Tag Archives : razočaranje

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

Ma zajebi ljubav!


Htjela sam to neko zaleđe, neku sigurnost… nešto, od Njega. Htjela sam se osjećati voljeno, sigurno, zaštićeno i pomalo razmaženo. Trebalo mi je nježnosti. Trebalo mi je pažnje. Trebalo mi je milijun poljubaca i snažnih zagrljaja. Trebalo mi je milijun dokaza da je moj. Da ga s nikim ne dijelim. A onda u jednom trenu sam shvatila da ne želim…

Više... »

Rođendan tvoje mame…


Pomislim često kakav je to teror u tvojoj glavi kad se ne možeš sjetiti nijednog važnog datuma? Jučer je bio rođendan tvoje mame, ali eto i to si zaboravila. Svi su začuđeni osim mene. Čemu li je to tako Bella? Pozvali su me tvoji na ručak, kao i milijun puta do sada. Usprkos tebi, tvoj smo buraz i ja i-dalje…

Više... »

Tebi da s(v)e opet dam?


Što?? Tebi da dam od sebe sve?? Imaš obraza to tražiti nakon svega?? Ponovo?? Previdio si puno toga. Previdio si mene cijelu. Previdio si niz proteklih godina tvojih laganja, tvojih tajenja, tvojih otimanja. Nekoć sam ti davala više nego sve, davala sam ti i više no sam imala, stvarala novo i dodatno za tebe, ako nije bilo – izmišljala pa…

Više... »

Koncentrična vrtnja…


Postoji osnovana sumnja da si pogrešno shvatila igru i zato ti predlažem da zajedno provježbamo to što zovemo Ja, Ja i samo Ja. Hoćeš? Vidi! U jutro ustaneš, navučeš gaće i dišeš. To ti je to! Živa si, stojiš u gaćama i dišeš! Jebote, je l’ znaš koliko ljudi ne može igrati tu igru? Privilegirana si, srećice! Nemoj to nikad…

Više... »

Kad srce daje jaka žena…


Sve smo se, prije ili kasnije zaljubile, predale, dale srce nekome. I sve smo redom pogriješile. Naročito mi koje se baš ne predajemo i ne zaljubljujemo lako. Mi smo pogriješile najviše. Ma sve vi znate za onu priču o djevojci/ženi koja je distancirana, koja ima ono nešto divlje u sebi, pa je kao takva zanimljiva svima, no ipak tako nepristupačna…

Više... »

Želje i ambicije


Sve što sam planirala napraviti prekjučer, a nisam stigla – prebacila sam za jučer (uz posvemašnju grižnju savjesti, naravno). Sve što sam željela napraviti jučer, plus ono što sam prebacila od prekjučer, previše je za jedan dan, zato jedan dio onoga što nisam uspjela napraviti jučer, prebacujem za danas (ili pamtim do sutra). Ako ste pomislili da sam ljenčarila, to…

Više... »

Huligani i razočaranje…


Upozoravam vas ovo neće biti kolumna o šminki, modi, zgodnim frajerima, hrani i svim divotama života. Danas neću biti djevojka koja ima roze naočale i jednoroga. Uništila me stvarnost. Stvarnost se dešavala cijeli prošli tjedan. Zaboravimo komediju od sabora, gospodina Tim Orešković, Kava Marko, hrastove, jablanove, oraške i ostalo drveće hrvatske politike. Smiješno je i tužno je. Mladi su u…

Više... »

Vrijeme za sebe samoga…


Opet šutim. Znam da nikome nije jasno što se dešava sa mnom. Mob mi je isključen. Palim ga povremeno da se javim svojima i uvijek vidim hrpu poruka. Meni bliski ljudi su zabrinuti. Ali, olabavite! Molim vas, pustite me. Trebam prostora. Zbilja trebam vrijeme samo za sebe. Ne želim nikakva pitanja ni pridike. Opravdanje nemam. Ne trebaju mi nikakva tješenja…

Više... »

Lažne ljubavi…


Gledam na fejsu fotku svog frenda kako se zadovoljno smješka u zagrljaju svoje supruge.  Billi su zajedno na jednom obiteljskom okupljanju. Uz fotku ide i njegov komentar „Ne mogu odoljeti ovako divnoj ženici“.  Sve to ne bi bilo ništa čudno  da mi se taj isti frend mjesecima, ako ne i godinu dana žali na velike probleme u braku. Nezadovoljstvo od…

Više... »

Dear friend…


Jednog dana sve je prestalo. Ostavio mi je ‘seen’, nije odgovorio ni na sms. Znala sam da ovaj put krivac nije alkohol ni prazna baterija. Krivac je žena, nova žena u njegovom životu. Djevojka o kojoj mi već mjesecima priča i koju je konačno zbario prošli mjesec. Ona, moja noćna mora, s kojom sam se mirila otkad je prvi put…

Više... »

Usamljena…


Čekanje. Ima li na ovom svijetu išta gore od čekanja? Išta gore od samoće i usamljenosti u onim godinama kad bi to najmanje trebala biti? Prolaze mi dvadesete, ja stojim u mjestu. Prolazi mi život, ja ga samo iz prikrajka posmatram, i puštam, puštam da ide mimo mene. Nema u mom životu ništa dovoljno važno da bi me pokrenulo iz…

Više... »

Nostalgija…


Daleko si… spavamo pod istim nebom ali kilometrima razdvojeni. Osjećam da ti moram toliko toga reći. Zagrlila bih te sada, ovoga trenutka i ne bih te pustila. Eh ta ljubav… ponekad toliko boli, razara, lomi na komadiće. Što me više razočaraš to te ja više volim. Ne razumijem to. Ima onih koji bi mi skinuli zvijezde s neba, ali ja…

Više... »

“Razumijem te”…


Iskrenost, šta je to zapravo? Život me naučio da te ljudi vole tačno onoliko koliko klimaš  glavom na sve njihove gluposti, riječi i odluke. A kad ti glava jednom ne krene po inerciji, kad jednom kažeš : Pa mislim da to nije dobra odluka zato i zato, onda si sve više nego prijatelj. Onda si i ljubomoran, i ogorčen na…

Više... »

Očekivanja…


Što kada sve krene nizbrdo? Ili to možda nije nizbrdo? Možda je to samo odbacivanje nekih loši stvari, ljudi, navika… Možda ih samo treba otresti kao prašinu s kaputa, i krenuti dalje. Postoje mnogi „ometači“ kojima je svrha usporiti vas i skrenuti s puta ka vašem cilju. Neki puta ih prepoznate kada je već kasno ali sve je to škola.…

Više... »

Nije nam se dalo…


Znao bi mi tu i tamo reći da lutam, te će me moja brzopletost ubiti. To su bile situacije kada sam stvarno gubila glavu za njim, kad nisam marila ni za kog’ drugog osim za njega. Bila su to vremena kada sam glavom probijala i najtvrđe zidove i upadala u najdublje ponore, ali nisam marila za bol, za borbu ni…

Više... »

Proći će…


Kakav dan, rekoh sebi kroz suze nakon što ostadoh sama. Kako se sve može srušiti u trenu, baš kao lego kockice. Mali dvorac koji je bio samo naš, posta ruševina. Ostat će samo prilika za sjećanje i korito rijeci suza. A gradila sam ga puna ushićenja, ponosna na našu malu građevinu, na nas. I odjednom paf… Sve se sruši. Ne…

Više... »

Lažna prijateljica…


Ne, ti nisi bila moja prijateljica. Prijatelji ne odlaze,ne nestanu kao kap kiše. Jest da su kapi nevidljive ali one ostave trag na zemlji, a prijatelji trag na srcu.Kao meni ti. Jedino što me na tebe sjeća je laž. Lažni osmjeh,lažni zagrljaj. Lažno pružena ruka. Ostavljeno srce. I sve teže vjerujem u ljude. Ti si kao kiša,kao vjetar.Kao loš dan.…

Više... »

Biti slobodna…


Dušo ne brini Preživjet ću tvoj odlazak Gore stvari sam prolazila, Ne brini neće me slomiti, Samo ti se mogu u lice nasmijati Kada te vidim s njom u prolazu Ipak trnci me probodu, I onda se sjetim, velike cure na plaču, I ne mole za trunku ljubavi I ne, ne treba mi tvoje žaljenje I znaj kasno je za…

Više... »

Tvoj lik i djelo tvoje…


Lijepo je ponekad provesti dan u samoći, ili barem koji sat. Lijepo je provjetriti misli i u miru ih posložiti. Paše kad možeš pričati sam sa sobom, kao s nekim sebi ravnim. Dobro je posvađati se, pozvati sam sebe na odgovornost, pregledati svoje misli i promijeniti stajališta koja nisu dobra. Ispraviti stavove koji su doneseni na brzinu, bez premišljanja, po…

Više... »

Ponos…


Na putu između nas dvoje stoji ponos. Tvoj ponos kao stari neprijatelj. Moj ponos kao novi dušman. Jedno drugog ne mogu podnijeti i ne mogu oprostiti. Sve bi dali da njihova bude zadnja. A mi stojimo iza njih. I šutimo. Gdje ponos vlada, ljubav ne može živjeti. Da je kao prije rekao bih ti sve što mi stoji na duši.…

Više... »

Bol…


Slomio si me, u tisuću komada. Ostavio. Ogoljelu dušu u krvavim ranama ostavio da pati. Da umire. Bolni krici odjekuju, nemoć, vapaj, očaj. Raspadam se dok šibaš me otrovnim riječima. Tvoj nemilosrdan pogled ko mač zariva se u moje ranjeno tijelo. Ne odustaješ, ne prestaješ da bol mi nanosiš. Ja ne mogu više. Ne mogu podnijeti tu nesnosnu, razdiruću bol.…

Više... »

Tvoja staza…


Rodiš se, pa čim te izvuku na svjetlo dana, prisile te da odabereš svoju stazu. Mali si i blesav, ništa ne razumiješ, ali opale te po stražnjici i ti kreneš po inerciji. Puziš po tom putu, zaviruješ amo- tamo, ideš naprijed bez cilja i svijesti. Kad dovoljno odmakneš kad isprobaš pakleno sunce, dugu mračnu noć i olujno nevrijeme, pokušaš se…

Više... »

Prijateljica…


Imala sam tu curku dugo na faceu, rijetko se dopisivale al eto…bila je tu. Pošto je ona kozmetičarka krenula sam kod nje na depilacije i tako je ona postala moja kozmetičarka. 🙂 Počele smo razgovarati, otvarati se jedna drugoj kako to biva, čak sam je nagovorila da ode sa mnom trenirati ples na šipci iako je ona bila uvjerena da…

Više... »

Porculanska lutka…


Zbilja oprosti što naivno i glupo očekujem da znaš kako sam. Oprosti što pretpostavljam da ljudi koji se vole, mogu jedno drugo razumjeti jednim pogledom. Oprosti što nisam kao drugi i što sam pomalo djetinjast. I što sam sanjar i nepopravljivi romantik. Oprosti što sam sve ono što bi svaka druga htjela – osim tebe. Uvijek sam mislio da žene…

Više... »

Novi ti… nova ja…


Voljela bih napisati nešto sretno, veselo, zaigrano. Ali sve što sada osjetim je nepodnošljiva bol i nemir. Voljela bih u priču ubaciti leptire, šarene…lepršave… Mašnice i cvjetiće… brdo sunčevih zraka i smijeh. Tvoj i moj smijeh u rano jutro dok svi spavaju. Dok nam sunce ulazi u hladnu sobu, a mi se mazimo i grlimo. Snijeg ponovo pada, i zatrpat će nas opet ali…

Više... »

Tu završavamo MI


Mrzim ovakve noći. Sam u krevetu. A cijela soba odiše njenim mirisom. “Bože… budale… “- pomislim. Al’ sad je kasno za kajanje. Nismo mi više djeca. Nismo. Niti je ona iskrena prema sebi, niti sam ja iskren prema nama. Mi. Kako glupo zvuči ta riječ. Kao lažno obećanje koje se nikad neće ostvariti. Jesi li me ikad prevario? – pitala…

Više... »

Psi laju, karavane prolaze…


Čemu ljubav kad ljudi na ljubav pljunu? A do neba uzdignu sve što je kužno, jadno i odurno. Čemu strpljenje, ulaganje, davanje sebe? Čemu pokušavanje, uvijek iznova, okretanje drugog obraza… čemu trud? Ljudska su srca prevrtljiva kao lišće pod udarom proljetnog vjetra. Ljudska su srca slijepa. Sve što je dobro iskoristit će i odbaciti. Jer čemu njegovati ono lijepo kad…

Više... »

Mrak…


Ležim u mraku, širom otvorenih očiju. Tišina je i potpuna tama. U sobi i u mojoj duši. Pored mene leži Čovjek. Jedan od onih ljudi u koje bi se vjerojatno ponovo zaljubila da ga sretnem. Ovako… leži pored mene, provodi noći pored mene, živi pored mene, smije se pored mene i stari pored mene. Možda i on sada gleda u…

Više... »

Zagrljaj…


Gledaš me tim toplim očima, oduzimaš mi dah U tvojoj blizini Topim se, nestajem. Trčim ti u zagrljaj, dižeš me visoko, i vrtiš, vrtiš Vrištim od sreće, krik mi se u daljini gubi. Spuštaš me, hvataš za ruku Gledaš me tako sanjivo, zaljubljeno Ljubiš mi kosu, lice. Govoriš mi Volim te, Zauvijek ti Tvoje ruke daju najljepši zagrljaj, Tvoj dodir…

Više... »