Tag Archives : osjećaji

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

Sasvim osobno…


Nisam savršena, zapravo mrzim tu riječ. Mislim da savršenstvo ne postoji ako nisi C. Ronaldo. No, čini mi se da u posljednje vrijeme nije ni on. Uvijek pokušavam biti hladne glave, tako mi je lakše, no čak ni to ne uspijevam. Moji posljednji tekstovi mi izgledaju grozno. Odlučila sam danas pisati ono što osjećam ovih dana. Mislim da premalo to radimo.…

Više... »

Gorila i izgorila…


Ne i ne! Ne možeš me ubiti! Ni tvoja oholost, ni ljubav koja se pretvara u ravnodušnost, sve u jednom danu, ni tvoja potreba da me imaš sve dok plovim tvojim morima, ni tvoj strah od moje želje za sigurnom lukom u koju napokon želim uploviti, jer su mi dosadili vjetrovi koji beskrupulozno lome jedra, ni tvoj povremeni bezobrazan ton…

Više... »

Sanjam…


Vrijeme ide. A ja i dalje sanjam. Tvoje oči, tvoje ruke, tvoju ljubav. Sanjam nas. I gubim se u snovima o onom što je bilo u snovima što bi moglo biti u željama i maštanju. Gubim se. Budi me stvarnost, al’ me ne može razbuditi, jer ljepša je slatka bol snova no gorčina stvarnosti. A ja ne želim gorčinu, ja…

Više... »

Negdje između jave i sna…


Čini mi se da nijedna velika ljubavna priča nikada nije imala sretan kraj, već samo kraj. Nijedan tako moćan i intenzivan osjećaj nije mogao trajati vječno a da se pritom ne zapali i ne izgori stravičnom brzinom. Svaki je obrat uvijek uslijedio naglo, zato što čovjek na to nije mogao biti spreman. Tko bi ikada mogao biti spreman na ono…

Više... »

Pandorina kutija…


Prošlost… Zašto kopaš po mojoj prošlosti? Šta misliš da ćeš tamo naći? Svi imamo prošlost. Šta je tu čudno? Neko svoju zakopa duboko, neko zatvori u neku kutiju, neko živi s njom. Ja sam svoju zatvorila u jednu kutiju i ostavila da je prekrije paučina i zaborav. Zašto imaš potrebu da je otvoriš? Nema tu ništa dobro za tebe, vjeruj…

Više... »

Volim te…


Opet ću pisati o tebi… bez uloge koju igram ispod fasade, ispod krinke pod kojom ovo pišem. Pisat ću o čovjeku koji je ušao u moj život kad sam bila potpuno slomljena, koji mi je znao izmamiti osmijeh kad su svi oko mene činili sve, da budem tužna i da se osjećam bezvrijedno. Pričat ću o čovjeku koji je stavio…

Više... »

Volim je gledati dok spava


I danas sam je pokupio na poslu. Uživao sam u pogledu na nju dok mi se približavala. Smješkala se blago, kosa joj padala u bogatim slapovima, uske traperice ocrtavale su njezine vitke noge, bijela košulja licu davala blagost i nježnost. Bila je toliko seksi, a opet toliko dječje nevina. Uživao sam u pogledu na nju. I u tom trenu sam…

Više... »

Da prevarim svog idealnog muškarca? Ni u snu…


Zašto netko ima potrebu varati? To nisam nikako mogla razumjeti. U nekom društvu, na poslu ili bilo kakvom manjem čavrljanju uvijek se zavrti razgovor tko je koga prevario. I uvijek, ali baš uvijek postoji bar jedna osoba iz našeg okruženja koja je to učinila. Da se ne bi krivo shvatilo, ja nikoga ne prozivam, niti moraliziram, niti izigravam finoću, niti…

Više... »

Neplodnost – Ona, On i Oni


Buđenja u zoru postala su svakidašnjica, a večerima sve teže pronalazim san. Polako se u mene uvlači strah, kojeg još uvijek više- manje uspješno gušim. Od mjeseca do mjeseca, od dana do dana, strah je veći ili manji. Na mahove se borim pozitivnim mislima, na mahove podlegnem strašnom scenariju koji moj mozak kreira kako bi me mučio. Do nedavno, bili…

Više... »

Ona…


Kao klinka idealiziraš i muškarce i ljubav. U muškarcima se razočaraš već nakon prvog sexa a ljubav ti svoje lice otkriva polako, ubijajući te kao starost boju kose i kao bore tvoje nekad ljepuškasto lice. Tragovi ljubavi vide se tek izvana, no nitko ne vidi štetu koju ti ona nanese iznutra. Nitko ne vidi puste hodnike koje je nekoć punio…

Više... »

Tvojom ženom ću se zvati…


Razgrćem zastore, izađem na balkon i udahnem svježi morski zrak. Pogled mi se izgubi u plavetnilu mora, u toj kristalno tirkiznoj boji. Zaklopim oči, zabacim glavu i glasno se nasmijem. Pa ja ću se njegovom ženom zvati. Danas je taj dan. Dan o kojem smo godinama maštali, sanjali. Dan našeg vjenčanja. Od prvog dana smo točno znali gdje će biti. I…

Više... »

Sjećanje…


Mislila sam… To se nikada neće dogoditi. Ti i ja, trajat ćemo zauvijek. I kad nas ne bude, naša će tijela postajati prah, sahranjena jedno uz drugo… za vječnost. Mislila sam. Ali srce se prevarilo. Ništa nije za zauvijek. Nas više nema. Sada smo samo sjećanje, barem u mom umu. I povrh boli i razočaranja, to sjećanje je lijepo. Ti…

Više... »

Ponoćno sunce…


Nemam opravdanje za ono što osjećam. Jednostavno se dogodilo. Kao niz sretnih i nesretnih okolnosti, izbora za koje ne mogu reći ni da su dobri ni da su loši. Dogodilo se. Moje ponoćno sunce. Kad sve utihne i mrak ispuni svaku pukotinu, ti sjajiš. Moje jedino utočište. A ni ne znaš za to. Ne znaš da te volim toliko da…

Više... »

Jedan ples…


Tako je od pamtivijeka, a počelo je još u Raju kad je Adam optužio Evu da ga je navela da zagrize jabuku. I ja sam kao i Adam, dopustila jednom crnokosom mladiću da me navede da otplešem s njim jedan ples, jedne subote, jednog davnog proljeća. Dva puta sam odbila, ali bio je vraški fin i strpljiv. Bila sam umorna…

Više... »

Tvoja Mandica…


Provela je s tobom posljednjih 20-30 godina i sada oboje imate između 40-50? Kažeš u društvu paušalno “imamo dobar brak”, ali kad pričaš o njoj ne sjaje ti oči i ne titra ti glas? Kažeš “ona je moja žena”, ali pritom zvučiš sivo i pravocrtno. Ne polažeš više nikakve nade u redovit i uzbuđujući sex s njom? Možda ponekad maštaš…

Više... »

SJENA…


Život nije ono šta je bilo jučer niti ono što će se desiti sutra, nego je život onaj trenutak koji nam se odigrava pred očima, sve ono što vidimo između dva treptaja oka. Sve ono što si jučer imao, ne znači da će sve to i sutra biti tu. Tako je i s ljudima, ušetaju u vaš život nepozvani, zauzmu…

Više... »

Srce se do kraja dalo…


Opasno je ovoliko osjećati, opasno je toliko voljeti bilo koga. Naročito zvijer. Šta je meni to bilo, šta sam mislila da sam, kad sam pomislila da mogu tebe umiriti? Da bi ti mogao biti sretan pored mene? Šta sam ti to ja uopće mogla pružiti što ti već nisi negdje uzeo i što nisi već negdje imao? Budala. Ali opet,…

Više... »

Mrzim tu daljinu…


Nikada me nije zadržavao. Zato mi je značio više od svih. Doza sreće, doza ljutnje, doza suza, doza razočarenja i brdo ljubavi…To smo mi! Ne mogu biti ljuta na njega, jednostavno ne mogu! Nađeš se u jednom trenu u razmišljanju da hoćeš da završiš sve i poželiš staviti, ne točku, nego točketinu na vašu priču, ali ne možeš. Nije do…

Više... »

Usamljena…


Čekanje. Ima li na ovom svijetu išta gore od čekanja? Išta gore od samoće i usamljenosti u onim godinama kad bi to najmanje trebala biti? Prolaze mi dvadesete, ja stojim u mjestu. Prolazi mi život, ja ga samo iz prikrajka posmatram, i puštam, puštam da ide mimo mene. Nema u mom životu ništa dovoljno važno da bi me pokrenulo iz…

Više... »

Goodbye…


Ovo nije moja molba da ostaneš, ovo nije još jedna moja isprika, ovo nije pokušaj da doprem do tebe jer znam da to ne mogu. Ovo je moj oproštaj od nas. Od svega. Napisala bih ti to u pismu, mailu, negdje… ali znam da ne bi čitao jer ti moje riječi ne znače ništa. Htjela bih ti reći da te…

Više... »

Iskušenje, jedno za drugim..


Nakon zadnjeg puta, nakon prelijepih trenutaka u njegovom gradu, ‘Nisi me baš uvjerio da sam poželjena’- pomislih, sjećajući se kako je svoje hladne ruke provlačio kroz moju kosu a usnama mi oduzimao dah. Valjda se probudila ona ženska pohlepna filmska želja; da me vine u zrak, izgovori najčarobnije riječi ukazujući mi na nedostajanje kao i već isplaniranu budućnost. I sve…

Više... »

Nostalgija…


Daleko si… spavamo pod istim nebom ali kilometrima razdvojeni. Osjećam da ti moram toliko toga reći. Zagrlila bih te sada, ovoga trenutka i ne bih te pustila. Eh ta ljubav… ponekad toliko boli, razara, lomi na komadiće. Što me više razočaraš to te ja više volim. Ne razumijem to. Ima onih koji bi mi skinuli zvijezde s neba, ali ja…

Više... »

Be a friend, and just listen…


Svako ima svog najboljeg frenda, a ja imam frendicu. Ako mislite da ne postoje muško ženska prijateljstvo grdno se varate. Oduvijek su mi najbolje frendice bile žene. Nema što njima nisam mogao povjeriti i o čemu s njima nisam mogao razglabati. Kad sam bio zateleban uvijek bi s njima analizirao što moja cura hoće reći ovom ili onom porukom, zašto…

Više... »

Očekivanja…


Što kada sve krene nizbrdo? Ili to možda nije nizbrdo? Možda je to samo odbacivanje nekih loši stvari, ljudi, navika… Možda ih samo treba otresti kao prašinu s kaputa, i krenuti dalje. Postoje mnogi „ometači“ kojima je svrha usporiti vas i skrenuti s puta ka vašem cilju. Neki puta ih prepoznate kada je već kasno ali sve je to škola.…

Više... »

Nije nam se dalo…


Znao bi mi tu i tamo reći da lutam, te će me moja brzopletost ubiti. To su bile situacije kada sam stvarno gubila glavu za njim, kad nisam marila ni za kog’ drugog osim za njega. Bila su to vremena kada sam glavom probijala i najtvrđe zidove i upadala u najdublje ponore, ali nisam marila za bol, za borbu ni…

Više... »

Za onog kog voliš…


Nije stvar u slučajnostima. One se dogode. Stvar je u izborima koje počinimo nakon njih. Jer, izbori su ti što nam na kraju oblikuju život. Naš život je naš izbor. Krojimo ga sami, više ili manje uspješno. Kada nam se više ne da boriti za nešto, kažemo da je sudbina tako htjela. Ne, mi smo to tako htjeli. Potrudi se…

Više... »

Biti slobodna…


Dušo ne brini Preživjet ću tvoj odlazak Gore stvari sam prolazila, Ne brini neće me slomiti, Samo ti se mogu u lice nasmijati Kada te vidim s njom u prolazu Ipak trnci me probodu, I onda se sjetim, velike cure na plaču, I ne mole za trunku ljubavi I ne, ne treba mi tvoje žaljenje I znaj kasno je za…

Više... »

Prošlo, svršeno vrijeme…


“Voljela sam te” rekoh. “I ostavljam te”. Zavladala je teška tišina dok smo bešumno odvagali težinu misli jedno drugom. Netremice smo se gledali u oči. Bez riječi se svađali, mirili, otpuživali i proklinjali. “Nemoj” rekao je. “Ne idi”! Tako jednostavne riječi dobiše težinu svemira i svom se težinom obrušiše na mene. Nekako mi djelovaše previše poznato, samo sa druge strane…

Više... »

U snovima…


Opet sanjam… to najdivnije jutro probuđena tvojim osmjehom Sigurna u tvojim rukama, okupana poljupcima Ne zaboravljam… taj najljepši osmjeh, što grije moju dušu Tako nevin i iskren… Još pamtim… i te tvoje nespretne zagrljaje, čvrste a opet blage. Osjetim noću… i kad se naljutiš, taj tvoj mrki pogled. Ta vatra u tvojim očima, ponovo me grije… I grlim te i…

Više... »