Tag Archives : Nikola Vranjković

Irene, Adler

Irene…


Kakvo pozitivno rasulo. Muk svih osjetila, praznina zraka, srce kao prenapeta mašina. Kakav san, pomislim. A onda shvatim, realnost da ne može biti realnija. Nije avet, nije duh, niti nekakva projekcija koja se pokazala u mojoj glavi. Irene, to si ti. Hladnokrvno, mrzovoljno i odveć preko one stvari sam krenuo u mrtvi boj. Kao egzekutor na vješalima Francuske revolucije, samo…

Više... »
rat, obljetnica, rane

Nedjelja…


Upališ laptop ujutro, i vidiš tisuće slika koje kao neki ‘deja vu’ iskaču baš danas. Ovo je jedan od onih dana kada začarana masa postane sudionik udarne teme i kada nije poželjno biti ništa drugo do te mase. Ja sam se rodio iza svih krvavih pirova, i hvala Bogu da nisam osjetio tu bol koja se događala na Dunavu tih…

Više... »

Razgovori na šanku…


Turobni dan, petak večer. Kiša pada nemilosrdno i odbijajuće. Samo iz tame jednog zavoja dopire svjetlost iz jednog malog kafića. Lijepo uređen, ništa pretjerano kičasto. Lagano monoton, ali to je onaj pravi štih; jer ‘nisu za mene kafane otmene’. Sjedam na svoje mjesto, lijevu ruku stavljam na šank i primjećujem da sam zaboravio upaljač. ‘Daj gorki, i de imaš li…

Više... »

Virus zvani Balašević…


Jednom davno, dok sam bio u počecima svog puberteta, vrijeme kada sam želio dizati revolucije i dok sam bio u otkriću svijeta u svjetlu kakav zapravo on jest, karte su se otkrivale jedna za drugom. Prva cigareta, prvo pijanstvo, prvi poljubac… Ni sam ne vjerujem da je iza toga toliko godina, i ne mogu vjerovati da su u meni još…

Više... »

Cijepljenje – da ili ne?


Ulaziš u bolnicu. I to uvijek na drugi kat, ne daj Bože da nešto bude u prizemlju. Dječji plač odjekuje hodnikom. Cijepljenje je i meni najgori dio djetinjstva, a bome i dan danas. Nije toliko od straha, nego od silnih slika ovisnika heroinom pa mi se duša okrene naopako kad vidim iglu blizu svoje lijeve ruke. Cijepljenje ili vakcinacija po…

Više... »

Balkanska pravila…


Oduvijek sam volio špijunske filmove. Po tko zna koji put mogu pogledati ‘Skyfall’ i opet ću ga upaliti. Teorije zavjere, raznorazne krijumčarske mreže, zadaci diljem svijeta. Špijunski svijet je svijet koji mnoge privlači, ali samo odabrani uspiju stvarno ući u sistem koji zahtjeva mnoga odricanja. Naravno, nisam nikada slao prijave u CIA-u ili neku drugu agenciju, ali sam s nekim…

Više... »

Žene…


Žene. Najčudnija stvorenja ovog svijeta bez kojih muškarac ne može, a opet egzistira u svojoj samoći. Ima ih svakakvih; nedodirljivih, razmaženih, slatkih, droljastih. Ima žena koje opravdavaju taj naziv svojim ponašanjem, izgledom i pristupom, a ima i onih koje se sastoje od plastike, nemaju osjećanja i misle da ne postoji nitko drugi osim njih. Netko voli plavuše. Zapravo, tko ih…

Više... »

Nikad zbogom, samo doviđenja…


Smrt je nedokučiva tajna koja nikada imala rješenje. Čeka svakoga od nas, a njena najveća zagonetnost je u tome što nikada ne znamo kada dolazi. Iako smo je svjesni, uvijek probudi u nama one najdublje emocije koje nas izbacuju iz životne ravnoteže i tjera nas da zaplovimo morem sjećanja. Jer samo u tom dijelu našega postojanja oni koji odu žive…

Više... »

Predstava za Fantasmu…


Stigao sam te noći tiho, bez pozdrava i uzdaha. Utopio sam se u boje grada, i samo kliznuo niz staru aleju. Nitko me nije vidio ni čuo, niti sam se ikome javljao. Luna obasjana srebrenim sjajem šarala je razasuto lišće koje je poput nekog tužnog cirkusa odlazilo u prošlost. Na zadnjim trzajima vrućeg kolovoza ljeto je davalo infuziju tek da…

Više... »

Plavojko iz susjedne ulice…


Svako jutro, bez obzira na vrijeme uvijek je isto, barem u mom dijelu svemira. Doručak, pjesma-dvije, koje se razlikuju po godišnjim dobima i vremenu koje me dočeka kad ustanem iz kraljevstva snova. Nekako volim kad je sivo, takva jutra su mi najdraža jer često utonem u neku sferu razmišljanja koja me odvede do nekih fantastičnih zaključaka koji mi često stoje…

Više... »

Moja Parižanka…


Zadnjih godina, tih kidanja kalendara i praćenja vremenskih kategorija ljudskosti naletio sam na mnoge žene s kojima sam krao komade tog istog slijeda kazaljki koje nesmotreno vire iz svih kuteva ovovjekovnog svijeta. Bilo je tu raznih profila i ljubavnih priča, brodoloma i uspjeha, a ponajviše smijeha i podivljalih strasti izazvanih nekom neprikosnovenom silom nepoznatog oblika. Neki je zovu ljubav, ali…

Više... »

Zagreb noću…


Zvuk skretanja stare četvorke na križanju Draškovićeve i Vlaške. Jedna slušalica u uhu, Azra – Gospodari samoće ili Leb i sol – Čuvam noć od budnih. Dva-tri pijanca koja vječito galame tamo po Jurišićevoj. Trg bana Jelačića prepun štandova koji paradiraju cijeli dan. Zagrobna tišina Gornjeg grada; Jezuitski trg, kaldrma koja vodi do Starih krovova i sjena pokojnih pjesnika koji…

Više... »

Havanska Besjeda


Kad bi samo na tren zavoljela vječnog putnika. Shvatila bi sve tajne koje krijem u pogledu. Poveo bih te po havanskim ulicama, da osjetiš kako diše Vedado. Pored mirisa istinskog juga, i plaže španjolske krvi. Pa bi preko velikog plaventila ušli u vietnamsku džunglu, i gledali Saigon kako spava. Dok zalazi sunce, ispijalu bi kavu na terasama Casablanke i gledali…

Više... »

Kišni utorak…


Kišni utorak. Moja malena i velika sjedi pored prozora, naslonjena na pokisli bezdan balkonskih vrata. Njezina gola leđa ocrtavaju nekoliko madeža, a iz kose boje tamne čokolade slijevaju se vodopadi koji klize preko njezinih dugih leđa. Ruke sklopljene preko grudi i glava naslonjena bradom prema desnom ramenu. Lagano se okreće i priljubljuje usne koje ostavljaju trag njene tajnovitosti. Pohitam da…

Više... »