Tag Archives : kolumna

Pet faza mršavljenja


Znate onu Dove reklamu kad žene trebaju proći kroz vrata na kojima piše ‘lijepa’ ili ‘prosječna’? Pa većina sebe ocijeni kao prosječnu dok ih prijateljice svrstaju u rubriku lijepih. Naravno, fizički izgled je i veoma podložan subjektivnim osjećajima koje gajimo prema nekome, ali ovdje ću se pokušati držati onog stvarno vanjskog. Zašto? Zato što jako dobro znamo da je ‘bitno…

Više... »
Jeste li opsjednute?, čišćenje, urednost, žene koje su neuredne, kolumna, APortal, Aleksandra Bursać

Jeste li opsjednute?


Živo me zanima kako vam je u kući u kojoj živite? Kažu da se prema tome može lako reći kakva li ste žena. Isto tako, znaju često reći da napirlitane i sređene žene imaju kuću suprotnih karakteristika. Da vam iskrena budem dosta puta sam se uvjerila da su u pravu. Ono ovamo dama, nokti uredno izmanikirani, odjeća besprijekorna, šminka, frizura…

Više... »

Nela Baričević: Jednom kad budeš stara…


Kad jednom budeš stara. S bolnih, otečenih i kvrgavih nogu kad padneš u najbližu fotelju i kada ti fragmenti davno proživljene mladosti počnu plesati pred očima, slobodno isplači sve one suze koje si kao divlja i trnovita, suviše ponosita, mladica na olujnom vjetru odbijala isplakati. Neka ti suze mute vid dok žališ. Svakako, slobodno žali. Zavidi mladima na onome što…

Više... »

Zaokret


Vidiš… htjela bih ja sve ispočetka. Ali ne znam kako. Voljela bih osjećati one blesave leptiriće, zbog kojih nemaš pojma kako dođeš s jednog kraja grada na drugi. I voljela bih sva treperiti. Tko ne bi? Ali onda opet pomislim, kako se nikad ne bih vraćala na staro. Nikad radila neke greške ispočetka. Zbog toga sam odabrala ljubav. A ljubav…

Više... »

Maja Marić: Najgora vrsta dijaspore…


Ja spadam u te, najgore. Znate sve one stereotipe, Thompson u srcu, Mate Bulić i gori gora, gori borovina, valja samo ‘naše’, ali ne miče se od Njemačke i sl.? E, u te ne spadam. Oni su stereotip, ali veoma čest i ljudima su, ustvari, dragi. Malo žive u prošlosti, malo u oblacima, ali simpa su. Oni znaju da se…

Više... »

Razgovori na šanku…


Turobni dan, petak večer. Kiša pada nemilosrdno i odbijajuće. Samo iz tame jednog zavoja dopire svjetlost iz jednog malog kafića. Lijepo uređen, ništa pretjerano kičasto. Lagano monoton, ali to je onaj pravi štih; jer ‘nisu za mene kafane otmene’. Sjedam na svoje mjesto, lijevu ruku stavljam na šank i primjećujem da sam zaboravio upaljač. ‘Daj gorki, i de imaš li…

Više... »

Nela Baričević: I opet biram tebe…


Koračajući kroz život sa suigračem gradimo svoje sutra. Taj je suigrač naš joker i naše ekstra. Naš je to ključ u bravi i naše spuštene rolete. Sigurna ulaznica u svijet snova i mašte, a za koju smo se zauvijek pretplatili u intimnosti naših misli onoga dana kada nam je sinulo kakvo je ovaj svijet sivilo bez naše zlatne karte. Zapravo,…

Više... »

Marija Klasiček: Purpur moga sjećanja


12.9.1993. Prije nepunih mjesec dana napunila sam 8 godina. A sada gledam razbijena stakla na kući. Lice mog tate je sivo i svi su uplakani. Noćas je ulicu dalje od moje kuće poginula trudnica koja je izbjegla iz Vukovara. Taj događaj kao i njeno ime izbrisali su iz povijesti.  Te su noći raketirali Samobor. Bomba koju svi u ulici nazivaju…

Više... »

Nela Baričević: Hoćeš li biti moj prijatelj?


Kap neiskvarenosti u oceanu kojim, gacajući usamljeni po mokrim ulicama i loveći te rijetke slatke kapi na dlan, svi plutamo – e to su djeca. Niz su pitanja, ali i samootkrivenih odgovora. Ipak, odmaknemo li se od romantičnog pogleda na djecu, oni su ti koji također vrlo vješto, vrlo glasno i vrlo odrešito znaju tražiti – svoje! Mala ega koja…

Više... »

Neki dan sam bacila radio kroz prozor. Skoro.


Otkako pamtim volim radio više od televizije. Ma, lažem sad. Obožavam radio, a televiziji želim brzu i sigurnu smrt. Eto, baš tako je u mom slučaju. Možda se mnogi ne bi složili sa mnom, ali to je samo stvar ukusa. Toliko volim radio da od malih nogu zamišljam sebe u eteru. Kako pričam o svemu, smijem se, nasmijavam ljude, slušam njihove priče,…

Više... »

Propalica


Znate, toliko toga bih vam mogla ispričati u ovom trenutku no nekako godinama kako gledam jedne te iste prizore gubim volju da više išta ikome objašnjavam. No ne mogu ugušiti taj protest u sebi, ne mogu obrisati to pitanje sa usana i sebi zabraniti da mislim, da razmišljam da se pitam, zašto to rade? Toliko je života uništeno. Toliko porodica…

Više... »

Voštana figura …


Čemu se nadati, kada su i tako sve naše nade i sva ona naša silna htijenja samo nama poznati, najbliži, logični? Ima li smisla urlati u Nebo, kada nas i tako samo Eko vlastitih misli čuje i odgovara odjekom? Do kada se treba boriti u borbi u kojoj i tako nema pobjednika, samo poraženih? Ne, ovo nije još jedan ispižđeni…

Više... »

Moja baka je vještica …


Tamburale su plastične čaše, lonci i aluminijski plehovi prvih dana proljeća svake godine. Vezeni šareni ćilimi, vunene navlake, rudice od sitnog kanapa u svim bojama, porazbačane svuda po dvorištu, više su ličile na doseljavanje kakve ciganske čerge nego na naš dolazak u planinu. Drveni podovi ribali su se u nekoliko različitih voda, koju smo čekali iz obližnjeg katuna iznad kuće…

Više... »

Nela Baričević: Ja te ne vidim ovdje, tata…


Jutros ovo mrzlo mjesto ne bi moglo ugrijati ni tisuću sunca. I da im jačinu odaslane svjetlosti pomnožimo zbrojem suza koje će danas padati po grobovima to ne bi bilo dosta da otopli ovo najljepše groblje. Što ljudi sve neće mjeriti. Što sve neće ocjenjivati, procjenjivati, gurati pod povećalo… Promatram. Upijam. Tolike se svijeće pale, a ja te zarobljenog u…

Više... »

Maja Marić: Kad narastem bit ću – vještica!


Jedna od prvih tetovaža koje sam napravila bio je natpis ‘Sigillum Diaboli‘ na vratu. Za sve one kojima nisam dugovala objašnjenja, lako je bilo za reći da se radi o posveti pjesmi jednog od bendova koje sam slušala tada, a slušam i danas. Ali zapravo se radilo o svjesnoj odluci da na sebe stavim pečat, baš poput onih koje su stavljali…

Više... »

Nela Baričević: Napuštamo li prekasno roditeljsko gnijezdo?


Prvi plač. Prvo podizanje grudnoga koša. Prve suze. Prva sudaranja s vanjskim svijetom. Probijanje posljednje brane koja nas drži u komfornoj zoni mira. Pažljivo unošenje u dom i polaganje u kinderbet. Pokrivanje dekicom. Širom otvorene oči kojima se vid tek ima razbistriti i baby rozi bodi s nacrtanim suncima. Milovanje majke kao milovanje anđela. Zalijevanje pupoljka pažljivim djelima i ranije…

Više... »

Da li ljude spajaju sličnosti ili različitosti?


Baš me zanima šta biste mi vi rekli kada bih vam postavila ovakvo pitanje. Kladim se da bi mišljenja bila podijeljena i da se vjerovatno nikako ne bismo mogli složiti oko jednog jedinstvenog odgovora. Zato ću se praviti da ste vi to pitali mene, te ću vam reći šta ja to mislim o tome. Prvo pomislite da ljude spajaju sličnosti.…

Više... »

Nela Baričević: Pamtim te…


Miruj. Budi posve tih tamo gdje jesi. Gdje te put života, ta katkada sablasno pusta, krivudava cesta odvela. Miruj i shvati. To što te puštam da mi kroz medom slijepljenim trepavicama mukom sklizneš niz uzavrele obraze ne znači da te ne pamtim. I to što se poletna veselim budućim jutrima u tvome odsustvu ne znači da te ne nosim sa…

Više... »

Maja Marić: Volim te, ali mi se ne sviđaš trenutno…


Brak. Zlatni kavez, uteg oko vrata, brak je mrak. Ne mogu se sjetiti još fraza koje svakodnevno govorimo u šaljivom tonu kada je brak u pitanju. Jer, hej, svi smo mi natjerani kalašem u ovu nehumanu bračnu zajednicu pa je normalno da nam teško pada! Naravno, u svakoj šali ima dio istine, a ove prvenstveno izlaze iz vrlo jasne i…

Više... »

Hrvati kao ptice selice


Iz Hrvatske je u 2016-oj iselilo 36 436 osoba, najviše mladih. – službeni podatak Državnog zavoda za statistiku. Kako na vas utječe ovaj broj? Kako se osjećate dok ovo čitate? I jeste li išta poduzeli da to spriječite ili to ipak “nije vaš posao”? Koji god portal otvorim u zadnje vrijeme čitam ispovijesti nekog tko je otišao trbuhom za kruhom…

Više... »

Nela Baričević: Sve riječi koje Predrag nije izgovorio…


“Je li priča priča ako govori o stvarnome životu? Je li san san ako smo ga do jučer živjeli na svakom koraku? A bol? Je li bol bol ako apsolutno zauzima tvoje tijelo i tvoje misli ne ostavljajući ti ni mrvice nade pa da ih makar kriomice izvlačiš iz rukava i glumiš kakvu tupu sreću?” – zapisah crticu među memoare…

Više... »

Uskoro će stići neke nove mladice…


Srušili su cedar danas. Moj plavi cedar koji pratim već dvadesetak godina. Susjed dvije kuće dalje je isto danas rušio drveće pa su moji uskočili i iskoristili priliku da maknu i to s dnevnog reda. Prevelik je bio, bilo je ili on ili kuća. Pojma nisam imala do jučer navečer. Nakon večere, krenula sam prema svom stanu, stala ispred plavog…

Više... »

Ccc…


Znate željela sam danas da vam pišem o skroz drugoj temi ali sam se toliko iznervirala da sam naprosto izgubila i volju i inspiraciju za istom. Naime čitam neku objavu jedne grupe i sad pitaju admini članice koliko im muževi pomažu u kući i oko djece. I tako jedna kaže ovo, druga kaže ono no javlja se jedna „pametnica“ očiti…

Više... »

Nela Baričević: U naivnoj naprtnjači stajaše tek jedna jedina srećka…


Usprkos tek rođenu Suncu hodala sam pretežno tamnim ulicama na kojima sam susretala ljude iščeznula osmijeha. Dupkom pune ulice, a nigdje ne vidjeh stranca koji, barem u kakvoj naivnoj naprtnjači propalih srećki, donosi smiješak. Nigdje ne bi razvučenih usana popraćenih istresanjem nutrine kroz osušeno, stisnuto grlo. Nigdje ne bi iskre u očima. Pa taman da se ogledala i u crno-bijeloj…

Više... »

Marija Klasiček: Žene koje su se prodale


Lova je bitna. Nemojmo si lagati. Ali kad me neki frajer zanima, pa iskreno zanima me on. Ne želim slušati na koliko je bitnih sastanaka bio taj dan, s kojom važnom facom surađuje, koliko ima svojih firmi i koju makinu vozi. Ja sam tip žene koja hoda s muškarcem, ne s njegovim novčanikom. Ali da, ja sam valjda vrsta koja…

Više... »

Maja Marić: Tridesete su nove šizofrenične godine…


Znate sve one fore ‘tridesete su nove dvadesete’, ‘šedesete su nove pedesete’ (Molim?! Želite mi reći da ima života poslije četrdesete?!), ‘četrdesete su kriza srednjih godina’, ‘crna je nova crna i zauvijek će tako biti, maknite mi se od crne’ i tako to? Iako je dosta diskutabilno što točno mislimo da dobivamo takvim floskulama i uvjeravanjem sebe da smo mlađi…

Više... »

Nela Baričević: Koje boje osjećaja nosiš tik do moga imena?


Zaboravi sada na teške, stoljetne riječi. Na sve optužbe, šaputanja, moranja i trebanja, molim te, zaboravi. Kasno je. Još sinoćnje rane nisu zacijelile. Zaboravi sve, pusti, i pogledaj me. Zaliječi mi dušu bojom svog prethodnog osjećaja spram mene. Osjećaja koji te držao na mome putu prije metalna, tmurna, okretanja leđa bez pozdrava. Prije crnila. Ma pogledaj nas sada. Sat iznad…

Više... »

Svi ga se boje, jer on se zove Petak, Petak 13 i danas je njegov dan…


Jeste li se ikada zapitali zašto se ljudi boje tog zloglasnog dana, te jeste li ikada pridavali važnost mitovima i legendama? Kao što sam već spomenula, mi škorpije obožavamo mitologiju, okultno, magično (barem dobar dio nas) i sve što ima veze s takvim situacijama, činjenicama, događajima u nama budi glad za saznanjima. Uvijek želimo znati malo više o onome što…

Više... »