespretni slučaj, ali u tom trenutku je potrebno da se jako zainatite. Recimo, ja prvi put kada sam kuhala leću, dva sata sam ‘visila’ nad loncem dok…

Više... »

Moj anđeo čuvar…


‘Preko polja kroz sjećanje ide kršan čovik, tvrde brade side pamtim pogled, tu toplinu oka i svaka riječ je bila mu duboka. Čvrst je dida bio kao stijena hrabra srca i kamenih gena sva je mudrost utkana u njemu njegove su priče učile me svemu…’ – to je pjesma na koju se uvijek rasplačem neovisno o tome gdje se nalazim,…

Više... »

Uspomene…


Ovih dana zovu me sjećanja, vuku me sebi kao mornar konop broda za usidrenje… Otimam se, bježim im, ali jaka su! Konačno, zaplovih njima, smjeha, suza, zagrljaja, slika, svega tu po malo ima… Kad preplovih rekoh sebi: “Spremi ih na sigurno, kad’ poželis se onog što je tebi milo, opet potraži ih!” U drvenu kutiju spustih drage uspomene, posložih ih…

Više... »

Terapija zvana “Čokolada”…


Znate onaj osjećaj kada vam se neki ljudi ‘popnu’ na vrh glave i kada ste umorni od objašnjavanja? Ili onaj osjećaj kada dajete svoj maksimum kako bi uspjeli u nečemu, trudite se, a netko tamo se samo smješka i ne miče prstom, a dijelite u glavama isti cilj? Nekada sam mnogo mozgala o tome i puno se živcirala, ali sada…

Više... »

Iznenađenje…


Nisam odavno pisala o kuhanju i mislim da je krajnje vrijeme da se vratim na to područje. Danas ću vam napisati jedan zanimljiv i ukusan recept u nadi da će se svidjeti i vama. Pa krenimo… Uzmite dva krumpira, dvije tikvice i nekoliko rajčica. Sve dobro operite, a onda narežite na tanke ploškice. S obzirom na to da je rajčica…

Više... »

Biti svoja…


Znaš kad ti dođe ono preispitivanje vlastitog sebe? Kad ti treba samo tišina za vođenje monologa sa samim sobom, mir, kako bi imao potpunu koncentraciju i jedan imaginarni koš za otpatke… I kreneš: – “Učinio/la si mi život bogatijim, sretnijim, zanimljivijim. Ti ostaješ!” – “Tebi se ne isplati davati više ni jedna prilika za popravni jer je to je*nje u zdrav…

Više... »

Braz… Austrija…


Svi ste gledali film o Heidi i sigurno se sjećate onog prekrasnog krajolika? Ja vam se osjećam kao Heidi, jer mjesto u kojem živim već gotovo godinu dana je podjednako bajkovito kao što možete vidjeti na ovim fotografijama. Ima nešto posebno u ovome mjestu, brzo sam ga zavoljela! Malo je zeznuto jer ne poznam još uvijek puno ljudi, pa većinom šetam preko…

Više... »

Živim za sebe, ne za selo…


Jeste li čuli priču o sloniću koji je bio zavezan tankim užetom za mali stupić? Evo, za one koji nisu, ispričat ću vam je! Slonića su vezali tankim užetom za mali stupić i svaki pokušaj da se oslobodi rezultirao je jakim bolom. S vremenom je odustao i naučio je živjeti u skučenom prostoru. Iako je odrastao i ojačao, nikada se…

Više... »

Hoćeš me pustiti…?


Bio je mjesec svibanj, prohlano i varljivo vrijeme. Putovala sam dva sata katamaranom do njega, a bila sam se zarekla da u katamaran nikada neću sjesti. Nekako me plašio, izgledao je nestabilno, čudno… Kada voliš spreman si pobjediti sve strahve, zar ne? Taj dan trebala sam kući, takav je plan bio jer sam imala jedan važan događaj, ali kad sam…

Više... »