Tag Archives : poezija

Ljubavna


Zemaljski svirači sviraju noćas. A ja i ti, da li stvarni smo? Ili je sve to privid samo, što upravo obmani nas. Strah me neki zatim obuze, pa pojurih’ nekamo, gdje srest ću te. Tebe, koga trebam li? Jer, ti si san s kojim budim se, a noć je ovo privida koja vodi nas tko zna kamo? A putevi naši…

Više... »

Nebo


Savršeno nebo se rasulo ne tisuće kristala, gledam ih kako padaju. Kao sitni bodeži, razasuti svuda po nama. Još uvijek stojim ispred tebe i ne spuštam pogled. Oko nas udaraju vjetrovi, sve se pretvara u prah. Apokalipsa jedne ljubavi. Pretpostavljam da je vrag u pravu bio, kad je rekao da smo odavno prokleti, da nas je uzeo, kad smo poljupcima…

Više... »

Treptaj oka


Davno sam si obećala da nikada neću, biti pokorna i tiha, spuštati glavu i gutati suze. Prilagoditi se tebi, svijetu, ikome samo da bi me voljeli? Da bi odobravali. Kome takva lažnost treba? Zar se živi od tuđih hvalospjeva? Zar tuđe je tapšanje po ramenu, neka vrijednost, neko mjerilo? Ma briga me! Vrisnut ću opet! Briga me što nitko ne…

Više... »

Zablude


Vidiš kako si mi lijepo lažemo. Niti ja nedostajem tebi, niti ti nedostaješ meni. Nemoj da te zavara ta suza u mom oku, pa ja plačem iz dosade. Nije to zbog nedostajanja, to je zbog lišća, jeseni i kiše. Nisam tužna i nije mi teško. Ne boli me što ne zoveš i ne dolaziš. Preboljela sam, zaista. Krevet mi nije…

Više... »

Havanska Besjeda


Kad bi samo na tren zavoljela vječnog putnika. Shvatila bi sve tajne koje krijem u pogledu. Poveo bih te po havanskim ulicama, da osjetiš kako diše Vedado. Pored mirisa istinskog juga, i plaže španjolske krvi. Pa bi preko velikog plaventila ušli u vietnamsku džunglu, i gledali Saigon kako spava. Dok zalazi sunce, ispijalu bi kavu na terasama Casablanke i gledali…

Više... »

Bez objašnjenja…


Ono prešućeno, ljuto iščekivanje, da se stvari jednom samo dogode. One nervozne riječi, pune nostalgije i čemer između trepavica Ono davno sanjano, davno iščezlo pusto nadanje za malo razumijevanja i nagurane želje u pretijesne ladice bez volje da se srce nekom objasni Ono moje – pusti me i ono tvoje – ne znam. Sve skupa stavljeno negdje po strani, kad…

Više... »

Čovjek sam


Sav moj život Svi moji snovi Sva moja nadanja želje i nevolje Sva previranja Sve iluzije greške i nesigurnosti Svi koraci u nepoznato Jecaji i nemirne luke Svi poljupci i nestašluci, osmjesi, čuđenja i bure svi padovi i ponovni pokušaji durenja i oboren pogled Sve pobjede Svi uspjesi Svaki aplauz i rođendanske torte Sve najbolje moje i najgore moje boja…

Više... »

Pod protektoratom…


Nebeska kraljica Moja zaštitnica Svjetlost cjeloživotna Svetost neusporediva Gospa među anđelima U plavetnilu među oblacima Zahvalnost moja ogromna Imperativ da budem što bolja   Lidija Matorić

Više... »

Nakon oluje…


Vrućina je nepodnošljiva Guši me i uznemirava Ja nedovoljno izdržljiva Vrelina prijeti da me usisa A onda – kapi kiše One tihe, najtiše Grmljavina – suprotnost njezina Urla, plaši, preglasno se prolama I sad, nakon mora kapljica Nakon gromova bijesnog urlanja Konačna hladnoća nas osvježava Smiruje, tješi, oživljava Lidija Matorić

Više... »

Iščekivanje…


Na vjetru podrhtava list, umoran i suh, iščekuje jesenske ruke, utješne i snene da ga spuste u mirne snove. Na tepih od inja i u zagrljaj tišine bez previše riječi i bez žalovanja. List zna, tu njegov je kraj da bi nekom drugom stvoru početak mogao doći. I ne ljuti se list ni na ljeto što ga suši ni na…

Više... »

Ubojica…


Zario si zube u moja prsa. Silovito me zabio u pod. Osjetila sam kako mi prsni koš puca. Moji urlici su te samo još više uzbuđivali. Zagrizao si moje srce zadovoljno mumljajući. Poluživa uspjela sam samo treptati. Dok se nisam predala i pustila tami.                                                                                                                                         Amalka Štuka

Više... »

Tvoje riječi…


Tvoje riječi… nekada teške, bolne. Sada se samo odbijaju od mene Tako su lagane da ih odpuhnem, onako kao od šale Pošaljem ih tebi da se njima truješ Kao zmija si. Hladan. Ostavljam te da truneš u otrovu vlastitih riječi i pogrda Tvoje riječi meni su ništa Tebi bit će kazna.   Amalka Štuka

Više... »

Ljubav zabranjena, stvarnost paralelna


Zbog nje propadaju pjesme, ostajući neobjavljene. Zbog nje gasnu zvijezde, ostajući neosvjetljene. Zbog nje ne izađe sunce, ostajući skriveno iza oblaka. Zbog nje blijedi inspiracija, ostajući još jedva mlaka. Ljubavi dozvoljenoj Stvarnost opipljiva Ljubavi zabranjenoj Stvarnost paralelna Daleko smo mi od stvarnosti, zato, voli me na daljinski. Voli me bez neposrednog dodira, daj da ti to bude pokora. Voli direktnim…

Više... »

Ako uopće pamtiš…


Koje su to posljednje riječi, koje si joj izrekao prije kraja? Čime si ju “počastio”? Što ćeš joj zadnje reći, dok ćeš bacati ružu i grumen zemlje, na hladni lijes? Sjeti se što je imala na sebi taj zadnji put i koliko je plakala. Sjeti se, ako možeš, ako uopće pamtiš? Ne brini, ne osjeća ona više ništa. Sada je…

Više... »

Alisa s druge strane zrcala…


Gledala sam u ogledalo tako dugo Dovoljno dugo da me oči zabole Dovoljno dugo da se osuše Boje su se stapale pretapale Obrisi su nestajali Postajali neprepoznatljivi Gledala sam u ogledalo tako dugo Dovoljno dugo da se ne prepoznajem Više nisam bila ona Ona koja me sada gledala Iz ogledala Bila je netko drugi Gledala sam u ogledalo tako dugo…

Više... »

Šetnja po sjećanjima….


..čežnja me vuče.. na naša mjesta.. ….u jedno popodne, u jedan tren… ..u parku tom šetasmo zagrljeni… oko nas cika razigrane djece.. ….šetača sa psima… djedovi i bake sjedoše na klupe…. da odmore umorne noge…. a mi……. …mi držeć’ se za ruke.. raspredali o snovima… našim snovima….. snovima zaljubljenih…. ..kako su daleko sad ti snovi…. kao da nikad ni postojali…

Više... »

No name poem…


Zapletenih rogova snažni muževni jeleni Zaleđenih vrtova nježni zgaženi neveni Braun jeleni Oranž neveni Zgrbljena starica drhtavom rukom briše suze sa svoga vlažnoga lica Šugava mačkica ugiba u prašini sivoj uz bezbrižan cvrkut ptica Lidija Matorić

Više... »

Kocka leda…


Nema više trešanja, samo umorno, zeleno lišće obješeno od sparine. U hladu voćke, hvatam dah. Podsjećam se da sve loše prođe. Sve nevolje minu i suze ishlape. Godinama skupimo iskustvo i borice oko očiju. A moje su oči pomalo snene, opijene vrućinom i težinom ljeta. Težinom krivih odluka i nevaljalih ljudi. Težinom ljutnje. Na usnama se topi kocka leda. Osjećam…

Više... »

Obećao si mi…


Obećao si mi ljubav bezuvjetnu Sigurnost i mir Obećao si da ćeš zauvijek biti tu Obećao si mi biti najbolji prijatelj i dečko Životni suputnik i oslonac Obećao si mi da ćemo stvoriti svoju malu obitelj Obećao si biti najbolji otac i muž Jer mi ih nismo imali Obećao si mi vječnost A dao mrvice… šiblje i kamenje… Obećao si…

Više... »

Karta za nigdje…


Ti si moja karta za nigdje Jednosmjerna cesta u tamu Kao u njemom filmu Osjetim jedino otkucaje uplašenog srca Suze pale moje lice Mome vrisku nema jeke Amalka Štuka

Više... »

Zaleđeno vrijeme…


Na plavetnom platnu vjetar je kistom zaustavio oblake… utihnulo je žvrgoljenje u krošnji javora miris ruža ostavlja nosnice žednima… ljuštura prazna na ženu više ne sliči kao da ne diše ne sluša ne vidi… njene igle za pletenje stihova netko je ukrao netko tko nije ni slutio kolikom će studeni nebo ogrnut svibanj kolikom će čežnjom jedno biće vapit da…

Više... »

Sadim zvezde…


Na mestu gde zvezde šapuću. Popela sam se merdevinama uronjenim u maštu. Sela sam na jednu od njih, osluškujem sa njima beskraj. Prosipam prašinu, da za nove ljubavi nikne, ovakvih zvezda sjaj. Sadim nove iskre svetlosti. Da imaju, skrovište u beskonačnosti. Treba i njima vremena, k’o i svemu što klija i raste. Svako veče ću ih obilaziti, ljubavlju obasipati, maštom…

Više... »

Negdje…


Negdje i mene čeka sreća Viri iza ugla, pažljivo motreći svaki moj pokret Negdje i mene čeka ljubav iz snova Smiješeći se mojoj nespretnosti Negdje i mene čeka rasplet ovog kaosa Mudro šuti i pušta me da učim svoje lekcije lekcije iz ove životne škole gdje ocjene su suze ili smijeh Negdje i tebe čeka pravda I hladne usne neke…

Više... »

Luka utjehe…


Kad iz duše stihovi Na pučinu nemilosrdnu zaplove Zapitam se; Da l’ kradom ih slijediš Skrivenom brigom nad njima bdiješ Da l’ suznim okom I grčem u grudima Nevidljivom rukom ih dotičeš Il’ svog imena u njima se uplašiš I savjest te zapeče Pa u ludilu,bezglavo Pustopoljinom svog života potrčiš Tražeći mračnu spilju zaborava… Dok skriveni odgovori U bespućima svemira…

Više... »

Glasnik svjetla…


Kao anđeo Gabriel dolaziš pred oči moje… u dlanovima donosiš proljeće… riječi su ti blage mirišu na ljubav… dolaziš jer znaš da ljubit više nemam čime… šutimo… pogledom proničeš me… poljupcem brišeš sve moje strahove i sumnje osmijehom svijetliš izgubljenom koraku put… ti jedini znaš tko sam i kuda idem… tvoj zagrljaj čuva smisao mog postojanja… Đurđica Runtas

Više... »

Bez tebe sam…


Bez Sandokana Marijana Bez Romea Julija Pocahontas bez Smitha June bez Johnnyja Bez Tarzana Jane Bez Johna Yoko Duše si moje duša Oka si moga oko Fališ mi do bola Bez tebe sam gola Bez tebe sam ranjiva, čeznutljiva, sanjiva Uz tebe sam jača Uz tebe sam bolja S tobom mi raste snaga S tobom mi raste volja Bez tebe…

Više... »

Pitanja…


Postoji li slučajnost ili sve je scenarij Boga jesmo li vladari ili samo marionete života svoga… i dok svijetom slijepo tražiš ključ srca moga pitanja te muče pitanja bez odgovora ako jednom kradom ulicom mi prođeš hoću li prepoznati korak tvoj pamtim li ti ime ili sada si samo broj pitanje po pitanje mrežu ludila veze poljubac nedostajanja tvoje usne…

Više... »

Lažemo si…


Vidiš, volim te Nemojmo si lagati da ne osjećaš isto Svaki tvoj dodir i svaka tvoja gesta i svaki poljubac izdaje te Što želiš da ti kažem? Da se pravim da ne postojiš? Da šutke odem i zaboravim? Bi li tako bilo lakše? Bi li mogao samo nastaviti živjeti? Kao da se nismo sreli, kao da nismo postojali? U meni…

Više... »

Čekam


Ti imaš njegove dane Ja imam njegove noći Noći kada je preumoran za mene… za nas Noći u kojima spavam sama… kraj njega Jer njegove misli vode k tebi Novoj nadi, novoj čežnji, novoj potrebi Dok ja u zaboravu skupljam djeliće sebe, rasute po našem malom stanu i jastucima koji još mirišu na snove S podsjetnik-om na neke davne sretne…

Više... »

In memoriam…


In memoriam, lijepa Marijan. Poželjeh ti sreću u smrti, dok slijepi albatrosi oblijetahu brodovlje okovanih mora, lomeći svoja dugopera krila na užarenim križevima neba. In memoriam, lijepa Marijan, dodira sleđenog na mojim sljepoočnicama, pod kojima bubri tvoj najdraži cvijet, o, prelijepo mrtva Marijan. In memoriam, lijepa Marijan. Uspavah te u zipci mramora još toplog od tvog umiranja i poluživih snova,…

Više... »