Tag Archives : Josipa Milas

Nasmij se…


Nasmij se i živi za svaku poruku koja nije došla. Pogotovo njegovu. Pogotovo sad dok je čekaš. Nasmij mu se i ostavi ga. Baš sad u subotu, 23.9.2017. Život je prekratak za suze subotom. Nasmij se i živi baš sad kad ti se čini da ti život nema smisla. Slušaj me, ima baš sad najviše. Vrijedan si ga. Nek nemaš…

Više... »

Srednji…


Bilo je 8:20 i bio je utorak. Utorak kao danas. Sve je izgledalo kao običan dan, jedino što mi nisi otvorio vrata… A kucala sam ti, kunem se. Bilo je 8:20 kada su mi rekli susjedi da si otišao… Bio je utorak kao danas, kada mi se svijet srušio. Samo što nije bila jesen, nego proljeće, i nije bio 19.…

Više... »

Svijet u nevinim očima


Očaj. Ulicama kola krv, nepoznatih heroja. Dječak umornih očiju sanja šareno. Čuje se bol! Netko večeras umire Dok mi ne slutimo što se zbiva iza zastora Volimo biti slijepi dok, netko dovikuje Mir mir mir Danas ponovno umire svijet u nevinim očima. Josipa Milas

Više... »

Čekanja…


Vječno nešto čekam. Ako sam išta o životu naučila onda je to čekati. Čekati pravi trenutak i pravu priliku. Od rođenja čekamo. Zapravo život i je čekanje. Prvo čekaš kada ćeš ugledati tog bracu ili seku. Obećali su ti da ćeš se moći igrati s njom. Onda čekaš da ta beba prohoda pa da se nauči igrati po tvom. Pa…

Više... »

Dan nakon…


Da mi kažu da ću sutra umrijeti, ne bi se pitala zašto ja, ma ne bi uopće razmišljala o tom. Uživala bi grleći koje volim, jer grljenje je za mene najveći čin ljubavi. Nazvala bi redom sve, koje inače rijetko zovem i rekla koliko mi znače. Rekla bi da ne plaču sutra ni ikada više. Nabrojala bi sve što volim…

Više... »

Dom je tamo gdje…


Još od ranog djetinjstva pamtim jednog djeda iz Duvna i njegove priče do Münchena. Imao je najukusnije jabuke svijeta, kožni smeđi sat i osmijeh. Pričao bi svim putnicima o svom Duvnu, svojoj kući kraj najljepše šume, svojoj unučadi i velikom dvorištu. Tako bi on hvalio svoj rodni kraj, a moj dida naš. Slušali bi jedan drugog u tom pretjerivanju i…

Više... »

Sorry, ali nije u redu…


Sorry, ali nije u redu miješati se u tuđe živote i davati savjete bez pitanja. Nije lijepo slušati beskrajne filozofske odgovore i primjere kako bi vi nešto učinili. Jednostavno ne znam otkuda ljudima mišljenje da imaju pravo komentirati načine života i nečije odluke bez da ih je netko pitao. Ponekad mislim kako je takvih oko nas najviše. Balkan sindrom. Sorry, ali…

Više... »

Antifrajer…


Vjerujem da postoji poseban krug pakla za muškarce koji će zavlačiti djevojku 5 godina i više da bi zaključili da to nije to. Tražit će predah, čitaj prekid, jer im sve ide prebrzo. Nisu se iživjeli. Ne bi to bilo čudno da u iduća 3 mjeseca ne bi našli novu ljubav i oženili se pola godine nakon vašeg prekida. Odjednom…

Više... »

Čovjek odraste više puta…


Mislim da sam prvi put odrasla s 10 godina, kada sam uhvatila roditelje s poklonima kraj čizmica. Mali debeli djed s crvenom kapom i sobovima ne postoji. Bila sam užasno razočarana jer sam mu se radovala cijelu godinu. Izbjegavala sam školske kolege koji su već sa sedam znali cijelu istinu. Zašto da ne vjerujem da zbilja postoji djed koji svoj…

Više... »

Istina o nama


Nisam ti rekla sve. Bojim se da nikada i neću. Ogolila bi dušu, a to ne želim. Inače sam dobro. Stvarno jesam. Svijet izgleda sasvim normalno. I dalje slušam istu glazbu. Onu oko koje smo se svađali. Povremeno mi uđeš u san. No brzo dođem sebi. Navikla sam boriti se s prošlošću. Mislio si da ću plakati mjesecima jer izgledam…

Više... »

Jelena Pajić


Jelena Pajić je jedno od najljepših lica HRT-a, koje možemo gledati u već pomalo antologijskoj, svakodnevnoj emisiji “Dobro jutro Hrvatska”. Uvijek nasmijana i vesela, jedna je od meni omiljenih tv lica. Tko je Jelena van voditeljske uloge? Što ju čini sretnom? Čemu se veseli i kakva je kao osoba, donosim vam u ovom ugodnom razgovoru kojeg smo vodile. Kada i…

Više... »

Kako umiru ljubavi i priče?


Mislila sam da smo posebni. I bili smo. Shvatiš to tek par godina nakon, kada oglušiš na tuđa mišljenja i kritike. No kasno je. Debelo kasno. Sada barem znam, da me više nikada neće biti briga, tko se kome neće svidjeti, ni što će reći za njega. Gledam samo oko sebe i pitam se što se događa sa svima. Kao…

Više... »

Nosim ti more…


Nosim ti more. Znam da ga ne možeš ove godine vidjeti, a dala bi sve da ga gledamo skupa. Onako ko prije. Zato ti ga nosim, da te podsjeti njegov miris na djetinjstvo i slobodu.. Nosim ti more. Znam koliko je teško vrijeme, i znam da postoje oni, koji ga više nikada neće doživjeti zakovani u bolničke postelje. Zato ga…

Više... »

Jednom kad te prestane čekati…


Dan će izgledati kao svaki drugi. Ni po čemu drugačiji, vjerojatno će sunce sijati a u tebi će se razmjenjivati gromovi i kiša. Ona će prestati čekati da se vratiš… ili odrasteš. Da se odlučiš što želiš od sebe, vas, života. Prvi put nakon dugo vremena, tvoja četkica završit će tamo gdje pripada. Tamo gdje si odavno zaslužio biti, još…

Više... »

Blic pitanja za Jeronima Marića


Jeronim Marić je naš poznati pjevač grupe Adastra. Volim tu grupu još iz srednjoškolskih dana i bila mi je čast razgovarati sa čovjekom čiji tekstovi govore o našoj realnosti. “Surovi grade” je moja omiljena pjesma a vjerujem i vaša. Pred vama je desetak blic pitanja koje sam mu postavila i u kojima sam ga uspjela pobliže upoznati. Tko je Jeronim…

Više... »

Budi ono što jesi…


Ljude ponekada treba posložiti ko ormar subotom. One bitnije čuvati, manje bitnije ostavit sa strane, a skroz nebitne izbaciti. Jednostavno izbaciti u kontenjer. Olakšaš si život i postaneš bolja i sretnija osoba. Zar to i nije smisao svega?! Postati sretan i prihvatit se. Prihvatit sebe sa manama i vrlinama dok putuješ za snovima. A putuj za snovima uvijek. Uostalom šta…

Više... »

Posjedujemo ljubav


Kada sam te prvi put vidjela, zrak je postao još lakši za disanje. Lakši. Kada sam te prvi put vidjela, svi problemi su nestali. I zrak je zbilja postao lakši. I svijet se urotio za nas. I svi drugi su nestali. I ljubav je uvijek takva. I svaki dan je takav kada si tu. I sama pomisao na tebe je…

Više... »

Žena – ženu čini robinjom…


Muškarci imaju krunu od zlata, a žene od snijega, rečenica koja mi se urezala u misli. Zar zbilja postoje ljudi koji još tako razmišljaju? Iako je 21 stoljeće i 2017. godina? Zar nisu izumrli još u srednjem vijeku, kada su bile zatvorene u kuhinju? Prestrašno… “Curica si, ne možeš to raditi.” – rečenica našeg djetinjstva. Žena si, zakopaj se u kuhinji…

Više... »

Pismo njemu…


U sebi sam ti toliko puta već napisala pismo. Pazila sam na zareze i točke u svojoj duši. Pazila sam da mi suza ne padne na slova. Odustala bih uvijek. Tko danas još piše pisma? Tek poneki izgubljeni romantik, koji je rođen u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Posvećujem ga tebi, i svim muškarcima svijeta. Može? Dragi najdraži.. Lijepo…

Više... »

Ja sam bogata…


Ne može se sve kupiti novcem, kao osmijeh prijatelja.. A osmijeh prijatelja ima neprocjenivu vrijednost. Iskreno ću ti reći, ja nemam previše novca, no nikada nisam bila sretnija. Sve drugo imam, sve drugo je bitnije. Samo što nam treba vremena da shvatimo. Ja nisam bogata novcem, ali bogata sam ljudima do kojih mi je stalo. Kojima je stalo do mene.…

Više... »