Tag Archives : djeca

Pozitivni izvještaj…


Dobrodošli u subote uz Dašak pozitive! Svaku subotu čeka vas „pozitivni izvještaj“ – skup crtica koje su unatrag tjedan dana zapele za oko našoj Aniti koja će ih za vas uredno bilježiti i svake subote i objavljivati. I vi primjećujete pozitivne stvari? Nešto vam je uljepšalo dan? Imate sjajne vijesti koje želite podijeliti s nama i inspirirati druge? Javite se…

Više... »

Zaboravljeni u prijevodu sistema…


Nisam znala da imam predrasude o ljudima mlađima od sebe. Uvijek volim reći da je to samo broj koji ne znači ništa, ali očito mi je nešto značilo do prije par mjeseci. Dakle, lagala sam i sebe i druge. U lipnju sam upoznala Magdu, kako sam je prvih nekoliko dana zvala, „dete od 18-19 godina“. To isto „dete“ iz Austrije…

Više... »

Šta ako ne mogu postati otac?


Ima jedan sjajan filmić s Ryanom Reynoldsom u glavnoj ulozi, Teorija haosa, gdje on u jednom trenutku radi analizu DNK kako bi dokazao svojoj supruzi da nije napravio dijete drugoj ženi, a onda saznaje da nije napravio dijete ni njoj, a kamoli ovoj drugoj (iako ima kćerku kući) jer jednostavno nikada nije ni mogao uslijed genetskog poremećaja. Zvuči pomalo haotično…

Više... »

Okretanje leđa kao odgojna mjera


Tko o čemu, ja opet o poslovicama. Što ću kad ih volim analizirati? Tako kaže jedna, navodno afrička poslovica, da je cijelo selo potrebno da se odgoji jedno dijete. Nikad o tome nisam previše razmišljala, ali jedne večeri sam se upravo ovih riječi sjetila i došla sam do otkrića da se mi odrasli danas djeci više ništa ne usuđujemo reći.…

Više... »

Posljednje pismo sinu


Sine moj, Gledam te kako spokojno spavaš u svojoj kolijevci dok mjesečeve zrake plešu i igraju po tebi. Večeras te gledam posljednji put, a još jutros sam te držao u naručju po prvi put. Čuo tvoj plač i osjetio lupanje tvog malenog srca kada sam te privio na svoje grudi. Gledam te posljednji put jer se spremam u boj iz…

Više... »

Jer jedino mi je još ludilo ostalo


Nije da te nisam željela. Nije da te nikad nisam htjela. Nisam te smjela, evo ti priznajem. Ti si bio uvijek sve ono što je mene plašilo. Bio si taman za moje godine. Bio si prerano za moju dušu zaraženu slobodom. Bio si čovjek za vezivanje. Još uvijek si. A ja sam i dalje ono ludilo koje si prvi put…

Više... »

Let iznad majčinog gnijezda…


Svakom novom godinom što mi se stvori, kao bačena iz vedra neba, ja padam u trans. Gdje prolazi to vrijeme? Tko mi je odnio onu moju malu bebu i dofurao ovu veliku djevojčicu? Svakom novom godinom što mi se stvori, ja dobivam napadaj panike. Ok, već ste shvatili kako su meni klikeri u glavi pomalo pomaknuti naspram drugih i kako…

Više... »

Umorna sam, je li vrijeme za promjene?


Jedna nova faza u životu nastupila, umor je postao moja svakodnevica, nisam depresivna, nisam bez inspiracije, samo sam umorna. Nakon niza takvih dana mogu reći i kronično, dakle kronično sam umorna. Labirint oko mene, paukova mreža. Kamo god se okrenem naiđem na zid, kao da sam u nekoj bezizlaznoj situaciji. Nisam, ne moram se ni tješiti, naprosto sam sama sebi…

Više... »

Gej roditelji…


Jedna tema oko koje sam kontradiktorna sama sebi. Ovo je samo moje razmišljanje i moje osobno gledište. Posvajanje djece i gej roditelji… triki tema, znam. I sama poznajem gej ljude. Za dvoje koje sigurno znam da su gej i koje osobno poznajem imam samo riječi hvale. ON, njega obožavam već punih 11 godina, puno sam naučila od njega i još…

Više... »

Dva u jedan…


Mi smo dvoje u jednom. Pardon, troje. Ti, Ja i Mi. Pritom si jedino ti neovisan i samodostatan. Ja i Mi smo isprepleteni kao gordijski čvor. Tek u zreloj dobi sam shvatila kako uspijevaš biti samodostatan, a stvorio si djecu, našao mene da ti budem žena i sebe delegirao u mog muža. Naizgled smo mi svi Mi, ali samo naizgled.…

Više... »

Mala velika djeca…


Najava na netu za članak, s naslovom: “Stavila je ljepilo na nos, a rezultat je oduševio mnoge žene “. Nisam čitala tekst jer moja znatiželja ipak ima granice. Dolazim iz vremena kad su mentalno bolesni ljudi bili pod nadzorom liječnika, kad smo pazili na svoje ponašanje, kad smo bili odgojeni da intimu čuvamo u svoja 4 zida, kad smo pazili…

Više... »

Ruševine…


Što je to ubilo čovjeka u tebi? Što ti se desilo da si postao tako zao? Ne vidiš li da samo uništavaš? Uništio si nas… Nema veze, preživjet ćemo, ali nije li ti dosta?! Nastavljaš…. Uništavaš njih, uništavaš sebe, zar ne vidiš? Pogledaj oko sebe, vrijeme juri!!!! Tisuće djece bez roditelja, isto toliko roditelja bez djece…ne možeš li uživati u…

Više... »

Gdje su nestala Djeca…


  Ne mogu, a ne osvrnuti se. Pogledati i ne ostati zbunjena, zgrožena, osupnuta?! Ma, ne mogu ni naći dovoljno lošu ili dobru riječ za to kako se osjećam, koje mi misli lete glavom… Dakle radi se o tome da već neko duže vrijeme sa prijateljicom kasno navečer odem na kavu. U tjednu i vikendom. Da, u 30.-ima subotom dođemo…

Više... »

More – dječiji san…


Ako neko uživa u moru i suncu onda su to oni najslađi i najmanji… Djeca! Provodite vrijeme sa svojom djecom, učite ih pecati, graditi kule od pijeska, skakati… Dopustite da njihova euforija pređe na vas i igrajte se s njima što više. Bit ćete sretniji i vi i oni! Foto by Sara Shabi sara.shabi@amazonke.com

Više... »

Kako usrećiti muškarca?


Roditi se kao djevojčica  na ovom brdovitom Balkanu znači da ćeš još od malih nogu usvajati lekcije o tome kako biti dobra i poslušna žena i kako usrećiti svog muškarca.  Tome nas uče, prije svih, naše majke. Kasnije se i ostatak društva priključi, pa savjete i upute možeš dobiti sa svih strana. Od tetke, strine, komšinice, komšinicine snahe, snahine  sestre…

Više... »

Biti mama…


Moja najdraža uloga je uloga mame.  Oduvijek sam govorila da ako se ikada udam želim imati dvije curice. Možda zato što ja nisam imala sestru, a silno sam je željela. I hvala Bogu, želja mi se ostvarila. Sad su te dvije curice postale velike cure. Tinejdžerice. Frajerice.  Cure u onim najluđim godinama. Godinama kada sve istražuju, sve ih zanima, svašta…

Više... »

Nasilje među djecom…


Tri sata su ujutro. Pokušavam zaspati al’ kroz glavu mi naviru sjećanja na školske dane. Nisu to baš lijepa sjećanja i koliko god se trudim zaboraviti, vrate mi se. Ne uvijek al’ ponekada. To je dovoljno da mi se oči napune suzama i da se vrati u mene, ona mala curica s grčem u želudcu, jer je 7 ujutro i…

Više... »

Festivalček Bajki… kako smo se proveli :)


Za one najmanje sa najvećim očekivanjima održan je Festivalček Bajki, rezultat napornog rada i puno utrošenog vremena. I usprkos lošem vremenu svaki djelić slagalice bio je na pravom mjestu, spojili smo hrpu djece, dodali malo sadržaja, malo ambijenta i to je to… i to je dovoljno… to je dovoljno da postaneš dijete, unatoč svim svojim odlukama, školama, iskustvu, manipulaciji i…

Više... »

Dječje lice…


Što to ima na dječjem licu? Što je to toliko čarobno u konturama u kojima prepoznajemo sebe i svoje voljene? Je li sto spoznaja da kroz njih živimo zauvijek ili jednostavno samo čudo, čiste, bezuvjetne ljubavi koju osjećamo? Trenuci… uhvaćeni okom kamere, koji govore milijun priča… kroz osmijehe, zbunjenost, istraživanje i čistu dječju euforiju… Ti to mene slikaš?   Uhvatila…

Više... »

Djeca…


Danas nećemo puno o kuhanju, danas ćemo o onim slatkim malim bićima koje ste stvorili sebi na sliku i priliku. Bili oni skroz maleni ili nešto veći, pa čak i prilično veliki, vaša pažnja i trud oko njih uvijek je neophodan. Podijelit ću s vama nekoliko zapažanja koja sam skupila uz svoju djecu ali i promatrajući tuđu. Mala djeca ⁃…

Više... »

Kolumna o divnoj djeci…


Prošli tjedan sam čula priču o dječaku kojeg je tukla jedna medicinska sestra. Tukla ga je po glavi… tukla je i drugu djecu jer je ta teta zla. Dječak zbog te tete ima noćne more i boji se… plače. I ja sam plakala vjerojatno su i drugi plakali. Još ne mogu vjerovati da postoje tako loši ljudi. Pitam se zašto……

Više... »

Njuškala i detektivi


Kažu, ako si sretan sam sa sobom, onda si sretan čovjek. Pa, sretna sam sama sa sobom. Nitko me ne zajebava, ne kontrira mi, nitko mi ne upada u riječ – sve je po mom! Ne razumijem kako bi netko mogao biti nesretan sam sa sobom?! Pitam sama sebe – jesi gladna? Hoćemo kuhati? Hoćemo do grada? Idemo! Izležavanje? Može!…

Više... »

Nostalgija…


Daleko si… spavamo pod istim nebom ali kilometrima razdvojeni. Osjećam da ti moram toliko toga reći. Zagrlila bih te sada, ovoga trenutka i ne bih te pustila. Eh ta ljubav… ponekad toliko boli, razara, lomi na komadiće. Što me više razočaraš to te ja više volim. Ne razumijem to. Ima onih koji bi mi skinuli zvijezde s neba, ali ja…

Više... »

Ljuto začinjeno slatkim uz prstohvat ironije…


Važno je da budes učinkovita! Da ti kuća blista, da su ti djeca lijepo odgojena, da je u loncu ukusan ručak i nek je spravljen s ljubavlju. Da ti je muž nasmijan (i zadovoljan, po mogućnosti) i još da si stvorila zavidnu poslovnu karijeru. Ako ti to sve i uspije – nije lijepo, a niti pristojno, da se previše hvališeš…

Više... »

Sama…


Bojim se….mislim da će doći…znaš onaj jedan dan kojeg se svi bojimo…onaj dan pucanja i autodestrukcije…kad jednostavno više nemaš kontrole…kad vise ništa nije bitno…ides i uništavaš…sebe, druge, njega, njih…i ne možeš se zaustavit…bojim se tog dana, ne želim da dođe…odgađam ga… Tolko toga držim i skrivam duboko u sebi…bol, ljutnju, povrijeđenost, strah, nesigurnost, krivnju, suze…samo zato da mogu bit jaka…

Više... »

Stara majka…


Sjedila je za stolom poput malog kipića. Obučena u crno doimala se još sitnijom. Pored nje, nehajno odložena hodalica. Metalna sprava pomoću koje se kreće. Malo je govorila, tek nekoliko riječi. Svi oko nje smo veselo međusobno pričali, smijali se i družili. Ona je samo sjedila i uglavnom šutjela. Djelovala mi je poput ljudi kojima ne smeta da šute. Oko…

Više... »

Inati se Slavonijo…


Znaš onaj osjećaj kad upališ tv i suočiš se sa stvarnošću .Kada te pogodi neka scena i cijelo vrijeme imaš ne poznate ljude pred ocima.Tu večer odrasteš i pitaš se u kojoj pm zapravo živiš.Upravo to mi se dogodilo prošli tjedan 🙂 Između shopping kraljice i trenutka “šta ću sada full je dosadno” upalila sam dnevnik. Osim ružnih lažljivih lica…

Više... »

Zavežljaj


Cesta kao ogledalo, mrkla noć, hladno i memljivo vrijeme. Osjećaj kao da vozim ravno u bezdan. Prevrćem po glavi misli, memljive poput vremena. Mozak mi nameće pitanja na koja nemam odgovor. Nisam si zabavna. Upalim radio ne bi li otjerala loše raspoloženje. Ne pomaže. Ugasila sam. Idem se izboriti s pitanjima koja već neko vrijeme guram pod tepih. Djeca su…

Više... »

107-ica…


Uvijek ista, nasmiješena, snena lica na stanici gdje čekam 107-icu… Uvijek isti ritual. Jedna karta, deset kuna i smiješak na licu šofera, jer smo nas troje brbljavaca jedini koji mu požele dobro jutro dok ulaze u autobus i kažu doviđenja na izlazu. Uvijek iste živčane babe, koje mašu kišobranima i špricaju ljude u busu. Uvijek iste nabrijane studentice, koje u…

Više... »