KAD KORAKE MOJE ŽIVOT U TUĐE DALJINE PONESE PRAZNINOM TI ZAMIRIŠU DOBRO ZNANE ADRESE BIRANI BROJ KAD ZAJECA SAMO JEKOM TIŠINE HOĆU LI TI
Tag: Đurđica Runtas
Začarani krug…
Svatko od nas bar jednom došao je pred ponor okružen zidovima, koji su se kao u nekoj noćnoj mori sve više stješnjavali. Na tebi
Sudbina…
Tamo gore, konce moje netko mrsi, ulogu mi dodjeljuje bez pitanja… Za ljubimicu me odabrao, pretplatu na tugu mi darovao. U labirint ludila tvojim
Za tebe zauvijek izgubljena…
Hoćeš li se iznenaditi kad sutra srce na dlanu mi više ne ugledaš i u zjenama samo hladnoću osjetiš ? Hoće li ti misli
Drugačiji od drugih…
Znam da nitko od nas nije i ne smije biti osamljen otok, znam da smo društvena bića i da jedino ako smo okruženi ljudima
Drugačija od drugih…
Ne gledaj me tim pogledom ispraznim I ne pitaj me Što sam za te’ tako čudna… Dal’ iz sebičnosti Il’ neznanja Dal’ iz slabosti
Stihom ljubljene…
Postoje one posebne noći noći u kojima stihovi mjesec i zvijezde zavode izgubljene svjetove u maštu namame mirisom ruža opiju noć samo da snove
Snaga riječi…
Poslije nedeljnog ručka, na stolu samo s jednim tanjurom, sjedim sama na balkonu okružena brižno njegovanim cvijećem i opet ponirem u svoje dubine, u
Korak do sreće…
U bunilu čudnom U zanosu nijemom Danas svijet ko’ fatamorganu Šutke promatram. Privid nestvarnog Pred zjenama suzom zamućenim Neumorno treperi… Suncem okupan kristali se
Znaš li?
Znaš li kako boli ova noć u kojoj sve što rukom dotaknem još na te’ miriše kako sablasno odzvanja tišina u sobi gdje uspomena
Predani nebu…
Otključavam vrata skidam stari kaput i lažan osmijeh… noge umorne izlizanih cipela oslobađam… u dubini ogledala u odrazu jezerastih očiju izgubljenu nadu tražim. preispitujući
Usudi se sanjati…
Zadubljena u svoje misli sve češće uhvatim samu sebe kako odsutno zurim u plavetnilo neba i oblake što nošeni vjetrom putuju u krajeve koje