Tag Archives : selma šljuka

amazonke. aportal, život, razmišljanja, selma šljuka, život, prošlost

I onda nam se desio život


Srela sam juče prijatelja iz srednje škole. Kaže da se ženi. Čestitam mu od srca, osmjehnem se. Odem. Stanem ispred srednje škole. Velika bijela zgrada s plavim krovom. Zvoni za veliki odmor. Negdje među srednjoškolcima vidim klinku s kosom do ramena, s osmijehom preko lica. Vidim sebe kako izlazim s drugaricama, čujem svoj smijeh od skoro petnaest godina ranije. Trepnem,…

Više... »

Lesi se vraća kući


Jesen je zamutila kalendar. Zima neka miriše. Kucam ovaj tekst na raštimovanom računaru, u roditeljskom domu, odakle sam jednom otišla i izgleda, opet ću se tu vratiti. Da se pronađem, prije nego opet korake okrenem ka nepoznatom. Ne plašim se. To samostalnost iz mene vrišti jer odjednom, u svom sam domu, u gradu u kojem nisam bila godinama. U gradu…

Više... »

Svici mog djetinjstva, gdje ste zaspali?


Bilo je nekad jedno djetinjstvo. Ne sjećam se tačno kako je počelo, ali znam sa sigurnošću da su gorjele vatre njegovog postojanja. Sigurna sam da je bilo. Meni se desilo. Gdje si ti ponikao? Hoćeš li znati? Postojalo je nekad i raduje me što sam bila dio njega. Šta ćeš ti pamtiti, dječače? To što ti danas zoveš igrom, ja…

Više... »

Kako se zove babaroga koja se krije u ormaru?


U stanu u kojem trenutno živim provela sam četiri predivne godine. U njemu sam sazrela do nevjerovatnih granica i u njemu sam ponovo pronašla dijete za koje sam mislila da je odraslo. Dijete koje nekad nisam bila. U njemu sam pronašla čovjeka u sebi i u njemu sam izvojevala najveće bitke svoje ličnosti do sada. Moj mali stan, sprat kućice…

Više... »

Sutra, blentuško, kad budeš čovjek


Sjediš mi u krilu i gledam ti lice, duge trepuške i nasmijane zenice. Gledam i znam, uskoro nećeš biti  moje mezimče, moje čedo malo. A kako te mogu zaštiti od svijeta kojem tako slasno hrliš u susret? Kako te ja, i sama otrgnuta od djetinjstva, mogu naučiti da ostaneš to malo klupko sramote i golotinje? Kako da te naučim da…

Više... »

Napiši mi pjesmu


Možda se pretvorim u hiljadu boja i ostavim najtanji trag na tvojim stazama i onda… Kad se sumrakom mjesec bude uvlačio u tvoje prozore nađeš na zidu otisak mog dlana ostao u onoj noći… Možda ću već tada biti daleko od sna koji se ispisao na stepeništu žutih snova koji su mi tih noći obasjavali praznine stvorene beskrajnim lutanjima. Tad…

Više... »

Kad u ponoć zapalim svijeću


Svanulo je jutro. Sunčano, začinjeno vjetrom. Pospana sam i ne radi mi se ništa. Želim ostati u krevetu, prespavati. Pokriti se dekicom preko glave i zaboraviti na svijet. Utonuti u san. Vidim datum na kalendaru. Nema veze što dan ima ime. Ima veze što mi se Svi Sveti uvijek prikradu neopaženo i kao kad proliješ bočicu sa crnim mastilom, razlije…

Više... »

Jer jedino mi je još ludilo ostalo


Nije da te nisam željela. Nije da te nikad nisam htjela. Nisam te smjela, evo ti priznajem. Ti si bio uvijek sve ono što je mene plašilo. Bio si taman za moje godine. Bio si prerano za moju dušu zaraženu slobodom. Bio si čovjek za vezivanje. Još uvijek si. A ja sam i dalje ono ludilo koje si prvi put…

Više... »

Selma Šljuka: Ljepote moje domovine


Mnogo putujem, ovo su slike koje zabilježim dok jurim s jednog na drugi kraj moje prelijepe Crne Gore. Predstavljam vam boje jeseni u Pljevlji, tajnovitost Tare na njenom putovanju između gora i šarm daleko poznate Budve. 🙂 Pljevlja, Crna Gora Rijeka Tara, Crna Gora Budva

Više... »

Okači zvijezde na strop i pokušaj prstom pronaći svoju


Odavno već se grudva u meni želja da odem. Da pođem daleko u svijet, iako je on tek mali treptaj mog bjesnila. Odavno već želim da uskočim u prvu zvijezdanu kočiju i odem, tamo gdje postoje ljudi, tamo gdje kamenje cvjeta, tamo gdje srce diše i gdje neću biti tek neki čudak u prolazu, koji se smije jer je tako…

Više... »

Još jedna noć prije nego poludim


Zaludio vjetar ispod prozora u mojoj ulici, nebo se naljutilo i namračilo. Kiša će. Možda će. Moja mazulja mi prede u krilu i ukus nes kafe mi se sliva niz grlo. Nova epizoda omiljene serije, udobne čarape i mir. Epizodu kasnije, jedna misao mi se klonira u mozgu. Dobro je imati ljude pored sebe. Da li sam ih ja ikad…

Više... »