Tag Archives : sjećanja

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

O jednome djetinjstvu


Nedjeljne popodnevne šetnje jedan su od moj rituala. Obično nakon ručka malo prilegnem, pa dok u zimskim danima još uvijek ima sunca obučem jaknu, na glavu tutnem kapu i sa slušalicama u ušima krenem u laganu šetnju. Obično krenem gradom pa skrenem u neki od parkova ili produžim prema Savi i nastavim uz nasip sve dok ne padne mrak. Obavljam…

Više... »

Moja baka je vještica …


Tamburale su plastične čaše, lonci i aluminijski plehovi prvih dana proljeća svake godine. Vezeni šareni ćilimi, vunene navlake, rudice od sitnog kanapa u svim bojama, porazbačane svuda po dvorištu, više su ličile na doseljavanje kakve ciganske čerge nego na naš dolazak u planinu. Drveni podovi ribali su se u nekoliko različitih voda, koju smo čekali iz obližnjeg katuna iznad kuće…

Više... »

Aleja Lipa: Sličica iz djetinjstva


– Milaaaaa! – čuo se dječački glas. – Mila siđi! Što ću reći tvome ocu ako opet padneš?! – protestirala je Liza – Mila! K vragu i usijane glave! – čula sam Tonija kako psuje i naglas se nasmijala. Voljela sam se penjati na najviše grane i promatrati dolinu. Voljela sam miris ranih trešanja i tetkino odobravanje, dok sjedi u…

Više... »

Opet je ono doba godine…


Opet je ono doba godine. Ono doba kada se jesen, ta stara prefrigana ljubavnica prišunja na vrhovima prstiju ljetu i zavede ga lukavo, kao i svake godine prije toga, a ljeto padne pod njene čari bez imalo otpora. To je ono doba kada već prolaze oni prvi dani njihove zaluđenosti. Kada one kapi zlata, koje jesen podari svom ljubavniku kao…

Više... »

Maestral…


Sjedim na balkonu, večernji povjetarac me miluje po licu, pogled uperen ka daljini. Cigareta dogorjeva između prstiju, povlačim dim. Slatki gutljaj crnog vina mi klizi niz grlo. I nakon toliko vremena se pitam, preispitujem, vrtim film u glavi. Mučim samog sebe pitanjima iz prošlosti. Nije to uvijek, ne. Dođe mi to povremeno, poput maestrala koji me sada miluje po licu.…

Više... »

Aleja Lipa


Vjeruješ li u život nakon ljubavi? -pitao me. Vjerujem. – odgovorila sam. Život ide dalje, s nama ili bez nas. Uvijek. – rekla sam i okrenula se. Iščitavao je konture moga lica jednako kao i svu onu tišinu između redaka, sve ono što nisam mogla izgovoriti na glas. Vjeruješ li u ljubav nakon ljubavi? – bio je uporan. Ne. –…

Više... »

Serije mog davnog djetinjstva…


  Uskoro punim 45, a već par godina ne gledam TV. Svjesna i korisna odluka. No, kao dijete bila sam veliki obožavatelj serija i filmova; nagledala sam ih se do sada na tisuće. Danas se iz nekog razloga sjetih baš ovih serija… 1) “Sandokan” (“Malezijski tigar”) Sandokan i Marijana. Glumac Kabir Bedi u ulozi Sandokana. “Moj” prvi crni, dugokosi, bradati…

Više... »

Što kažeš na još jedan krug nas?..


Dopusti mi da ti priznam kako te neprestano susrećem u odrazima mokrih ulica. U odrazima koje nebeske suze kreiraju na od života napuštenom pločniku. Dušo, tako me od odlaska posjećuješ. Neke bi vrištale od boli, a ja se na to samo tupo nasmiješim. Zaiskri mi oko srca, nekoliko mi stanica pregori, krv se uzbukta, pa progutam knedlu, otjeram si suze…

Više... »

Kovčeg…


U malenom kovčegu, ukrašenom lavandinim niticama, išaranom od pastela i snova spakirana su sjećanja na nas. Ne mogu ponijeti više od toga, ne bi bilo fer prema životu koji me čeka. I ne bi imalo smisla, da u daljini živim našu prošlost. Sve mogli smo, ali nismo to znali. I mogao si biti iskren kad sam te gledala u oči,…

Više... »

Sjećanje jedne starice…


“A on je bio veliki zavodnik, reče mi baba. Znaš li da je imao dugogodišnju obećanicu iz drugog sela. Jednom sam je čak vidjela nakon što sam se udala. Dolazila je do pred kuću na Verušu. I kafu i ratluk sam joj iznijela da vidi vala da smo imali i da sam prč.” “Volim tvoje priče iz mladosti”, rekoh i…

Više... »

Raspad sistema…


Prazan pogled, pomalo staklast. Tuđe oči u tvojim očima. Netko drugi progovara mojim glasom. Kažem kako mi ništa nisi značila, a u meni sve vrišti. Govorim kako je bilo lijepo ali prekratko da bi imalo neku težinu, neku vrijednost. Okrećem se i hodam polako, a želim trčati. Niz lice mi se slijevaju suze. Koji kurac? Muškarci ne plaču.  Budim se.…

Više... »

Tajna mojih tajni…


Tmurno, sivilo, bezbojnost, bezvremenost – lutam i gledam pogledom koji nikako da pronađe točku smiraja, s pogledom koji je ukočen, a ništa ne vidim, tek sjene. Zamišljena, stojim kao ukopana, dok lagani povjetarac donosi šum mora i miris soli. Polako razabirem žamor razuzdane gomile, zvuk gitare dopire. Nakrivila sam se i gledam u daljinu kroz prozor, privlači me sad ta vesela…

Više... »

Ja poslije Nje…


Pisao sam vam o jako mnogo stvari. Savjetovao vas, pisao vam kako sam provodio dane, uživao ili patio. Ali o njoj vam nisam pisao – jednoj od bitnih djevojaka koja je utjecala na to da postanem ovakav kakav sam sada. Bila je jako neobična, ćudljiva. Dok smo vodili duge razgovore do kasno u noć često je vikala na mene. Kao svakog…

Više... »

Što je pakao?


Dim… i oganj visok kao nebeski svodovi. Bol i gorčina. – to je bio pakao. Pakao kojeg sam poznavala iz knjiga i filmova kao djevojčica. Sad kad sam odrasla, jedno znam – Pakao? Pakao je mjesto u meni. Sve to u mislima počne kao neka melodija, to sjećanje na ono najgore što si možeš učiniti. A to najgore je nada.…

Više... »

Sve što za sreću treba…


Kiša lije ko’ iz kabla, od brisača više nema pomoći, i ne trebaju mi… Ne želim gledati naprijed.. Sjedim u autu, izgasio sam motor i gledam unatrag… Gledam i prevrćem po glavi još svježe slike. Još mogu osjetiti miris mora što ga donosi jugo preko hladnog žala. Oboje smo voljeli zimu, kišu snijeg, hladnoću i onaj zimski ugođaj. Zimske praznike, obučeni…

Više... »

Pismo bratu…


Još jedan od onih dana kad na ekranu vidim poruku „Šta ima? Kako si? Kako tvoji?“ i opet se brzinom munje vratim u one dane koje smo provodili skupa. Brzinom one munje za koju su najbolje znao koliko sam je se samo bojala. Bježala bih pod stolicu, onako mala, da sam se mogla sklupčati i jedva bi se čulo da…

Više... »

U kasni sat…


Kasno zimsko veče… snijeg i olujni vjetar, vatra u kaminu i vrući čaj u ruci… zamotana u deku, promatram svjetlo ulične lampe. Uzdišem nostalgično dok se ispred očiju vrte uspomene. Prošle zime bio je ovdje, kraj mene. Stisnuti pod dekom promatrali smo svijet. Još uvijek gledajući u istom smjeru. Još uvijek želeći iste stvari. Sad… imam šalicu čaja i uspomene.…

Više... »

Dašak života…


Mislila sam jednom davno da vrijeme može promijeniti ljude. I može, ali ne uvijek na onaj način kojem smo se nadali. Povjerenje u druge, čovjeku je, tek sada vidim, najteže umijeće koje za života mora naučiti. I nadograđivati uvijek iznova i biti spreman na rušenje svega što je sagradio i na ponovni početak. A pogled u oči nekog koga je…

Više... »

Negdje između jave i sna…


Čini mi se da nijedna velika ljubavna priča nikada nije imala sretan kraj, već samo kraj. Nijedan tako moćan i intenzivan osjećaj nije mogao trajati vječno a da se pritom ne zapali i ne izgori stravičnom brzinom. Svaki je obrat uvijek uslijedio naglo, zato što čovjek na to nije mogao biti spreman. Tko bi ikada mogao biti spreman na ono…

Više... »

Samo da rata ne bude…


Mene ti je malo strah. Znaš, zadnjih dana često spominju rat i vuku se neke tenzije. Provokacije na račun toga su sve učestalije, još uz to naiđeš na komentare onih ‘raspuvanih’ idiota koji pušku nikada nisu uzeli u ruke sa izjavom ‘Dao Bog da započne! Pucat ćemo!!’ Znaš, neku noć sam sanjala rat i strašno sam se prestrašila. Vidjela sam žene…

Više... »

Posljednji koji ti čestitam…


Utorak, 25. lipnja ’13 – “Ja ti sutra idem, a ti ostani kakva jesi! Nemoj da te itko promijeni, molim te! Drago mi je da sam te upoznao, znaš?” – “Kada ću te opet vidjeti?”, pitala sam sa suzama u očima – “Doći ću opet dogodine u lipnju…” – “Eto, možda stigneš za moj rođendan…” – “Kada ti je rođendan?”…

Više... »

Ruža boje krvi…


Stajala je pored mene i zagonetno gledala u krošnju stare trešnje koja se nadvija nad polovicom dvorišta od kad pamtim za sebe. Šutjele smo. Bacila bi povremeno pogled prema meni, a ja bih se pravila da ne primjećujem. Bila je to mala igra koja ju je veselila. A to malo radosti što su joj donosili naši susreti u vrtu, nisam…

Više... »

Kao da gledam film…


Znam da sam dugo trčala, spoticala se… bila sam bosa i gola. Udarala sam o granje, koje me grebalo po koži, osjetila bih žarenje, tamo gdje bi zarezalo dublje. Ali i dalje sam trčala. Kamo sam to jurila? Kome? U daljini se naziralo neko mutno sivo svjetlo. Izgledalo je, kao da je tamo, odmah iza šume, ali što sam više…

Više... »

Otišao si…


Danas sam počela pričati znaš? Po prvi put o nama u prošlom vremenu. Otvorila sam vrata naše sobe… i prvi put je zaista pogledala od kad si otišao. Upila sam prazne police, prazne ladice. Otvorila ormar i prešla rukom preko polica… prazno. I tad sam shvatila, nismo mogli nastaviti dalje. Ti si ostavio nas na tim policama. I otišao. A…

Više... »

Flashback…


Kasna zimska noć, umjesto snijega, ledena kiša. Golo drveće i jedva vidljiva svjetlost ulične lampe. Stojim i čekam. Trebali bi doći svakog trena. Ali ne dolaze… uzvrpoljila sam se i ushodala gore dolje niz dobro znanu ulicu. Susjedstvo spava. I bolje je tako. Ne trebaju mi znatiželjne oči. U daljini svijetla automobila, jedva vidljiva kroz maglu koja se spušta. –…

Više... »

Nisam ista…


Pričaju mi koliko si bio loš i koliko sam sretna što sam se na vrijeme spasila. Pričaju kako sam naivna i dobra na svoju štetu… pričaju svašta, ali da ti iz dubine duše priznam – uopće ne slušam, ne čujem, jer želim da mi netko drugi priča. Želim da mi ti pričaš… gdje si i kako si? Kakvi su ti…

Više... »

Ostavljam ti sve…


Ostavljam ti sve, i poraze, i pobjede. Ostavljam ti trag na košulji, da me se sjetiš, kada kreneš da ljubiš nju. Ostavljam ti suze, kada kreneš da se smiješ. Ne dam ti da slaviš to. Moju si sreću, u tugu pretvorio. Vratiti ću ti, ali u tišini, kada budeš daleko od nje. Pojavit ću se najljepša, a ti u trenu…

Više... »

Sjećanja…


Grčeći se od napora da guvernanti ne slomim vrat, promatrao sam je kako iščezava u tami i polako zatvara vrata iza sebe. Ona se još jednom u snu prevrnula u postelji a ja sam se spustio na pod i ostao je tako promatrati dok sniva Najednom sam ispred sebe ugledao sva ta stoljeća krvi i sva lica djevojaka kojima sam ubijao…

Više... »

Trebalo je tako malo…


Sad živim samo na pola. Odabrao sam tako. Mogao sam imati dom, porodicu, utočište. Sad imam mnogo vremena i mnogo prostora za svoju samoću. Ponekad ona zna biti toliko snažna da me prikliješti uza zid i nemam kuda. A i za kajanje je suviše kasno, jer Ona okreće glavu na drugu stranu kada me ugleda na ulici. Jednom velika ljubav,…

Više... »