Tag Archives : snovi

amazonke. aportal, život, razmišljanja, selma šljuka, život, prošlost

I onda nam se desio život


Srela sam juče prijatelja iz srednje škole. Kaže da se ženi. Čestitam mu od srca, osmjehnem se. Odem. Stanem ispred srednje škole. Velika bijela zgrada s plavim krovom. Zvoni za veliki odmor. Negdje među srednjoškolcima vidim klinku s kosom do ramena, s osmijehom preko lica. Vidim sebe kako izlazim s drugaricama, čujem svoj smijeh od skoro petnaest godina ranije. Trepnem,…

Više... »

Jedan od snova


Možda nekad i pronađem riječi, kojima ću ljepše opisati jutra i buđenja kraj tebe, jedino moje. Možda i osvane nam željeno sutra umotano nježno u dugine boje. I možda ta luda tuga, ta ružna skutra, zauvijek napusti srce i moje i tvoje. Možda… Možda se ipak dogodi jednom tako nešto lijepo u životu mom, jedino moje. Tražiš li me već,…

Više... »

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

Okači zvijezde na strop i pokušaj prstom pronaći svoju


Odavno već se grudva u meni želja da odem. Da pođem daleko u svijet, iako je on tek mali treptaj mog bjesnila. Odavno već želim da uskočim u prvu zvijezdanu kočiju i odem, tamo gdje postoje ljudi, tamo gdje kamenje cvjeta, tamo gdje srce diše i gdje neću biti tek neki čudak u prolazu, koji se smije jer je tako…

Više... »

Jedna bez naslova…


    Srećo zaobiđi me Ljubavi zaobiđi me Lijepo vrijeme pridruži im se Slatki snovi produžite dalje Osmjesi ne trudite se Ni ti leptiriću mali, ne odmaraj na mom ramenu Slatkasti mirisi voća, molim vas, ne vraćajte me u sretna vremena Pustite da sve bude tmurno i hladno…beživotno     Amalka Štuka       Bokić Moje ime je Amalka…

Više... »

Magnolija: Iskreno prijateljstvo i lažna ljubav


Uletjela je u sobu kao uragan, srušila stolicu i spotakla se na rub tepiha. – Što je?? Čemu strka? – Pusti me!! – Ne držim te! – Prestani! – Ajde, šta ti je?! – Ne mogu složiti frizuru! Kosa mi leti na sve strane! – Jao! – Prestani!! – Doobro zgodna si, majke mi! – Rugaš mi se?! – Ma…

Više... »

Kako umiru ljubavi i priče?


Mislila sam da smo posebni. I bili smo. Shvatiš to tek par godina nakon, kada oglušiš na tuđa mišljenja i kritike. No kasno je. Debelo kasno. Sada barem znam, da me više nikada neće biti briga, tko se kome neće svidjeti, ni što će reći za njega. Gledam samo oko sebe i pitam se što se događa sa svima. Kao…

Više... »

Snovi imaju cijenu…


Prošla mi je godina bila tako prokleto teška. Puna odricanja, puna žrtvovanja, suza, uspona, padova, kao da se vozim 200 na sat vlakom smrti, a kočnice ne rade. Godina rastanaka. Što od ljudi, što od želja, što od planova, što od neke slabe i krhke djevojke koja sam dugo bila. Odvalila sam brdo problema preko svojih leđa u ovih 365…

Više... »

Na krilima snova kroz lavirint stvarnosti…


I evo me. Ponovo s vama. Doduše nije ovo moj previ tekst nakon povratka, ali je prvi u kojem pišem sebe, nakon dugo vremena. Ne vjerujem da je to baš privilegija za čitati, ali vi je svejedno imate. Iza mene je period promjena. Neke su nagle, da, ali su bile potreba. Neke su čučile u mojoj podsvijesti pod „neodloživo“. Crvene…

Više... »

Malen ispod zvijezda…


“Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda” A.B.Šimić, osnovna škola, kasnije i srednja.Imali smo zadaćnice i vječno sam mogla po 2-3 stranice o tome pisati. Često zaboravimo živjeti, zaboravimo voljeti. Krivimo 21 stoljeće i moderno vrijeme u kojem nemamo kada stati zar ne? Naravno da je to laž i da imamo. Često smo maleni ispod zvijezda, maleni jer trčimo…

Više... »

Sanjam…


Vrijeme ide. A ja i dalje sanjam. Tvoje oči, tvoje ruke, tvoju ljubav. Sanjam nas. I gubim se u snovima o onom što je bilo u snovima što bi moglo biti u željama i maštanju. Gubim se. Budi me stvarnost, al’ me ne može razbuditi, jer ljepša je slatka bol snova no gorčina stvarnosti. A ja ne želim gorčinu, ja…

Više... »

Ludosti…


„Misliš da u snovima zbilja komuniciraš s njim?“ – upitao me Gustav po stoti put. „Da. Sigurna sam u to.“ „Ne mogu vjerovati da tako postupa. Kad su počeli ti snovi?“ – nastavio je s ispitivanjem i gledao me upitno ni ne trepnuvši. Osjećala sam se kao osuđenik na smrt. Progutala sam tu knedlicu što mi je već satima stajala…

Više... »

Imam te barem u snovima…


„Prestani me pratiti. Nisam više kao prije.“ „Ne pratim te, samo sam naletjela na tebe.“ „Angie shvati. Neću se vratiti.“ „Znam.“ „Moraš me pustiti. Nemoj me vabiti k sebi na ovaj način. Odabrala si, pa daj se barem toga drži. Dostojanstveno.“ „Ne vabim te k sebi. Samo zatvorim oči i ti mi ušetaš u snove. Nema ničeg lošeg u tome,…

Više... »

Između snova i stvarnosti…


Oduvijek sanjam isti san. Znaš negdje u užurbanom velegradu gledam kroz prozor vlastitog stana, na tamo neke zgrade u kojima svoje živote, vode neki stranci. Možda ih čak i znam iz prolaza. Za nekih tamo 10-tak godina vidim se kao sretnu. Zadovoljnu svojim životom i uspjehom. Samostalna sam i sređena. Sasvim neovisna i slobodna. Kako divan život, pomislim i pogledam…

Više... »

Moje bolje sutra…


Godinama me u životu držala nada da se sve dešava sa nekim razlogom. Pravdala sam se samoj sebi kako sve mora tako, kako ide. Da bi ti se nešto lijepo moglo dogoditi moraš da prođeš kroz teške periode i neka iskušenja. Objašnjavala sam sebi jedan po jedan, loš sat, loš dan, mjesec, godinu… Loš život. I sad shvatam da se…

Više... »

Opasno…


Prišuljao mi se, primio me oko struka i usnicama okrznuo uho. Osjetila sam njegov miris, njegove prste kako prolaze mojim tijelom. Naježila sam se i stresla. Nasmijao se i okrenuo me prema sebi. Oči su mu blistale, a ja gorjela i teško disala. Kako uvijek napraviš da ti se uvijek predam? Da zaboravim na svaku tvoju glupost i ružnu riječ?…

Više... »

Slike u mislima…


Do sad, kao da smo govorili, različitim jezicima. Oboje vukli na svoju stranu. Boljeli se. Nije važno. Zaboravljam. Zatvaram oči i u mislima… vidim nas u drugačijem svjetlu. Šetamo opet, ruku pod ruku. Mrsim ti kosu i radim sve one stvari, koje te naizgled ljute. Smiješiš se i smiješim se. Pričaš mi o svom danu. O ljudima koje si sreo.…

Više... »

Usamljena…


Čekanje. Ima li na ovom svijetu išta gore od čekanja? Išta gore od samoće i usamljenosti u onim godinama kad bi to najmanje trebala biti? Prolaze mi dvadesete, ja stojim u mjestu. Prolazi mi život, ja ga samo iz prikrajka posmatram, i puštam, puštam da ide mimo mene. Nema u mom životu ništa dovoljno važno da bi me pokrenulo iz…

Više... »

Iskušenje, jedno za drugim..


Nakon zadnjeg puta, nakon prelijepih trenutaka u njegovom gradu, ‘Nisi me baš uvjerio da sam poželjena’- pomislih, sjećajući se kako je svoje hladne ruke provlačio kroz moju kosu a usnama mi oduzimao dah. Valjda se probudila ona ženska pohlepna filmska želja; da me vine u zrak, izgovori najčarobnije riječi ukazujući mi na nedostajanje kao i već isplaniranu budućnost. I sve…

Više... »

Nostalgija…


Daleko si… spavamo pod istim nebom ali kilometrima razdvojeni. Osjećam da ti moram toliko toga reći. Zagrlila bih te sada, ovoga trenutka i ne bih te pustila. Eh ta ljubav… ponekad toliko boli, razara, lomi na komadiće. Što me više razočaraš to te ja više volim. Ne razumijem to. Ima onih koji bi mi skinuli zvijezde s neba, ali ja…

Više... »

Očekivanja…


Što kada sve krene nizbrdo? Ili to možda nije nizbrdo? Možda je to samo odbacivanje nekih loši stvari, ljudi, navika… Možda ih samo treba otresti kao prašinu s kaputa, i krenuti dalje. Postoje mnogi „ometači“ kojima je svrha usporiti vas i skrenuti s puta ka vašem cilju. Neki puta ih prepoznate kada je već kasno ali sve je to škola.…

Više... »

Nije nam se dalo…


Znao bi mi tu i tamo reći da lutam, te će me moja brzopletost ubiti. To su bile situacije kada sam stvarno gubila glavu za njim, kad nisam marila ni za kog’ drugog osim za njega. Bila su to vremena kada sam glavom probijala i najtvrđe zidove i upadala u najdublje ponore, ali nisam marila za bol, za borbu ni…

Više... »

Za onog kog voliš…


Nije stvar u slučajnostima. One se dogode. Stvar je u izborima koje počinimo nakon njih. Jer, izbori su ti što nam na kraju oblikuju život. Naš život je naš izbor. Krojimo ga sami, više ili manje uspješno. Kada nam se više ne da boriti za nešto, kažemo da je sudbina tako htjela. Ne, mi smo to tako htjeli. Potrudi se…

Više... »

Biti slobodna…


Dušo ne brini Preživjet ću tvoj odlazak Gore stvari sam prolazila, Ne brini neće me slomiti, Samo ti se mogu u lice nasmijati Kada te vidim s njom u prolazu Ipak trnci me probodu, I onda se sjetim, velike cure na plaču, I ne mole za trunku ljubavi I ne, ne treba mi tvoje žaljenje I znaj kasno je za…

Više... »

Što te čini mojom…


To što ti kažem “moja” i čvrsto te privijem uza sebe. To što si dozvolim da ti budem na prvom mjestu, u srcu…u mislima… Da li je to što imam pravo da te zagrlim pred svima, primim te za ruku čvrsto i grčevito? Ponekad se pitam što radiš s ovakvom budalom poput mene? Nezrelom i neodgovornom budaletinom. Šašavim mangupom koji…

Više... »

Tvoj lik i djelo tvoje…


Lijepo je ponekad provesti dan u samoći, ili barem koji sat. Lijepo je provjetriti misli i u miru ih posložiti. Paše kad možeš pričati sam sa sobom, kao s nekim sebi ravnim. Dobro je posvađati se, pozvati sam sebe na odgovornost, pregledati svoje misli i promijeniti stajališta koja nisu dobra. Ispraviti stavove koji su doneseni na brzinu, bez premišljanja, po…

Više... »

Vratile smo se…


Koji dani… potpuno ludi, neopisivo stresni i živopisni. Sve je užurbano, kišno i naprosto neopisivo. Amazonke kreću u jednu posve novu pustolovinu. S nama su i neka nova lica. Svi puni ideja i želje za pisanjem. Zajedno stvaramo nešto svoje, drugačije i naprosto lijepo. Nema velikih obećanja, nema milijunskih posjeta i snova od oblaka, sve se događa lagano, spontano i…

Više... »

U snovima…


Opet sanjam… to najdivnije jutro probuđena tvojim osmjehom Sigurna u tvojim rukama, okupana poljupcima Ne zaboravljam… taj najljepši osmjeh, što grije moju dušu Tako nevin i iskren… Još pamtim… i te tvoje nespretne zagrljaje, čvrste a opet blage. Osjetim noću… i kad se naljutiš, taj tvoj mrki pogled. Ta vatra u tvojim očima, ponovo me grije… I grlim te i…

Više... »

O ljubavi kako je ja vidim…


Samo on može da mi priča laži u koje vjerujem kao istinu,samo on može da mi pokaže u nebo u kojem nema zvijezda a ja ih vidim. Čudan je taj osjećaj koji imam u sebi, kad ga vidim. Da li je to ljubav ili navika? Naizgled smo različiti a veže nas isti osjećaj, ista ljubav, isto nebo. Imamo tu snagu…

Više... »

Mister perfect…


Slušam svoje frendice i njihove razgovore o tome kakve tipove vole. I jako im je cool kad imaju toliko toga zajedničkog. Što to toliko moraju imati zajedničkog, od iste vrste psa pa sve do šarenice oka? Ne kužim…Ja ne želim takvog tipa… Tipa koji voli klopu kao i ja, film kao i ja, knjigu kao i ja, isto piće, isti…

Više... »