Tag Archives : pripovijetke

nenormalna, putovanje, nisam normalna

Žao mi je, ja nisam normalna…


Nedavno, dok sam nakon napornog dana sjedila u tramvaju, prišla mi je neka baka i oholo rekla: „Digni se da sjednem!“ Nisam se digla da sjedne. Katastrofa sam, Izrod Ovog Naroda, Pogana Duša koja bi trebala biti izopćena iz zajednice! Da odmah razjasnim, ja sam djevojka zaljubljena u ljude, zaljubljena u svijet. Obožavam svakog čovjeka i doista se trudim u…

Više... »
dijete, noći

Dijete u noći (III dio)…


Zime dođu i prođu, nema u tome ništa neobično. Sve se smiri na neko vrijeme, dopustimo bijelome snježnome pokrovu da nas ušuška, sklupčamo se i utonemo u san. Tako je uvijek bilo. Nakon pregršt boja koje donosi jesen, nakon zlatnih i smeđih tonova kojima bi staze i livade bile okupane nastupila bi hladnoća. Zima ulazi u kosti i želio ti…

Više... »

Mojoj dragoj I.


Dio koji obožavam kod prošlih vremena jest pisanje pisama. Ne kažem da bih mogla ili željela živjeti bez elektronskim čudesa modernog doba, no nekako volim melankoliju koju u meni izaziva pismo dobiveno od stare prijateljice. Napisala mi je tako moja I., uz klasične rođendanske želje, koliko je neprocjenjivo imati me u životu. Sa suzama u očima, napisala sam odgovor. Draga…

Više... »

Odrasli u malim, šarenim kaputićima…


Vodič. San ostvaren dolaskom u Grad Zvan Čežnja. Voditi druge, biti im oslonac i stup kada sve krene nizbrdo, kada su u nepoznatome i kada se boje. Netko kome vjeruju, netko čiji se autoritet poštuje. Posao u koji je utkan Smijeh, Radost, najčudnije ludosti, pokoja čangrizava teta, tinejdžer pun piercinga i tirkizno obojene kose, bakica koja se čini kao da…

Više... »

Simfonija lutanja…


Kroz moje me djetinjstvo, a kasnije i kroz odrastanje, pratila nemirna priroda. Dualnost, Temperament, krajnosti koje bi izluđivale sve koji bi mi prošarali kroz život. Inspirirajuća jutra kojima bih kročila u dan i optimistične večeri, u kojima bih uživala sa šalicom čaja. Dan kao stvoren za smijeh koji bi odzvanjao Provincijom i kojim bih okrznula svakog prolaznika. Često bi me…

Više... »

Lovac i košuta


Niz bradu mi je kapala gusta, tamna tekućina. Taj slatkasti okus hrđe izmiješao se s tragovima njenog parfema od jasmina. Ovog puta zavodnički ples trajao je kratko. Poveo sam je za ruku u mrak. Dodir. Miris. Poljubac. Njene ruke posvuda. Koža na koži. Njena topla poput sunca kojeg odavno nisam vidio. Moja hladna kao mrazovi. Njene oči. Tako pune života…

Više... »