Tag Archives : Pripovjetke

Odlazak u drugu realnost


Ovo je priča, koja ima korijen, koja je cvjetala, koja se osušila… I, od koje je prošlo neko vrijeme. Misli dolaziše, spajaše se u riječi, riječi u rečenice, pa sjedoh i krenuh sa kuckanjem u gluvo doba noći. Muza Kaliopa mi je pravila društvo. Početak je startao prije 15 godina. U prostor mi, sasvim tiho i bez pompe, čak iznenada, uđaše djevojče, osmijeha koji obasjavaše prostoriju. Opet u neku ruku…

Više... »

Tajna plavog šala, X deo: Pucanj u prazno


Nije video ništa. Nije mogao da oceni gde je, ne seća se ni koliko je vremena prošlo od trenutka kada je ugledao plavi šal na svom ramenu. Čekao je da se njegove oči naviknu na mrak, nadao se da će potom uspeti da vidi nešto, bilo šta što bi moglo da mu ukaže na to gde se nalazi i da…

Više... »

Priče iz davnina


Prvi snijeg se prikrade nečujno, poput balerine koja na pozornici izvodi svoju piruetu. Otkud li sad bjelilo? Jučer je još bilo dovoljno toplo, da vani ne budem obučen kao oklopno vozilo? I sad odjedanput pahulje lelujavo hitaju ka tlu, krupne poput sudnih krpa. Kao da se za par sati nebo uneredilo ili bolje rečeno, ejakuliralo. Dobro, prihvatam… Ove godine ga priželjkivah, jerbo mi je navješćivao lipe zgode. Naizgled raskošan i gust, ali ustvari mokar i topljiv. Nalazim…

Više... »

Tajna plavog šala IX deo: Miris krvi


Duboko u noć, u policijskoj stanici u kojoj su radili Ingrid Blur i Majk Strinberg bila je prava ludnica. Svi raspoloživi ljudi su bili tu i promišljali gde su nestale njihove kolege. Satima su tragali za njima, uključili su i specijalne jedinice, pse tragače, helikoptere, međutim niko nije video dvoje detektiva, nisu imali ideju gde su nestali, kao da su…

Više... »

Dvostruki standardi naši svagdašnji


„Ja pričam sa svim ljudima na isti način, bili oni smetlari ili predsjednici sveučilišta.“, kaže jedan od najvećih umova svih vremena, Albert Einstein. Da, nažalost, ne živimo svi na taj način, uvjerila sam se prije nekoliko dana, kada se moj vlastiti brat, na moje oči, susreo s pojavom omraženom među poštenim svijetom – dvostrukim standardima. Naime, to je malo plavooko…

Više... »

Tajna plavog šala VII deo: Podrum


Magdin stan je detaljno pregledan. Nisu uspeli da pronađu nikakav trag, osim njenih i Denisovih otisaka, kao da niko nije ulazio tu mesecima. To je pomalo bilo čudno, ali s druge strane, žena koja im je čistila stan radila je to detaljno, te je iz tog razloga delovalo kao da su budući mladenci asocijalni. Naprotiv. Jednom mesečno pravili su žurke,…

Više... »

Tajna plavog šala VI dio: Zagonetka inicijala


Tog jutra Selma Gris je pravo iz kreveta otišla na trčanje, a zatim pod tuš. Poslije je popila sveže ceđeni sok od pomorandže, pojela pola tosta, obukla kombinaciju za poslovne sastanke i istrčala iz stana da ne bi zakasnila. Dan kao i svaki prethodni, osim jedne začkoljice, nije ništa nagoveštavalo da će to biti poslednji dan u njenom životu. Selma…

Više... »
pripovjetke, crna kutija, amazonke, aportal, miljan px, miljan paunović, krimi,

Tajna plavog šala IV dio: Crna kutija


U stanu Ingrid Blur bila je velika gužva. Svi su bili tu: forenzičari, kolege iz tima, fotografi. Stajali su oko crne kutije i zurili u nju. Ispred ulaza u zgradu tiskali su se novinari, ne bi li saznali šta se desilo. Bilo je spekulacija da je čuvena detektivka ubijena. Šokirana, Tina je otišla u svoju sobu. Od bolničara je dobila…

Više... »

Tajna plavog šala III dio: Dete bujne mašte


Četiri godine nakon Magde, rodila se Tina. Za razliku od starije sestre, Tina nije pravila nikakve probleme Ingrid tokom porođaja. Glupo je reći, ali Tina je došla na svet neplanirano i to nakon jedne svađe njenih roditelja. Naime, Ingrid je besnela na muža jer je čula da je u vezi sa nekom studentkinjom i držala mu je „predavanja“ sat vremena.…

Više... »

Slatko-gorki život provincije…


Gledala sam tog četvrtka u svjetla Grada Zvanog Čežnja. Iznenada, uhvatila me želja za Provincijom, za obitelji. Tako sam, u petak, odlučila poći kući. Doista, ništa ne može zamijeniti dom Maminog toplog zagrljaja, one njezine ruke, toliko krhke, a toliko jake, obavijene oko tijela njezine djevojčice. Onaj sjaj pogleda Tatinih umornih očiju, kada krene zagrliti me. Onu Bratovu Sreću kada…

Više... »

Kalibar 45 mm


Elena Ivanov doimala se običnom, baš kao i junakinje iz mnogo nama poznatih i nepoznatih priča. Ali baš kao i svaka druga junakinja o kojoj čitamo, nešto u njoj bilo je drugačije. Jer, da nije, kako bi od toga nastala priča? Vidite, naša je Elena, koja je, kao što ste mogli zaključiti, protagonist ove priče, imala čudnu mogućnost. U njezinoj…

Više... »

Između neba i zemlje…


Prije nekoliko me dana moj blaženi posao odveo na Veliki Otok, svijet toliko drugačiji od ovog u kojem živimo, a opet, u duši toliko blizak nama. Sva srca koja su tamo kucala zajedno s mojim, ostaju u sjećanju kao cvrkut ptica u prvo proljetno jutro nakon duge, hladne zime. Ni izvjesna količina pretjerane Pristojnosti za koju sam u nekim trenucima…

Više... »

Nema nazad…


Duge, melankolične noći Provincije tjerale su me na sjedenje na prozoru, gledanje u zvijezde i razgovor s onom N. koja obitava unutar mene same. Bio mi je potreban, nadam se da shvaćate, savjet nekog tko me potpuno razumije. Hodajući tako kroz mračne hodnike životnih situacija koje bi me čas bacale u visine zbog kojih bih plakala od sreće, da bi…

Više... »

Kada te život zbuni… nazdravi mu!


Ako sam i mislila da ću ulicama Grada Zvanog Čežnja šetati opasana zidom Nedodirljivosti, sada sam sigurna da me krasila izvjesna doza ludosti, ako sam u tako nešto mogla povjerovati! Kada sam doselila iz Provincije, jedina odluka koju sam nosila sa sobom kao što vitezovi nose svoje oklope, bila je da je ovo što kuca tamo negdje ispod vrata, a…

Više... »

Popravite svoje bajke, princeze!


Provincija, moja rodna metropola, svojim me nitima uvijek vukla ka čitanju bajki. Navela me i na filmove zbog kojih bi mi, kada bih ih gledala, oči sjale sjajem Čežnje. Željela sam više, željela sam upravo to što su imale glavne junakinje! A nemirna mi narav nekako nikada nije dozvoljavala da odlučim na čijoj sam strani doista. Želim li biti djevojka…

Više... »

Sjećanja zabilježena fotoaparatom…


Nakon selidbe onih nekoliko komada odjeće u preteškim torbama, smještanja u nečiji podrum s improviziranim ormarima, pozdravljanja s obitelji koja već desetljećima živi u Gradu Zvanom Čežnja te ponovnih susreta s prijateljicama na koje sam pomalo bila zaboravila kada me žrvanj života preokretao poput perilice rublja, došao je čas da otkrijem neke nove spoznaje, kako bih upoznala novi vid mene…

Više... »

Zima – magična kraljica…


Zima se vukla ulicom, kao starica bez volje i snova. Lelujala se sama, ohola, nezainteresovana za život oko nje. Navirivala se u izloge i promatrala rumena lica ljudi, okupljenih oko stolova. Znala je da će danas svi kititi svoje jelke i slati dobre želje u svijet. A ona će opet biti sama. Baš kao i ova studen, na pustim granama…

Više... »