Tag Archives : Iluzije i snovi

Pod teretom uspomena i snova


Kišne kapi su svirale svoju hipnotizirajuću melodiju po kišobranu dok sam se šetao pored rijeke to nedjeljno poslijepodne. Iznenadna hladnoća i kiša su rastjerale sve s ulice, osim mene i pasa lutalica i onog malog Ciganina što kopa po kontejneru. Nebo olovno sivo, tmurni oblaci spušteni, teški kao planine. Krupne vrane, kao kakvi vjesnici zla, svuda uokolo. Po granama i…

Više... »

Nedostaješ mi večeras


Poslije ponoći. Vučji je sat. Još jedna noć bez zore. Ponovo kročim putem kojem se kraj ne nazire. Gubi se negdje u daljini. Lude misli se sudaraju poput roja bijesnih pčela. Lete, odlaze. Hrle u nepoznato. Negdje ka tebi, u nekom kutku svijeta. Dopuštam sebi taj luksuz da mislim na tebe, mada znam da nemam više prava na to. Niti…

Više... »

Labuđi pjev ljubavi


Noći su bile njene. Ona je bila njihov gospodar. Dolazila je pred spavanje i marširala mojim mislima bezobrazno i oholo, prisvajajući ih bez pitanja. Još uvijek me je posjedovala. Mogle su je otjerati samo druge oči, druge usne, drugi dodiri. Pa makar i na noć. Ta nije bila izuzetak. Da je smjena straže pred vratima mojih snova mogla pomoći, smijenio…

Više... »

Mjesto gdje je ljubav odlučila umrijeti


Krivudava cesta vodi kroz planine koje se nadvijaju oko nas. Njena ruka počiva na mojoj, tek povremeno me jače stisne čisto da ne zaboravim želju koja izgara u njoj. Na radiju se vrti pjesma koja evocira uspomene i odjednom ta cesta više nije put do kolibe u šumi već put koji vodi niz aleju sjećanja, na neko drugo mjesto i…

Više... »
djed mraz, aportal, blagdani, amazonke, darivanje, nova godina, božić, badnjak

Novogodišnja želja


Definitivno idem na dijetu, odlučno je pomislio po ko zna koji put nakon što nije mogao navući čizme od teške stomačine koja ga je opasavala. Već je bio toliki da je počeo da stvara gravitaciono polje koje je privlačilo manje objekte. Nekoliko puta je manje vilenjake nosao poput satelita oko sebe, a da toga nije bio svjestan. Zamalo ih nije…

Više... »
žena s tugom u očilma, iluzije i snovi, priča, tuga, ljubav, žena, muškarac, mirnes alispahić, amazonke, aportal

Žena s tugom u očima


Ta noć nije imala neki plan, samo težnju ka cilju. Kao i obično, cilj je bio tjeranje samoće koja ga je tako dobro obavijala, poput druge kože. Srasla je s njim poput loše tetovaže koje se nikako nije mogao otarasiti. Glasna muzika je treštala, zaglušujući i njegove sopstvene misli u glavi, koje su tu noć urlikale poput čopora bijesnih vukova…

Više... »
iluzije i snovi, alispahić mirnes, horor, spiralno stepenište, priča, horor, amazonke, aportal

Spiralno stepenište IV dio: Kraj


Otvorio sam oči, u prvi tren nesvjestan gdje sam, pitajući se da li je sve to bio samo košmar. Sunčeva svjetlost je prodirala u sobu, toplo me milujući po licu. Shvatih da ležim u krevetu. Majice zalijepljene za tijelo, natopljene znojem. Jastuk ispod moje glave također. Pridigao sam se na laktove, gledajući po sobi. Djelovala je kao i obično.  Nesvjesno,…

Više... »

Spiralno stepenište III dio: Košmar


Ujutro sam otišao do ateljea prije nje. Želio sam je iznenaditi. Pokrio sam sve slike plahtama, a onda sam je uveo. Iznenađeno je gledala po ateljeu, u silne slike skrivene plahtama. Vidio sam kako joj se oči šire od iznenađenja dok je gledala sve te slike. Oči joj se zaustaviše na onoj koja nije bila skrivena. Onoj s prizorom čovjeka…

Više... »

Posljednje pismo sinu


Sine moj, Gledam te kako spokojno spavaš u svojoj kolijevci dok mjesečeve zrake plešu i igraju po tebi. Večeras te gledam posljednji put, a još jutros sam te držao u naručju po prvi put. Čuo tvoj plač i osjetio lupanje tvog malenog srca kada sam te privio na svoje grudi. Gledam te posljednji put jer se spremam u boj iz…

Više... »

Spiralno stepenište II dio: S one strane ogledala


Sliku sam postavio u atelje, visoko na zid, skidajući neka svoja djela, praveći mjesto tom remek djelu neznanog autora. Tražio sam njegovo ime, inicijale, godinu, ali ništa. Detaljno sam pregledao sliku, platno iza nje. Ništa. Pitao sam se, zašto slikar ništa nije ostavio. Danima me je to pitanje opsjedalo. Ko li ju je naslikao? Ko je misteriozni slikar koji je…

Više... »

Spiralno stepenište: Misteriozna slika


Zabuljen u bjelinu platna ispred sebe, bio sam izgubljen negdje u bespućima svojih užurbanih misli, hiljadama svjetlosnih godina daleko, u pustopoljini koju sam sagradih. Tako izgubljen ni ne primijetih njene ruke koje me obgrliše oko vrata s leđa. Tek me topli dah na vratu i glas sladak poput nektara koji poteče kroz moje uho, vratiše u stvarnost spiralnim stepeništima mog…

Više... »

Pleši sa mnom do gorkog kraja ljubavi


Tvoja ruka u mojoj dok sjedimo na terasi. Znaš, tako sam oduvijek zamišljao našu starost. Da sjedimo na terasi, u poznim godinama. Ti i ja sami, djeca otišla svojim putem, a mi uživamo u starosti i plodovima našeg zajedničkog života. Gledam te dok zamišljeno gledaš ka horizontu, onako kako samo ti znaš. Odlutaš negdje u mislima, na mjesto gdje nikada…

Više... »

Njen posljednji poklon


Ruka mi kliznu preko kreveta tražeći nju, ali naiđe na prazninu. Nije to bila ona topla praznina, koja govori da je netom prije ustala, otišla u toalet ili da nam napravi kafu. Ne, bila je to ona hladna praznina praznog mjesta u krevetu. Davno ohlađenog i napuštenog, ali proklete navike se bilo teško otarasiti. Navike da otvorim oči i vidim…

Više... »

Nijanse nje…


Ležali smo na travi, pored obale jezera, obasjani mjesečinom vedrog ljetnog noćnog neba po čijem su se tamnom plaštu rasule zvijezde. Vodili smo ljubav prije kojeg minuta. Sada, umorni od naše igre, ležali smo i gledali se. Gubili se u pogledima. Rekao sam joj da ne želim da me traže kada se izgubim u njenim očima. Neka ne šalju tragače…

Više... »

Opet je ono doba godine…


Opet je ono doba godine. Ono doba kada se jesen, ta stara prefrigana ljubavnica prišunja na vrhovima prstiju ljetu i zavede ga lukavo, kao i svake godine prije toga, a ljeto padne pod njene čari bez imalo otpora. To je ono doba kada već prolaze oni prvi dani njihove zaluđenosti. Kada one kapi zlata, koje jesen podari svom ljubavniku kao…

Više... »

Uspomene…


Godinama već nisam bio u naninoj kući. Nana je umrla prije sedam godina, otac prije četiri. Posljednji put sam bio tu sa njim, kada sam ga našao obješenog u podrumu, modrog lica, izbu… Prizor je to koji pokušavam zaboraviti. To nije nešto što želite da pamtite kao posljednju sliku svog roditelja. Stoga nosim njegovu sliku u novčaniku i svaki put…

Više... »

Kapelica…


Moj nagli odlazak mnogi su procijenili kao impuls, posljedicu ludila koje me je obuzelo, moju reakciju i opsjednutost stvarima koje uopće nisu imale veze sa tim. Istina je ležala u meni i nije bilo potrebe da se objašnjavam nekome. Istina je bila da sam prolazio težak period u mom životu. Možda i najteži period od kada sam postao svjestan sebe.…

Više... »

Pepeljuga…


Rano je jutro. Već polako sviće. Vrijeme je za posljednju turu, posljednji ples u prepunom klubu. Oznojena tijela se kreću u ritmu. Dim cigareta se miješa sa znojem i parfemima. Zrak nabijen seksom i požudom, svi vrebaju priliku. Niko ne želi da ide kući sam, među četiri zida. U hladnu postelju. Cigarete, alkohol, žene, samoća, požuda. Savršena kombinacija. Sitni sati,…

Više... »

Četkica za zube…


Probudio sam se lica zarivenog u jastuk. Prazno mjesto pored mene. Podigao sam se na lakat, gledajući je kako se oblači. Psovala je tiho u bradu dok je oblačila hulahopke sa vidljivom poderotinom duž noge. „Ideš?“ Obukla je hulahopke i dohvatila kratku suknju. „Probudila sam te? Izvini.“ „Znaš da ne moraš žuriti. Ostani. Valjat ćemo se po krevetu, popiti kafu,…

Više... »

Originalni fiks…


Vedra noć. Modri nebeski svod posut srebrom. Pučina svjetluca s moje lijeve strane, miris mora i soli mi ispunjava nosnice. Topli zrak šiba lice dok se kazaljka na brzinometru diže. Tražim nešto da me pokrene, da nalet adrenalina potopi moje tijelo poput plimnog vala. Fiks koji će me razdrmati, kao nekada. Brzina ne pomaže, tek nakratko me ispunjava. Fiks mi…

Više... »