Tag Archives : ljubav

amazonke. aportal, seks i grad, balkan, seks, grad

Seks i grad na balkanski način


Ovih dana gledam reprize Seksa i grada, po ko zna koji put. Jeste, gledam Seks i grad. Gledao sam ga i kad je tek izašao. Imam ga u kolekciji. Čak i oba filma. Šta ćemo sad? Ćuna mi još uvijek nije otpala i ne osjećam se ništa manje muško zbog toga. Simpatična je to serija zbog koje žene širom svijeta…

Više... »

Plakao je tiho vjetar


Plakao je tiho vjetar u krošnjama starog bora, u zagrljaju si s drugom sretan dok je tužna moja zora. Plakao je tiho vjetar što je tuga pobijedila, zar i ti noćas nisi sretan, zar te ona povrijedila. I plakat će dugo vjetar ranio si ljubav pravu, bio sretan il nesretan, noćas te dajem zaboravu. Veronica Tomić

Više... »
ljubav, stihovi, poezija, božana ćosić, aportal, amazonke

Luda ljubav


Lomiš mi srce na komadiće, ispijaš iz mene dah života, šutim, ne opirem se. Slažeš svaki puta kada mi kažeš da me voliš i da sam ti jedina. Odvodiš me na put bez povratka, na divlje i neistražene staze, šutim i slijedim te. Tugom iscrtavam pokrete, bore popunjavam suzama, šutim i ne žalim se. Opijena sam tobom, tvojim rukama, usnama.…

Više... »

Život čeka na nas


Korak mi umoran od lutanja duga, ko da te više neću sresti, znaš li kako je velika moja tuga a tebe nema na mojoj sudbinskoj cesti. Nada u srcu mom od svega je jača i veća, vjeruj mi, ne slutim već znam ti si moja iznenadna sreća. Dođi da ne ostane moj umoran korak, ne ostavljaj me samu život je…

Više... »

Nešto kao ljubav. Nešto kao strast…


Ima li nešto na svijetu što je istinski samo vaše? Ima li nešto da bi vam ostalo, kad bi sve što postoji nestalo sa lica zemlje? Nešto u nutrini, što vam organe drži sjedinjenima? Nešto čega se nije moguće odreći čak i ako bi se odrekli postojanja? Imate li nešto bez čega vaš odraz u ogledalu ne bi izgledao isto?…

Više... »

Jedan od snova


Možda nekad i pronađem riječi, kojima ću ljepše opisati jutra i buđenja kraj tebe, jedino moje. Možda i osvane nam željeno sutra umotano nježno u dugine boje. I možda ta luda tuga, ta ružna skutra, zauvijek napusti srce i moje i tvoje. Možda… Možda se ipak dogodi jednom tako nešto lijepo u životu mom, jedino moje. Tražiš li me već,…

Više... »

Savršena partnerica?


Nisam psihoterapeut a ni stručnjak za veze, ali jedno znam, ne postoji savršena veza jer ne postoje savršeni ljudi. Svi mi imamo svoje muhice i buhice, koje nas čine takvima kakvi smo, pa smo s toga evolucijom i zdravim razumom došli do čarobne formule za odličan, dugoročni odnos – kompromis.  No svejedno svakog dana čujem pitanja, što to muškarci traže…

Više... »

Mome psu, koji je bio vojnik…


O jednoj ljubavi koje je vječna… Moj svijet se promijenio davne (mnogima i meni i ne baš tako davne, ali nekim novim klincima je to vrijeme prije kamenog doba) 1989.g, imala sam punih, velikih pet godina i po prvi puta u životu sam udomila životinju. Svog mačka koji se je  isprva trebao  zvati Gvendolina (po liku iz crtića o bubicama),…

Više... »

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

Iva Matijaško Degač: Sindrom ljubavi i velikog srca…


Predaja kaže da je Bog svu djecu koja su na ovome svijetu živjela teško odlučio nagraditi novim životom. Životom u kojemu će o njima brinuti drugi, a oni će zauvijek ostati djeca i nikada neće odrasti. Jednom, negdje i ne tako davno susreli su nam se svjetovi, dodirnuli svemiri i njega postavili kao mog novog poslodavca. Prije samog upoznavanja i…

Više... »

Kiki i jedan sasvim drugi svijet…


Opet nisam čula alarm. Kasnim na posao, tko zna koji put. Nezadovoljstvo i bezvoljnost pratile su me od samog jutra. Od prvog treptaja oka. Navika da ne volim ono što radim sputavala je moj um da si predloži bilo kakvu ideju. Ni zrno motivacije me nije hrabrilo kad bi se jutrom spremala za novi radni dan. Roncala sam sebi u…

Više... »

Vječni uvod…


Nikada nisam bila sklona završecima. Kad bi stvari počele kliziti prema svome kraju, istovremeno bi me oko srca počela stezati neka nevidljiva omča za koju su bila zataknuta brojna pitanja. S velikim upitnicima. Kao i neka čudesna slutnja kojoj ne bih znala porijeklo ni svrhu. I neka nostalgija, čak i onda kad bih gotovo sigurno znala da je završetak samo…

Više... »

Nela Baričević: Pamtim te…


Miruj. Budi posve tih tamo gdje jesi. Gdje te put života, ta katkada sablasno pusta, krivudava cesta odvela. Miruj i shvati. To što te puštam da mi kroz medom slijepljenim trepavicama mukom sklizneš niz uzavrele obraze ne znači da te ne pamtim. I to što se poletna veselim budućim jutrima u tvome odsustvu ne znači da te ne nosim sa…

Više... »

Jer jedino mi je još ludilo ostalo


Nije da te nisam željela. Nije da te nikad nisam htjela. Nisam te smjela, evo ti priznajem. Ti si bio uvijek sve ono što je mene plašilo. Bio si taman za moje godine. Bio si prerano za moju dušu zaraženu slobodom. Bio si čovjek za vezivanje. Još uvijek si. A ja sam i dalje ono ludilo koje si prvi put…

Više... »

Sve je u redu…


Znaš ona spora, nedjeljna popodneva, kad se kazaljke sata, koje inače lete, sada tek vuku pod staklom sata, i kada prepuna snova za sve što će doći, a s premalo volje za sve što jest, vrhom olovke crtaš već ne znam koji krug po nekom istom tragu u nekoj knjizi, oko broja stranice. Glavom ti tutnje vlakovi slutnji koji te…

Više... »

Arslan i kovčeg snova…


„Daj mi ovamo te nožice da ih ugrijem. Ni spavati ne zna moja žena, a da si ne ugodi“ – bila je jedina rečenica koju sam uhvatila kroz komešanje. San me odveć svladao, što od umora, što od bremena cijelog svijeta koji je spokojno ležao na mojim leđima. Zaspala bih i na mokrom tlu tek natopljenom  kišom. Zato mi se…

Više... »

Žrtvovanje ili prilagođavanje? …


  Često čujemo kako roditelji djeci kažu u naletu bijesa: “Tako mi vraćaš, a čitav se život za tebe žrtvujem,” ili još gore “Nemam svoj život, jer sam ga prilagodio tebi” i slične razne opaske. Često čujemo kako se žena žrtvuje za muža, jer trpi sve i svašta. Za porodicu, opet za djecu. Razmišljam, gdje je linija između žrtve i prilagođavanja? Skoro…

Više... »

Pleši sa mnom do gorkog kraja ljubavi


Tvoja ruka u mojoj dok sjedimo na terasi. Znaš, tako sam oduvijek zamišljao našu starost. Da sjedimo na terasi, u poznim godinama. Ti i ja sami, djeca otišla svojim putem, a mi uživamo u starosti i plodovima našeg zajedničkog života. Gledam te dok zamišljeno gledaš ka horizontu, onako kako samo ti znaš. Odlutaš negdje u mislima, na mjesto gdje nikada…

Više... »

Vrana…


 „Zašto ne plačeš?“ Cigareta u ruci mi se skoro ugasila. Pogledao sam ju otvorivši oči, snažno povukao dva dima da ju ponovno razgorim i polagano ispuhnuo dim. Sjedio sam na nepokošenoj travi prekriženih nogu okrenut prema veličanstvenoj krošnji prastaroga hrasta. Skrenuo sam pogled u stranu tražeći onoga tko je postavio pitanje. Nigdje nikoga. Možda mi se učinilo. „Pitao sam zašto…

Više... »

Njen posljednji poklon


Ruka mi kliznu preko kreveta tražeći nju, ali naiđe na prazninu. Nije to bila ona topla praznina, koja govori da je netom prije ustala, otišla u toalet ili da nam napravi kafu. Ne, bila je to ona hladna praznina praznog mjesta u krevetu. Davno ohlađenog i napuštenog, ali proklete navike se bilo teško otarasiti. Navike da otvorim oči i vidim…

Više... »

Daj mi…


Daj mi nešto da volim Daj mi nešto što ću poštovati Daj mi nešto za što ću se boriti Tvoje prazno srce i prazne ruke samo traže Ništa ne daju Daj mi nešto čemu ću se nadati Daj mi nešto čemu ću vjerovati Daj mi nešto na što ću se osloniti Toliko si prazan da se utapam u tebi A…

Više... »

Karmičke veze


Je li vam se ikad desilo da na koži prepoznate tragove prošlih univerzuma? Da kad udahnete prepoznate miris svijeta kojem ste bliski a nepoznat je? Da je nešto vaše ostalo negdje a nemate pojma što? Da li vam se desilo da prepoznate nečiji pogled ili dodir kao rodjeni , kao dio sopstva, kao utrobu, kao prst ili ruku?  Znate da je vaše…

Više... »

Dan kada je umrla ljubav…


Dan kada je umrla ljubav, Ljudi su počeli tražiti prestiž, društvene statuse i ispunjavati život neprekidnom utrkom za stvarima koje im ionako nisu potrebne. Svrha života je postao posao i broj nula na bankovnom računu. Svaka nula prije decimale označava tvoju vrijednost. Kod upoznavanja, umjesto da pričaš o sebi, jednostavno pokažeš bankovni izvadak. Putovanja na prekrasne destinacije su postale nužnost,…

Više... »

Od uprljanih dlanova do čiste duše


Oduvijek sam željela znati samo jedno. Željela sam znati zašto dušu posmatraju kroz šljokice jedne majice ili nepostojanje duše kroz stari, izblijedjeli kaput. Često bih čula rečenicu – “Ih, gdje ćeš nju mjerit’ s’ njom, ili njega s’njim?” Često bih čula još neke slične gluposti koje bih pokušavala sažvakati, ali bi mi baš uvijek te njihove gluposti zapele u grlu.…

Više... »

Maestral…


Sjedim na balkonu, večernji povjetarac me miluje po licu, pogled uperen ka daljini. Cigareta dogorjeva između prstiju, povlačim dim. Slatki gutljaj crnog vina mi klizi niz grlo. I nakon toliko vremena se pitam, preispitujem, vrtim film u glavi. Mučim samog sebe pitanjima iz prošlosti. Nije to uvijek, ne. Dođe mi to povremeno, poput maestrala koji me sada miluje po licu.…

Više... »

Čupavice moja…


Poljubio ju je u čelo i rekao-  “Znaš li ti moja mala čupavice, koliko je potrebno za sreću?” Gledala ga je zbunjeno i tiho progovorila- “Ne znam.” “Eh, vidiš ja znam!” Ugledao je ogroman izlog i rekao joj: “Vidiš li se?” “Gdje?”- zbunjeno je pitala. “Eto, u tom izlogu! Vidiš li crte svog lica? Vidiš li anđela u sebi?” Ona…

Više... »

Pročitaj nakon što odem…


Sjećam se kako mi je te maglovite i hladne rujanske večeri pružio nemarno preklopljen papirić. „Pročitaj nakon što odem.“ – rekao je drhtećim glasom. Zaleđena, u tom sam trenutku pomislila: „A što imam išta čitati onda kada odeš. Ni svi romani svijeta, ni sve knjige za samopomoć, ni svi redci svjetskih stručnjaka… neće me se ticati. Neće se ticati nas.“ No, nisam mu to…

Više... »

Kapelica…


Moj nagli odlazak mnogi su procijenili kao impuls, posljedicu ludila koje me je obuzelo, moju reakciju i opsjednutost stvarima koje uopće nisu imale veze sa tim. Istina je ležala u meni i nije bilo potrebe da se objašnjavam nekome. Istina je bila da sam prolazio težak period u mom životu. Možda i najteži period od kada sam postao svjestan sebe.…

Više... »

Znate… ja vam baš i ne vjerujem


Znate…  ja vam baš i ne vjerujem da svaka ptica naposljetku poleti svome jatu. Ne vjerujem u sudbine i ne vjerujem da nam samo s jednim, među milijardama drugih, može biti lijepo. Ne vjerujem ni u pogrešne izbore i kriva skretanja. U ništa vam ja to ne vjerujem! Suludo bi bilo da naše tijelo zimi samo jedna od milijardi drugih…

Više... »