Tag Archives : Josipa Milas

Srednji…


Bilo je 8:20 i bio je utorak. Utorak kao danas. Sve je izgledalo kao običan dan, jedino što mi nisi otvorio vrata… A kucala sam ti, kunem se. Bilo je 8:20 kada su mi rekli susjedi da si otišao… Bio je utorak kao danas, kada mi se svijet srušio. Samo što nije bila jesen, nego proljeće, i nije bio 19.…

Više... »

Svijet u nevinim očima


Očaj. Ulicama kola krv, nepoznatih heroja. Dječak umornih očiju sanja šareno. Čuje se bol! Netko večeras umire Dok mi ne slutimo što se zbiva iza zastora Volimo biti slijepi dok, netko dovikuje Mir mir mir Danas ponovno umire svijet u nevinim očima. Josipa Milas

Više... »

Čekanja…


Vječno nešto čekam. Ako sam išta o životu naučila onda je to čekati. Čekati pravi trenutak i pravu priliku. Od rođenja čekamo. Zapravo život i je čekanje. Prvo čekaš kada ćeš ugledati tog bracu ili seku. Obećali su ti da ćeš se moći igrati s njom. Onda čekaš da ta beba prohoda pa da se nauči igrati po tvom. Pa…

Više... »

Dan nakon…


Da mi kažu da ću sutra umrijeti, ne bi se pitala zašto ja, ma ne bi uopće razmišljala o tom. Uživala bi grleći koje volim, jer grljenje je za mene najveći čin ljubavi. Nazvala bi redom sve, koje inače rijetko zovem i rekla koliko mi znače. Rekla bi da ne plaču sutra ni ikada više. Nabrojala bi sve što volim…

Više... »

Dom je tamo gdje…


Još od ranog djetinjstva pamtim jednog djeda iz Duvna i njegove priče do Münchena. Imao je najukusnije jabuke svijeta, kožni smeđi sat i osmijeh. Pričao bi svim putnicima o svom Duvnu, svojoj kući kraj najljepše šume, svojoj unučadi i velikom dvorištu. Tako bi on hvalio svoj rodni kraj, a moj dida naš. Slušali bi jedan drugog u tom pretjerivanju i…

Više... »

Sorry, ali nije u redu…


Sorry, ali nije u redu miješati se u tuđe živote i davati savjete bez pitanja. Nije lijepo slušati beskrajne filozofske odgovore i primjere kako bi vi nešto učinili. Jednostavno ne znam otkuda ljudima mišljenje da imaju pravo komentirati načine života i nečije odluke bez da ih je netko pitao. Ponekad mislim kako je takvih oko nas najviše. Balkan sindrom. Sorry, ali…

Više... »

Antifrajer…


Vjerujem da postoji poseban krug pakla za muškarce koji će zavlačiti djevojku 5 godina i više da bi zaključili da to nije to. Tražit će predah, čitaj prekid, jer im sve ide prebrzo. Nisu se iživjeli. Ne bi to bilo čudno da u iduća 3 mjeseca ne bi našli novu ljubav i oženili se pola godine nakon vašeg prekida. Odjednom…

Više... »

Čovjek odraste više puta…


Mislim da sam prvi put odrasla s 10 godina, kada sam uhvatila roditelje s poklonima kraj čizmica. Mali debeli djed s crvenom kapom i sobovima ne postoji. Bila sam užasno razočarana jer sam mu se radovala cijelu godinu. Izbjegavala sam školske kolege koji su već sa sedam znali cijelu istinu. Zašto da ne vjerujem da zbilja postoji djed koji svoj…

Više... »

Istina o nama


Nisam ti rekla sve. Bojim se da nikada i neću. Ogolila bi dušu, a to ne želim. Inače sam dobro. Stvarno jesam. Svijet izgleda sasvim normalno. I dalje slušam istu glazbu. Onu oko koje smo se svađali. Povremeno mi uđeš u san. No brzo dođem sebi. Navikla sam boriti se s prošlošću. Mislio si da ću plakati mjesecima jer izgledam…

Više... »

Jelena Pajić


Jelena Pajić je jedno od najljepših lica HRT-a, koje možemo gledati u već pomalo antologijskoj, svakodnevnoj emisiji “Dobro jutro Hrvatska”. Uvijek nasmijana i vesela, jedna je od meni omiljenih tv lica. Tko je Jelena van voditeljske uloge? Što ju čini sretnom? Čemu se veseli i kakva je kao osoba, donosim vam u ovom ugodnom razgovoru kojeg smo vodile. Kada i…

Više... »

Kako umiru ljubavi i priče?


Mislila sam da smo posebni. I bili smo. Shvatiš to tek par godina nakon, kada oglušiš na tuđa mišljenja i kritike. No kasno je. Debelo kasno. Sada barem znam, da me više nikada neće biti briga, tko se kome neće svidjeti, ni što će reći za njega. Gledam samo oko sebe i pitam se što se događa sa svima. Kao…

Više... »

Nosim ti more…


Nosim ti more. Znam da ga ne možeš ove godine vidjeti, a dala bi sve da ga gledamo skupa. Onako ko prije. Zato ti ga nosim, da te podsjeti njegov miris na djetinjstvo i slobodu.. Nosim ti more. Znam koliko je teško vrijeme, i znam da postoje oni, koji ga više nikada neće doživjeti zakovani u bolničke postelje. Zato ga…

Više... »

Jednom kad te prestane čekati…


Dan će izgledati kao svaki drugi. Ni po čemu drugačiji, vjerojatno će sunce sijati a u tebi će se razmjenjivati gromovi i kiša. Ona će prestati čekati da se vratiš… ili odrasteš. Da se odlučiš što želiš od sebe, vas, života. Prvi put nakon dugo vremena, tvoja četkica završit će tamo gdje pripada. Tamo gdje si odavno zaslužio biti, još…

Više... »

Blic pitanja za Jeronima Marića


Jeronim Marić je naš poznati pjevač grupe Adastra. Volim tu grupu još iz srednjoškolskih dana i bila mi je čast razgovarati sa čovjekom čiji tekstovi govore o našoj realnosti. “Surovi grade” je moja omiljena pjesma a vjerujem i vaša. Pred vama je desetak blic pitanja koje sam mu postavila i u kojima sam ga uspjela pobliže upoznati. Tko je Jeronim…

Više... »

Budi ono što jesi…


Ljude ponekada treba posložiti ko ormar subotom. One bitnije čuvati, manje bitnije ostavit sa strane, a skroz nebitne izbaciti. Jednostavno izbaciti u kontenjer. Olakšaš si život i postaneš bolja i sretnija osoba. Zar to i nije smisao svega?! Postati sretan i prihvatit se. Prihvatit sebe sa manama i vrlinama dok putuješ za snovima. A putuj za snovima uvijek. Uostalom šta…

Više... »

Posjedujemo ljubav


Kada sam te prvi put vidjela, zrak je postao još lakši za disanje. Lakši. Kada sam te prvi put vidjela, svi problemi su nestali. I zrak je zbilja postao lakši. I svijet se urotio za nas. I svi drugi su nestali. I ljubav je uvijek takva. I svaki dan je takav kada si tu. I sama pomisao na tebe je…

Više... »

Žena – ženu čini robinjom…


Muškarci imaju krunu od zlata, a žene od snijega, rečenica koja mi se urezala u misli. Zar zbilja postoje ljudi koji još tako razmišljaju? Iako je 21 stoljeće i 2017. godina? Zar nisu izumrli još u srednjem vijeku, kada su bile zatvorene u kuhinju? Prestrašno… “Curica si, ne možeš to raditi.” – rečenica našeg djetinjstva. Žena si, zakopaj se u kuhinji…

Više... »

Pismo njemu…


U sebi sam ti toliko puta već napisala pismo. Pazila sam na zareze i točke u svojoj duši. Pazila sam da mi suza ne padne na slova. Odustala bih uvijek. Tko danas još piše pisma? Tek poneki izgubljeni romantik, koji je rođen u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Posvećujem ga tebi, i svim muškarcima svijeta. Može? Dragi najdraži.. Lijepo…

Više... »

Ja sam bogata…


Ne može se sve kupiti novcem, kao osmijeh prijatelja.. A osmijeh prijatelja ima neprocjenivu vrijednost. Iskreno ću ti reći, ja nemam previše novca, no nikada nisam bila sretnija. Sve drugo imam, sve drugo je bitnije. Samo što nam treba vremena da shvatimo. Ja nisam bogata novcem, ali bogata sam ljudima do kojih mi je stalo. Kojima je stalo do mene.…

Više... »

Budi sretna – budi svoja…


Ne moraš biti lijepa, to je svakako najlakše… Odeš na šminku, frizuru, kupiš novu haljinu i problem riješen. Radije se trudi biti svoja. Znaš svoja, drugčija od svih istih. Toliko svoja, da nečije strine u tebe upiru prstom. Ona za koje se najmanje nadaš, jer ih sve kopiraju te zavidno gledaju.. Eto toliko svoja. Trudi se biti pametna. Toliko pametna…

Više... »

Nije dobro…


Nije dobro! Živimo u vremenu u kojem se premalo smije. No, zato se puno posmjehuje. Premalo se volimo. A previše se mrzimo. Premalo slušamo druge, previše prevrćemo ocima. Premalo se dajemo. Previše očekujemo. Nije dobro! Ne vidimo lijepe stvari, a jedva čekamo proširiti sve loše. Jer mislimo kako se ništa ne može nama dogoditi. Puni smo predrasuda. Prema svima. Sve manje…

Više... »

Nek živi ljubav…


A bez ljubavi si ništa. Prazan. Oduvijek me fasciniraju prvi plesovi i njihovi pogledi. Kao da imaš cijelu planetu na dlanu i čuvaš ju očima. Taj jedan pogled i ruka na ramenu… Bez ljubavi si mrtav koliko god živ bio. Nikakav novac ne može platiti nečije oči koje te paze. Nečije ruke koje te drže. Nečiji osmijeh koji vrišti ljubav.…

Više... »

Oprosti što nisam kao ti…


Oprosti što nisam kao ti. Oprosti. Oprosti što sam odgojena drugčije i što po tebi nisam dovoljno dobra. Oprosti što nemam najskuplje komadiće robe i što me baš briga. Oprosti što me je mama učila da mogu sve sama i da vrijedim kao ti iako imaš “tolko para da me moš kupit kad očeš”. Oprosti što mi novac ne znači…

Više... »

Sasvim osobno…


Nisam savršena, zapravo mrzim tu riječ. Mislim da savršenstvo ne postoji ako nisi C. Ronaldo. No, čini mi se da u posljednje vrijeme nije ni on. Uvijek pokušavam biti hladne glave, tako mi je lakše, no čak ni to ne uspijevam. Moji posljednji tekstovi mi izgledaju grozno. Odlučila sam danas pisati ono što osjećam ovih dana. Mislim da premalo to radimo.…

Više... »

Pismo imaginarnom dečku…


Ovaj tjedan već treći put sam dobila u inbox isto pitanje, kako iznenaditi curu. Dečki od mojih frendica obožavaju mučiti me pitanjima što i kako. “Molim te možeš li sastaviti neki tekstić da iznenadim curu, tebi to ide”. I kvragu kada obećaju čokoladu naravno da pristanem. Napišem ono što bi htjela čuti, frendice sretne, frajeri zadovoljni, a ja imam Milku. Žene vole pažnju, vole čuti da su…

Više... »

Važan trenutak…


Nije trebalo dugo da ju primijeti. Stajala je na kraju ulice nikada ljepša. Zagledao se u njeno lice i zaneseni pogled. Zaželio se javiti i zagrliti. Poželio je puno toga. Kao recimo, priznati joj da je nešto najljepše što je imao, da ju nikada i nije prestao voljeti. S druge strane, znao je da to ne može napraviti. Ne može, jer već ju je…

Više... »

Do kada još?


Nisam mislila pisati o ovoj temi. Mislim u teoriji svi znamo da je nasilje nešto grozno i osuđujemo ga. U teoriji pišemo takve stvari na raznim portalima i čudimo se kako, kod nas toga ima… Kažemo da je sve gnjusno i tu nastaje kraj. Mislimo da je to sve, što možemo. Onaj tko slučajno ima petlju nešto i učiniti za…

Više... »

Odluka…


Iza Igora je neprospavana noć. Cijelu noć se prevrtao po krevetu, toliko pitanja je tražilo odgovor. Satima je buljio u zidni sat. Nedostajala mu je njegova soba i roditeljski dom. No previše ga je plašio brak da bi sada samo bezbrižno ležao. Oduvijek je tako. Braka se plašio i prije, zato je i ostavio Anu. Nikada nije spreman za bilo…

Više... »

Ne volim 2.


48 – 7 = Još tjedan manje do Božića juhuuuuuu huuu. Obećala sam da ću nastaviti pisati o ljudima koje ne volim. Ne bi bila fer da ne nastavim zar ne? Srećom ima toliko stvari koje ne volim da bi do kraja godine mogla o tome pisati. Matematički izačunano 5 kolumni. Nije mi nikada išla matematika, nekako smo si oduvijek…

Više... »

Ljubav prema košarci – Andrea Marić…


Andrea Marić, mlada uspješna košarkašica. Trenutno igračica najboljeg Slovenskog kluba KK Athlete, Celje. Od 2013 kada je prvi put nastupila za reprezentaciju Hrvatske u kadetskom uzrastu, stalni je član i ponos svoga grada. Imala sam tu čast napraviti intervju sa ovom nadasve jednostavnom djevojkom, koje se malo sjećam iz škole. Nadam se da će te i ovaj put uživati u…

Više... »