Tag Archives : ja

Priča o ljubavi…


Dobili smo tematski vikend. Ljubav. „Napišite“ – reče Mare „sve što za vas predstavlja ljubav. Sve njene oblike, nijanse i tonove…“ Ljudi često tvrde da ima mnogo oblika ljubavi, dok se ja ne slažem. Ljudi često kažu da ljubav boli, da je prevrtljiva i surova, dok se ja nikad ne slažem. Odćutim rasprave, zatvaram oči na pristajanja oko mene. Po…

Više... »

Tražim svoj put


Subota. Dan glup, običan. No, čak i dok to pišem i krivicu svaljujem na njega ja znam da nije uopšte do njega. Do mene je. Nije važno ono što je napolju ako je u redu ono unutra. A, ovdje? Prilično je jasno. Ja nisam u redu. Stagniram, stojim u mjestu. Pokušavam prigrliti stvarnost vlastitim odbijanjem  ne vjerujući joj. Trudim se…

Više... »
APortal, Amalka Štuka, stihovi, rubikove kocke, poezija

Moje rubikove kocke …


    Moj život je rubikova kocka koju nikako da naučim slagati Možda sam i ja takva… komplicirana… Šarena i neshvatljiva i svima interesantna Rijetki su koji me shvate i razotkriju moje tajne Te ljude čuvam vječno… te male rubikove kocke…   Amalka Štuka

Više... »

Makedo i devil in me…


  Što je to u nama, što se pojavi s vremena na vrijeme? Izbije na površinu, zacrni nam um, baci prašinu bijesa u oči i zavrti taj ringišpil psovki u glavi? Od koga smo naslijedili to neartikulirano i histerično? Tko nam je usadio napast, srdžbu, bijes, zavist, agresiju,zlobu u svaki atom našeg bića? Nemojmo se srati, ipak smo si postali…

Više... »

Nakon nas…


Ovo neće biti tekst o ljubavi, pa molim sve romantične duše da uzdahnu i u miru otpiju gutljaj kave. Neovisno o naslovu moram vas razočarati. Ovo je tekst o ženi, koja tek trebam postati. Ti… Slomio si me. Na sve načine na koje je moguće slomiti ženu. A voljela sam te. Sad prema tebi više ne osjećam ništa. Čudno je…

Više... »

Dva u jedan…


Mi smo dvoje u jednom. Pardon, troje. Ti, Ja i Mi. Pritom si jedino ti neovisan i samodostatan. Ja i Mi smo isprepleteni kao gordijski čvor. Tek u zreloj dobi sam shvatila kako uspijevaš biti samodostatan, a stvorio si djecu, našao mene da ti budem žena i sebe delegirao u mog muža. Naizgled smo mi svi Mi, ali samo naizgled.…

Više... »

Odjednom ti…


Dugo te nisam vidjela. Gdje si bila? Često si mi jako, jako nedostajala. Pitala sam se zašto te više nema. Dani su prolazili, ja sam trčala s posla kući i obratno, kuhala sam i spremala, pisala zadaće s djecom, brinula o roditeljima. Bila sam u stalnoj strci, priznajem. Ipak, svaki dan si mi padala na pamet. Falile su mi naše…

Više... »

Ja, ja i samo ja…


Ljudi vole pljuvati. Ma obožavaju, puno je jednostavnije biti ljubomoran i pljuvati okolo nego sam nešto napraviti od života. Tipična balkanska bolest. Nitko nema pravo biti bolji od nas i uspjeti. Nitko nema pravo imati više love, bolje cipele ili posao. Nitko nema pravo imati osmijeh na licu i reći da je #nedajBože sretan. Idi doma ispuni sve moguće dokumente…

Više... »

U njegovom gradu…


Sve je do vremena, dana koji te snađe. Raspoloženja, s jedne ili druge strane slušalice. Da, i sada slušalice. Sunca i oblaka koji naizmjenično vrebaju grad, koji je pust bez njega. I do kiše je. I kiša se spustila na njegov grad. I do njega je. I do mene je. Sve nam je, a ništa ne bi trebalo da je.…

Više... »

Greške…


Onoga trena kada si me pustio da odem srušio se sav moj svijet. Onoga trena kada si me pustio da odem tišina je postala zaglušujuća. Onoga trena kada si me pustio da odem naučila sam da jedino što dobro radim u životu jesu greške… Vlasta Janton

Više... »

Ona prava…


Bila je ono što se od nje očekivalo da bude. Taj nevidljivi kodeks bio je tupo usađen u njenu srž od samog početka. Svaki pokret bio je pronicljiv, svaki potez prethodno istančan nečijim očekivanjem. I začudo, uspijevalo joj je, nikada nije promašila nečija očekivanja. Osim svojih, naravno. Ali to se ne računa Neprimjetna za onog ‘ko ne zna gdje da…

Više... »

Njegov grad, 16.02.2016.


22:00, sjedim sama na stanici u njegovom gradu. Sjedim i čekam ga, jer on mene opet nije čekao. Razne misli mi se vrte po glavi, nekakav čudan osjećaj kruži mojim tijelom… Nismo se vidjeli od 05.12.2015 godine. Najkraći period od kada se znamo ali opet tako dug za mene. Kao da je prošla vječnost. Palim jednu cigaretu za drugom. Sjedim…

Više... »

Rose garden…


Najbolje bude kad kreneš nešto raditi bez očekivanja. Tako sam i ja. Probio led. Podrezao krila svom egu i krenuo pisati. Dogovor je bio da ću pisati ponedjeljkom kad zbog posla imam najmanje obaveza, ali potaknut reakcijama čitateljica prvenstveno, odlučio sam se više angažirati. Nisam poznat, ali nisam ni izmišljeni lik. Imam život. I doista su mi trebale godine da…

Više... »

Sve prolazi


Mislila sam da ćemo ostarjeti zajedno. Zamišljala sam naš dom i našu djecu. Sad dok si još ovdje, ali te zapravo nikad nema, zatvorim oči i zamišljam život bez tebe. Neću ti lagati, taj prizor nije lijep. I previše mi je stran. Još uvijek ne znam kako čovjek nauči živjeti na pola. Između onog što jest i što bi htio.…

Više... »

Zar ne?


Voljela sam te. Tvoje oči i tvoje ruke. I tvoje prste u mojoj kosi. Voljela sam nas. Nitko nije bio veći, nitko nije bio jači… Nitko poput nas. Volio si me. Moje lice, moj osmijeh, moju strast… Voljeli smo se. Nitko nam nije kriv, što se ne volimo više. Zar ne?

Više... »