Tag Archives : Monika Pavlović

Tajne svijeta pod morem…


Oduvijek je morska pučina budila u meni osjećaj bezgraničnosti i slobode. Sjećam se, još u djetinjstvu sam pokazala intrigu prema morskim sirenama, Posejdonu i morskom kraljevstvu. Dijete kao dijete, fascinirana predivnim tetama koje žive u moru tražila sam ih svako ljeto po obalama Jadrana. Naravno, zamišljaš ih oličenjem dobrote i nježnosti, pa ih tražiš jer se i ti želiš pretvoriti…

Više... »

Mostarske ljepote


Mostar. Grad smješten na obalama zelene boginje, Neretve. Jedinstven po mnogočemu. Upoznajte neke od njegovih ljepota uhvaćene kroz objektiv naše Monike.           Monika Pavlović

Više... »

Seks bez obaveze i otvorene veze…


Ako uporedimo današnjicu te evoluciju seksa, koja je kroz vrijeme uzimala sve više maha, možemo slobodno zaključiti da je današnjica prijestolnica slobode, bluda i razvrata. Da se razumijemo, ne dolazim iz redova franjevaca i časnih sestara da vam držim predavanje o tome tko se i kad treba seksati, no ipak sam otvorila ovu temu s namjerom da napišem svoje mišljenje…

Više... »

Kako prepoznati prevaru…


“Nikad ne bih oprostila prevaru” bio je glavni zaključak svake moje rasprave koja je vodila u tome pravcu. Uz primjer svojih roditelja, koji su preko trideset ljeta proveli skupa, odrasla sam u uvjerenju da je ljubav zapravo najljepša emocija koju čovjek može osjetiti. Naravno, uz bolje i lošije dane, ali vječno mlada i vjerna. Vječno nasmijana i pravedna. O ljubavi…

Više... »

Medu moj i šećeru…


Da me upitaju da te stavim na papir, napišem pjesmu o tebi ili te pretočim u rečenice pročitali bi slova iz kojih med curi. Uz bojazan da svijetu neću pokazati tko si, tražila bih najljepše riječi ispisane zlatnim vezenim slovima. Možda ni tad ne bi dočarala ljepotu tvog postojanja. Ili je ona dočarana samom tvojom pojavom kad biserno bijelim osmijehom…

Više... »

Obiteljska balkanika…


„Voli i poštuj i svoje i ostale“ – uvijek nam je govorio ćaća, kad bi u večernjim satima pravili rezime tog dana. Mater je po odlikama pratila ćaću u stopu, pa smo je zvali „Vlatkov klon.“  Koliko je samo puta neslavno završila moja saga o  izlascima, kad bi pitala za dopuštenje da idem vani, a onda bih čula: „Pitaj mater,…

Više... »

Brza lekcija života…


Na koji jezik pričati, a da me razumiju? Pali s Marsa,bačeni na kuglu zemaljsku. Bez ikakve želje da obogate srž svog bića, lelujaju kao amebe s lažnim nožicama.  Ne želim pričati bajke, ni drame, samo Vam ne dam, ako ćemo iskreno, da vidite. Više ne dam, jer dugo razmišljah kako ne vidite. Vidite, no ne želite vidjeti. Slova vise ne…

Više... »

Božić mog sjećanja…


Prosinac mi je oduvijek bio jedini dio zime kojem sam se radovala. No, nisam jedina i nije čudno da se poslije Nove Godine i euforije oko svih blagdana, ljudi ušuškaju u debele pokrivače i željno iščekuju dolazak proljeća. Meni čak ni zrak ne miriše isto uoči blagdana i poslije njih. Dječja željo. Dječja dušo što nikad ne stari. Pamtim neka…

Više... »

Skriveni simptomi…


Kad sam je zadnji put vidjela, prije svog odlaska u Barcelonu, bila je vidno iscrpljena. Nenaspavana, daleka i snena, s podočnjacima ispod očiju, sjedila je na trijemu kuće i pušila cigaretu. Znala sam da je jako pogodila vijest da odlazim. U par godina raspale su se sve iluzije koje smo gajili kao klinci, i njoj je to najteže palo. Nas…

Više... »

Život i svi njegovi začini…


Jednoga dana, ako zaista budeš vjerovao, svi će se dijelovi tvoje slagalice posložiti. Koliko god da se ponekad besmisao čini kao jedini smislen odgovor, svaki upitnik ima svoju točku na kraju. Teško je povjerovati da nam se sve događa s razlogom, posebice onda kad nam posljedice nisu po volji. Odbijamo povjerovati da smo sami uzročnici svojih nedaća, ali i kovači…

Više... »