Tag Archives : stihovi

ljubav, stihovi, poezija, božana ćosić, aportal, amazonke

Luda ljubav


Lomiš mi srce na komadiće, ispijaš iz mene dah života, šutim, ne opirem se. Slažeš svaki puta kada mi kažeš da me voliš i da sam ti jedina. Odvodiš me na put bez povratka, na divlje i neistražene staze, šutim i slijedim te. Tugom iscrtavam pokrete, bore popunjavam suzama, šutim i ne žalim se. Opijena sam tobom, tvojim rukama, usnama.…

Više... »

Život čeka na nas


Korak mi umoran od lutanja duga, ko da te više neću sresti, znaš li kako je velika moja tuga a tebe nema na mojoj sudbinskoj cesti. Nada u srcu mom od svega je jača i veća, vjeruj mi, ne slutim već znam ti si moja iznenadna sreća. Dođi da ne ostane moj umoran korak, ne ostavljaj me samu život je…

Više... »
APortal, Amalka Štuka, stihovi, rubikove kocke, poezija

Moje rubikove kocke …


    Moj život je rubikova kocka koju nikako da naučim slagati Možda sam i ja takva… komplicirana… Šarena i neshvatljiva i svima interesantna Rijetki su koji me shvate i razotkriju moje tajne Te ljude čuvam vječno… te male rubikove kocke…   Amalka Štuka

Više... »

Nemir


Večeras ću te oteti, od svijeta te sakriti, toplim rukama grijati… Dok se gubiš u tome svemiru, gospodar biti ću tvome nemiru. Neću ti dati priliku da ga se sjetiš. Jer ovo što ti pružam zove se….ljubav!     Neno Bačelić

Više... »

Jedan od snova


Možda nekad i pronađem riječi, kojima ću ljepše opisati jutra i buđenja kraj tebe, jedino moje. Možda i osvane nam željeno sutra umotano nježno u dugine boje. I možda ta luda tuga, ta ružna skutra, zauvijek napusti srce i moje i tvoje. Možda… Možda se ipak dogodi jednom tako nešto lijepo u životu mom, jedino moje. Tražiš li me već,…

Više... »

More i ja…


More i ja se volimo ljubav je to što kraja nema, jedno pred drugim se ogolimo po bonaci, a i kad se oluja sprema. Vuče me k sebi u mračne dubine kad se lijeno na suncu ljeska, volim uroniti ispod površine i kad valima ljutito obale treska. Ne vidim kraja ljubavi takvoj, uvijek se ljubimo… grlimo strasno more ima sve…

Više... »

Mjesto u srcu


Jednom sam ti rekla da me nikada ne zaboraviš, da za mene nađeš mjesto u srcu i zauvijek me u njemu pohraniš. Sjetiš li se ikada nas? Dječaka, djevojčice, tajne ljubavi… Sjetiš li se prvog poljupca? Vremena kad su se počeli buditi snovi. Još smo išli u školu i tek smo učili voljeti: Priznaj da nema ništa slađe od skrivene…

Više... »

Cvrčak i mrav


Na stablu negdje pored mora Visoko gore u krošnji bora Cvrčak se čudio u svome hladu Dolje na zemlji mravljemu radu Mravi su bili ko snažne trupe Nosili hranu u svoje rupe Cvrčak se samo podlo smiješio Ni sam neznajući kako je pogriješio Prošlo je ljeto i zima je sad Cvrčka je snašla teška glad Pomisli: „Bila bi sada prilika…

Više... »

Zaljubljena žena…


Srce u plamenu ljubavi Svakim danom je veće, Ojačala želja za tobom u meni Slutim dolazak velike sreće. Osjećam ruku tvojih nježnosti, Dodire mekih usana na mojim, Sve ovo vrijeme ljubavi zrelosti, Ozarena srećom uz tebe postojim. I čekam I živim S tobom u vječnosti, Ti i ja zajedno za sva vremena, Ostajem samo tvoja i u tebe Zaljubljena žena.…

Više... »

Mišja gozba…


Ovo je jedna smiješna priča Kad se životinje uhvate raznih jela i pića. Jedan je miš pojeo mnogo bombona Pa je počeo glumiti slona. Jako je skakao, da se i zemlja trese, Čak je htio da i jaja nese. Sve životinje čudno su ga gledale, Jer su se mišje gluposti samo redale. Najbolje je bilo kad se najeo gljiva, Čak…

Više... »

Zima


Nalik na sjajnu repaticu otkinutu od zvjezdanog slapa kapneš mi iz oka Padneš u pjesmu Razlivaš se po iscrtanom emotivnom planu poput akrila na hrapavom platnu Kome u ovom gradu čitati poeziju Neke riječi kao: Kad te nema i plastično cvijeće tuguje Predmeti bez duše plaču kamenim suzama Kad osijedi kalendarska godina, svaka provincija s predvečerjem utone u blagu depresiju…

Više... »

Nepozvani gost


Zaboravit ću jednu zimu, izbrisati je iz sjećanja, jer s tom si zimom došao i postao veliki dio mene, bolan dio mene. Došao si kao nepozvani gost, pokucao na vrata baš mog srca, a ja, kao da si posljednje siroče, u njemu sam te nastanila. Te zime smo cvali kao ruže, ruže bez trnja, pune snova. Lebdjeli smo nebeskim svodom…

Više... »

Napiši mi pjesmu


Možda se pretvorim u hiljadu boja i ostavim najtanji trag na tvojim stazama i onda… Kad se sumrakom mjesec bude uvlačio u tvoje prozore nađeš na zidu otisak mog dlana ostao u onoj noći… Možda ću već tada biti daleko od sna koji se ispisao na stepeništu žutih snova koji su mi tih noći obasjavali praznine stvorene beskrajnim lutanjima. Tad…

Više... »

Šibenska cura…


Danas san ružu ubra za te Ka i krv crvenu Od jubavi iskrenu. Još noćas ću doći Po ponistru ti stati Tvoju tugu o samoće Obrisati Cjelov ću ti dati Ružu od jubavi Zajedno ćemo mirisati. Dilit ćemo i tugu i radost Živiti za sićanja Na lipu nam mladost Uz Božiju Milost za ovaj svit Sritni ćemo mrit. Jer Ne…

Više... »

Dozvolit ću ti….


Dozvolit ću ti da me odbiješ, pustiti te da tražiš i dalje sve ono što ja imam za tebe, a ti ne vidiš to. Dozvolit ću ti da ranjena budeš, i da mi takva u naručje sletiš, izliječit ću sve tvoje tuge i boli, vratiti ti osmijeh na lice. Dozvolit ću ti sve gluposti svijeta, jer ljubav gluposti briše, odvesti…

Više... »

Bit ću…


Bit ću lastavica, Ti budi njezino gnijezdo, Bit ću sriće miljenica, Ti budi sunce iz svemira Najljepša zvijezdo. Bit ću ruža, Ti budi jutarnja rosa na ruži, Bit ću ljubav, Ti svoje srce daj, Svoje ruke mi pruži. Bit ću oko Ti budi u njemu suza radosnica, Bit ću nebo Ti budi vječno nebeska ptica. Veronica Tomić

Više... »

Nedostajanja…


Večeras ću se ogrnuti plaštom ljubavi, oči sklopiti i prepustiti nedostajanju. Tvojih vrhova prstiju što istražuju svaki usnuli dio mojih strasti, strahova, čežnja, nadanja… Tvojih usana, najmekših koje su me ljubile, golicale svaki dio mojih namreškanih pora na koži. Bezuvjetno ću se podati da me još jednom izludiš i polomiš, ovakav ne ljubljen tonem u besmisao. Svakoj ću zvijezdi koju…

Više... »

Glas s radija…


Kad čujem glas na radiju, iz kuta sobe, na poslu ili u autu, ma bilo gdje, isključim se iz svih događanja, odgađam sve… I bez obzira što priča, sve zvuči kao da meni govori, njen glas za moje uši je muzika. Nešto puno bolje od Queena, Joe Cockera, Stonesa, Floyda… da ne nabrajam, prava simfonija. Otplovim u maštu kao da…

Više... »

Zažmuri…


Zažmuri i slušaj šumove noći, i šapat zvezda, i cijuk vetra. Ne gledaj noćas u moje oči, već spusti glavu na vrela nedra. Nek moja duša do tebe dopre, vrelina srca nek stopi ti led, jer ja bih htela da bude ko pre, kada smo bili voda i med. Oluja snežna zavlada tobom i ja se dosad borih sa njom.…

Više... »

Oblak..


Ulicom koračam tvojom Oblak ju je obojao tamnijom bojom Di nekad smo skupa pod ruku koračali mi Di nekad smo našu ljubav voljeli S osmijehom na licu A duša tiho plaće Pozdravljam susjede Pitaju me za te Sunce je na tren pokazalo lice dok govorim o tebi I oblak tamni se miče. Zastajkujem tu i tamo Di poljubio bi me…

Više... »

Nebo


Savršeno nebo se rasulo ne tisuće kristala, gledam ih kako padaju. Kao sitni bodeži, razasuti svuda po nama. Još uvijek stojim ispred tebe i ne spuštam pogled. Oko nas udaraju vjetrovi, sve se pretvara u prah. Apokalipsa jedne ljubavi. Pretpostavljam da je vrag u pravu bio, kad je rekao da smo odavno prokleti, da nas je uzeo, kad smo poljupcima…

Više... »

Hoćeš li zagrlit pogled…


Nit jedna od nade rič iz tebe da se vine da dobijen krila za let da se vinen u visine. S tobon me beznađe snađe uz kapju iz oka slanu sunce za oblak zađe crtu od jubavi sa tobon ne vidin na mom dlanu. Ipak te volit ne pristajen od pogleda si prvog mome srcu drag misao iz glave mi…

Više... »

Čarolija riječi…


Ponekad ti imam toliko toga reći U tom trenutku duša se radosno smije Ponekad ne mogu naći prave riječi Al’ sve izgleda poput čarolije. Tražim pravu riječ da u srcu ti ostavim trag Da se osjetiš posebna i važna Dugo mi tako nitko nije bio drag Pokreće sve ovo ljubav snažna Mirišeš kao proljetno cvijeće U očima ti vidim zvjezdani…

Više... »

Znaš li da te volim?


Znaš li da te volim onako tiho, čeznutljivo i nježno kao što oblak voli kišu pa ju pušta da odlazi od njega a onda plače za svakom njenom kapi Znaš li da te volim onako snažno, strasno i glasno kao što grom munju voli pa se cijela zemlja trese od snage njegove ljubavi Znaš li da te volim kao što…

Više... »

Ti


Bogatstvo okusa na tvom tijelu tjera me da mislim prljave misli neke. Od djevice činiš razvratnicu smjelu, od potoka bludnosti duboke rijeke. Zločesti pogled u očima tvojim s moga tijela haljinu skida. Neprospavane noći više ne brojim, podajem se tebi bez imalo stida. Tvom smiješku ne može odoljeti ni Afrodita – najljepša od svih djeva. I slijepi pjesnik potajno će…

Više... »

Treptaj oka


Davno sam si obećala da nikada neću, biti pokorna i tiha, spuštati glavu i gutati suze. Prilagoditi se tebi, svijetu, ikome samo da bi me voljeli? Da bi odobravali. Kome takva lažnost treba? Zar se živi od tuđih hvalospjeva? Zar tuđe je tapšanje po ramenu, neka vrijednost, neko mjerilo? Ma briga me! Vrisnut ću opet! Briga me što nitko ne…

Više... »

Raspuklo se srce…


Raspuklo se srce ka da je od cakla tražilo je jubav tamo di je nije s vrimenon se duša s mista nije makla na ozorju pustinja ka i davno prije. Lutajući sama na buri i kiši nadajuć se jubavi šta je srce daje koračajuć kraju u velikoj san priši da zaboravin na bol koja vječno traje. Zajedno sa mnon i…

Više... »

Heroji duha…


Kakvo je ovo došlo vrijeme Nitko za ništa nema sluha Tabu su postale najljepše teme Predivni konji puni su buha. Kuda vodi ova pretamna cesta Na raskršćima znakova nema Pohlepa ljudska je pojava česta Priroda pamti i osvetu sprema. Rijeke će presušiti, cvijeće neće cvasti Ljudi će ljudima zvijeri biti Tko zna hoće li jednom nebo pasti I svemiru ovu…

Više... »

Zablude


Vidiš kako si mi lijepo lažemo. Niti ja nedostajem tebi, niti ti nedostaješ meni. Nemoj da te zavara ta suza u mom oku, pa ja plačem iz dosade. Nije to zbog nedostajanja, to je zbog lišća, jeseni i kiše. Nisam tužna i nije mi teško. Ne boli me što ne zoveš i ne dolaziš. Preboljela sam, zaista. Krevet mi nije…

Više... »

Ironija života…


Od rođenja pa do smrti kolo sreće, tuge… stalno vrti. Propuštaš bitno, odgađaš hitno, trivijalnim stvarima važnost daješ, znajući vječno ne možeš da traješ. Na postelji od kraja, nikoga da utjehu pruži, ona koju si volio, iznad svih uzdigao, kao lešinar sad oko tebe kruži. Gledaš, ne vjeruješ što vidiš, na samrti života svoga, sebe se stidiš. Snage još imaš…

Više... »