Tag Archives : la femme

La Femme, APortal, Iva Matijaško Degač, Tko ili što je La Femme, kolumna

Iva Matijaško Degač: Tko ili što je La Femme…


Izgubila se nit u moru misli, riječi i svega onoga što sam htjela na brzinu napisati. O svemu imam nešto za reći, o svemu imam mišljenje i vlastiti stav. No, je li to ono što čini jednu La Femme? Ili je taj pojam vezan samo uz senzualnu, samosvjesnu, britku i emancipiranu ženu koja je po putu življenja iz hrama života,…

Više... »

Iva Matijaško Degač: Sindrom ljubavi i velikog srca…


Predaja kaže da je Bog svu djecu koja su na ovome svijetu živjela teško odlučio nagraditi novim životom. Životom u kojemu će o njima brinuti drugi, a oni će zauvijek ostati djeca i nikada neće odrasti. Jednom, negdje i ne tako davno susreli su nam se svjetovi, dodirnuli svemiri i njega postavili kao mog novog poslodavca. Prije samog upoznavanja i…

Više... »

Mračne tajne Vatikana, teorije zavjere ili gola istina…


 „Istina će vas osloboditi.“                                    Biblija   Vatikan. Glavno sjedište Katoličke crkve i njezinog poglavara Pape. Od pamtivijeka pravo vrelo mnogobrojnih teorija zavjere. Mistično mjesto obavijeno tajnama, intrigama, zločinima. Koliko ima istine u svim ovim tvrdnjama, mi uistinu nećemo nikada saznati. Ok, možda i hoćemo, samo onog jednog (nadam se dalekog) dana kada sretnemo Svevišnjega i zamolimo Ga da nam…

Više... »

Svi ga se boje, jer on se zove Petak, Petak 13 i danas je njegov dan…


Jeste li se ikada zapitali zašto se ljudi boje tog zloglasnog dana, te jeste li ikada pridavali važnost mitovima i legendama? Kao što sam već spomenula, mi škorpije obožavamo mitologiju, okultno, magično (barem dobar dio nas) i sve što ima veze s takvim situacijama, činjenicama, događajima u nama budi glad za saznanjima. Uvijek želimo znati malo više o onome što…

Više... »

…najsigurnije vrijeme za biti čovjekom…


Zbog koga ili čega smo se pogubili i izgubili međusobno u prijevodu? Vrijednosti življenja, duše i sna smo zaboravili, dok se kitimo lažnjacima i osmjesima koji koštaju milju kuna. Umjetnih zubala, sisa i guzica molimo se Svemiru samo da nas prihvate. Da se zaljube u nas savršeno nesavršene. Da ne budemo u košu Lidlića, Šparića, Plodinića i ostalog jada ovozemaljske…

Više... »

Let iznad majčinog gnijezda…


Svakom novom godinom što mi se stvori, kao bačena iz vedra neba, ja padam u trans. Gdje prolazi to vrijeme? Tko mi je odnio onu moju malu bebu i dofurao ovu veliku djevojčicu? Svakom novom godinom što mi se stvori, ja dobivam napadaj panike. Ok, već ste shvatili kako su meni klikeri u glavi pomalo pomaknuti naspram drugih i kako…

Više... »

Fama volat…


(Fama volat,lat.-glasina kruži) Za nekoga poput mene glasine su nebitna stavka u životu. Ljudima poput mene (pa i meni samoj) se iskreno jebe tko je s kime, tko koga ili tko će kako nekoga s guza. Imamo dovoljno svojih problema i putra po vlastitim tintarama da se s takvim stvarima dodatno ne zamaramo. ALI (moj obožavani ali) postoje one „neizbježne“…

Više... »

Suradnja ili nešto dvanaesto…


Opet se ponavljamo, opet radimo iste greške u koracima i inatimo se jedni drugima. Što zbog prkosnog inata, što zbog samih sebe i naše ispravnosti. U krug se vrtimo, iz kruga pobjeći ne možemo. Vrtlog misli, osjećaja, zabluda. Jesmo li mi ti koji smo u pravu? Ili su svi drugi ti koji su glavni uzrok naših problema? Drugi koji su…

Više... »

Miris žene…


Koliko puta ste prošli kraj nekoga tko je odisao vama već poznatim mirisom? Okusili nešto i u trenu bili lansirani u neko sada već prošlo i zaboravljeno vrijeme? Ako ste poput mene, događalo vam se često. Iznenada i iz vedra neba. I onda ili ste sjetni ili zadovoljni doživljenim. Najgori su mirisi koji asociraju na prošlost koja spava duboko u…

Više... »

Idoli među nama – žena, mašinica, tattoo…


Razgovarajući u uredništvu s mojim divnim kolegicama, tražeći inspiraciju za neke nove projekte, došla sam do ideje –„Potražimo inspiraciju među nama, među ljudima koje susrećemo svakodnevno, pišimo i o njima“. Svaka čast svim našim divnim idolima-što živućim, što odavna umrlima, ali naši gradovi i naša mjesta su prepuni inspirativnih ljudi, zar ne? Samo se okrenite oko sebe i sigurna sam…

Više... »

Ne postojiš…


„Gdje je nestao život koji se živi? U kojem svijetu se sakrio? Gdje je nestalo vrijeme koje je predodređeno samo za nas?“- i dok ja jurim ulicama mojega grada, ganjam egzistenciju, ovakve misli meni lutaju glavom. Svaki puta, ali za fakat, svaki vražji puta. Zašto? Pa recimo zato što mi je dosta jurnjave. Zato što poželim ponekad i stati i…

Više... »

Mačkarica…


Kažu da umjetnici vole mačke, a vojnici pse. No, koliko u tome ima istine ja iskreno ne bih znala. Ja sam Mačkarica, ali sam i velika ljubiteljica svih stvorova, pa čak i tih slinavih pasa. I sporih kornjača i predivnih leptira, ali sam Mačkarica u originalu i ponosim se time. Ako niste znali, mi mačkarice i naši mačkari nismo baš…

Više... »

Pakao – su glupi ljudi…


Obožavam, jednostavno obožavam ljude Zbitoglavce (op.a. pročitaj od J.M.Auel „Pleme spiljskog medvjeda“/ iz ciklusa od 6 knjiga zvanog „Djeca zemlje“/ pa ćeš saznati tko su Zbitoglavci, a ostale nastavke pročitaj iz gušta, jer je jebeno dobro štivo). I, moram priznati, ljudi moji, ja im zavidim (tim Zbitoglavcima, ne), oooo kako im samo zavidim. Nisu ni svjesni koliko su sretni. Ostali…

Više... »

Pain killer…


Dođu tako meni (i vama) oblaci kojima se svi raduju (jer će da bude paradajza ako padne kiše), a sa njima dolazi i sparina i moja meteoropatska glavobolja. Ne znam kako vi, ni kako je kod vas, ali kod mene i na mene svaka prirodna pojava utječe do krajnjih granica. Hoćeš od Mjeseca i njegovih nesanica, hoćeš od Sunca i…

Više... »

Biti ili ne biti…


Ne tako davno (kada je recesija zdrmala cijeli svijet, a s tim svijetom i naš silni Balkan) ostadoh bez posla. Grbavo stanje, sranje i situacija do jaja. Malo dijete u kući, muž koji radi kao zaprežni konj i ja. Bez posla. Na burzi. Luda. Svaki razgovor za posao (koji je uvijek bio -„e, to je sada to, idem raditi“) završavao…

Više... »

Pametnom dosta i na jednom…


Upravo sam si skinula Word na sve i jedan aparat koji posjedujem (naravski radi se o svim ovim pametnim komunikatorima u mome okruženju; iskreno brijem da mogu i u wc bih ga ugurala, ali jebi ga moj wc i dalje ima samo funkciju za primanje sranja doslovno, a ne u mom pisanom obliku), jer sam pod zadnje postala praznoglavac. Em…

Više... »

Eureka…


I dođe tako trenutak kada zasmrdi vlastita odluka (u mome slučaju donijeta iz vedra neba mlade buntovnice) smradom smrdljivim i zasmrdi mi dan. Jebi ga Ive, trebala si znati da Vrag uvijek dođe po svoje, pa sada jedi govna s osmjehom na licu. I dođe tako taj smrad i bude mi usrano. Teško. Jebeno. I bude mi žao. Traje to…

Više... »

Ljepota…


Ljepota je nemjerljiva. Pogotovo ona koju sakrivamo unutar sebe daleko od znatiželjnih očiju. Daleko od stranaca. Daleko od drugih, da nam je ne ukradu. Uprljaju. Zagade. Ljepota je, po mome skromnom mišljenju, jedino oružje koje obara bez metka. Udara ravno u mozak i lomi u koljenima. Od nje i zbog nje umirali su mnogi. I umirati će mnogi. Pogotovo oni…

Više... »

Moram li te voljeti?


I tako vođena sobom, čitav svoj život mali, naučila sam se reći što mislim. U lice. U nos. Tako ću i sada. Sa svima sam pristojna. Ali, brate to ne znači da ih (da vas) sve volim. To ne znači ništa, osim da se znam kontrolirati (više-manje). One koje volim, volim i oni to znaju. One koje ne volim –…

Više... »

Sjećam se…


Kako miriše djetinjstvo? Kojim sjećanjima se broji? Koliko dugo ono traje? Pitanja su koja postavljamo u dobi kada bi dali sve samo da smo opet mali. Samo da doživimo djetinjstvo na tren. Dok s druge strane, u tom najljepšem djelu ljudskog postojanja mi se brinemo oko banalnih i tako nebitnih stvari. Jesu nam noge krive? Jesu li nam narasle cice?…

Više... »

Mamasita…


Od svih onih čit čat susreta sa rendom ljudima, najviše volimNE one s dušobrižnicima. Znate onaj tip ljudi koji vas konstantno ispituju glupa pitanja, daju savjete koje ih niste ni tražili, pametuju, sufliraju i nadasve vansvemirski se iščuđavaju vašim odgovorima? E, baš ti takvi. Vjerujem da ih i vi imate jako, puno, mnogo kao što ih imam i ja. Samo…

Više... »

Malo dobrih ljudi…


Bilo bi odlično kada bi sva svoja govna mogli lopatom istresti na hrpu odlagališta pod nazivom „Svakodnevna govna odložite slobodno kod nas“. Svaki problem činio bi se lako rješivim, jer bi ga, logično, istrpali kod nekog drugoga. Bilo bi to vansvemirski uistinu, istresli bi gorčinu, a preuzeli svjež zrak upakiran u mirisni borić koji bi nosili oko vrata. Mjesta u…

Više... »

Balon…


Svakodnevno se budimo u balonima vlastitog života. Percepcija, zrelost, znanje i ostala psihološka sranja koje nas određuju uvjetuju boju i vrstu balona. Čak i njegovu veličinu. Ili bi barem trebali. Recimo ja, kada mi je sve bilo po špagi u njega sam bez pola frke potrpala hamper sreće i vagon ljubavi i bio je zelene boje. Onda s druge strane…

Više... »

Od mame, preko prve žene do odrastanja i neke druge ljubavi…


Koliko puta nam se netko požalio na partnera, partnericu? Curu? Ženu? Muža? Nebrojeno puno puta, vjerujem. A, koliko smo od svih tih silnih situacija realno razmatrali aktere te veze? Jesmo li imali razumijevanja i objektivni pristup pri toj našoj uber turbo stručnoj prijateljskoj analizi? Opet vjerujem da nismo. Jer, kada sudimo drugima nemamo emociju koju oni proživljavaju. I sve nas…

Više... »

Točka…


Dođe vrijeme kada se sve crte povuku i na kraju kraja stavimo točku. Bilo to na sebe. Na naše odnose, okolinu. Danas je dan kada svi trebamo staviti točku i reći glasno „odjebi“. Svima. Svemu. Onako zdravo i seljački u lice. Jedan prost i jednostavno složen, nadasve razumljiv svima-O D J E B I. Toliko sranja se događa oko nas,…

Više... »

Chick lit, chick noir, chick, chick, chicken…


Znaš onaj trenutak kada nemaš inspiracije, a tako bi rado bila/o u vrhu onoga što radiš? E, tako je nekako danas bilo i sa mnom.  Teme koje sam prešla u svojim objavama do sada ili su bile pizdoplačljivog tona ili su zvučale kao neki loše nasnimljeni SF s kraja osamdesetih (s pripadajućim efektima tog vremena) razumljiv samo velikim fanaticima istog.…

Više... »

Ne zaboravi…


Postavi se pred sebe. Ogoljena. Sama. Svjesna. Postavi svaki korak koji si učinila do sada i reci mi jesi li uistinu sretna? Zadovoljna? Sigurna? Ponosna na svaku svoju odluku? Na svaki korak? Teško je znam, pogotovo ako si samokritična istripana riba poput mene, ali probaj. I reci mi što vidiš? Ja ću tebi ispričati sebe. Ne tako davno, kad god…

Više... »

Malena…


Bila jednom, negdje daleko, jedna Malena djevojčica. Živjela je sretno i ispunjeno. Voljela je svoj život. Svoju obitelj. Svoj Grad. Imala je sve, a opet nije imala mnogo. Skromnog duha i ogromna srca koračala je hrabro kroz svakodnevicu. Ljudi su je uistinu voljeli. I nju i njezinu dobrotu. No, jednoga dana spustili se oblaci crni nad njezinim Gradom, a sa…

Više... »

Femini Puberti…


Moje pitanje danas ide nekako ovako -Što je to „Feminizirani pubertet“? Jer ga dobih neki dan serviranog u obliku „Iva kada će tebe pustiti taj feminizirani pubertet?“. Ono što me zbiljski zanima je – je li to lijepi način kojim nekome kažeš da je nadrkana riba? Ili hvalospjev? Jer on (pazi još je i muški rod, mora da sam zato…

Više... »

Enola Gay…


Pravu definiciju žene, u pisanom obliku, mi uistinu ne možemo pronaći. Mislim možemo, ali ne onu koja zadovoljava i njih i nas. Njih kao ne žene, kao muškarce (čak i one koji su to samo po spolu), njih kao „žene ženice“ koje nemaju ideje, volje, strasti (ima ih puno) i nas kao žene koje znamo, volimo i hoćemo reći/činiti/znati ono…

Više... »