Tag Archives : strah

Life after love…


Nikoga ne možeš natjerati da te voli. Niti ta osoba od tebe može očekivati da ti prestaneš voljeti nju, onako – preko noći. Imaš pravo na svoju tugu i svoju razočaranost. Svoj prostor i svoje “ne zanima me više”. Imaš pravo ne vjerovati ljudima i okrenuti se sebi. Nitko ti ne može zamjeriti ako odlučiš o tome ne govoriti. Ako…

Više... »

Dijete noći (II dio)…


Jednoga jutra dok sam bio dijete, probudilo me nježno grebanje po dlanu. Još u polusnu  otresao sam ruku nadajući se da ću odagnati to što me grebalo i utonuti natrag u san. Međutim, grebuckanje je bilo uporno. Kroz poluotvorene oči, još uvijek snen ugledao sam malenu lopticu zlatno smeđega krzna. Kružila mi je oko ruke tu i tamo ju dotičući…

Više... »

Kako se zove babaroga koja se krije u ormaru?


U stanu u kojem trenutno živim provela sam četiri predivne godine. U njemu sam sazrela do nevjerovatnih granica i u njemu sam ponovo pronašla dijete za koje sam mislila da je odraslo. Dijete koje nekad nisam bila. U njemu sam pronašla čovjeka u sebi i u njemu sam izvojevala najveće bitke svoje ličnosti do sada. Moj mali stan, sprat kućice…

Više... »

Lovac i košuta


Niz bradu mi je kapala gusta, tamna tekućina. Taj slatkasti okus hrđe izmiješao se s tragovima njenog parfema od jasmina. Ovog puta zavodnički ples trajao je kratko. Poveo sam je za ruku u mrak. Dodir. Miris. Poljubac. Njene ruke posvuda. Koža na koži. Njena topla poput sunca kojeg odavno nisam vidio. Moja hladna kao mrazovi. Njene oči. Tako pune života…

Više... »

Od gusjenice do leptira…


Strah?! Misao koja je nastala od tjelesnog osjećaja, da bi se pretočila u emociju. Od same riječi nastaje gušenje u grudima, pa oporo klizi u želudac, ostavljajući duboke rane, a potom pritisne dugme kao u liftu, ranjavajući sve pored čega nailazi da bi došao do grla i stezao tako jako da mozak vrišti, misleći da je kraj, da će ostati…

Više... »

Što mama može učiniti?


Vjerujem kako svakog roditelja u jednom trenu uhvati činjenica kako je brzo prošlo razdoblje od rođenja malog klupka veselja do današnjeg trenutka. Mene to često uhvati kada ugledam tuđu djecu i shvatim koliko je prošlo vremena od njihova rođenja. Često se znam uhvatiti kako se u glavi zapitam pa nisi li se ti jučer rodio dok ispred mene stoji sedamnaestogodišnjak…

Više... »

Jesi li zaista svoja ili se samo trudiš biti drugačija?


Danas je u trendu biti drugačiji. U trendu je istaknuti svoju jedinstvenost, dičiti se njome. U trendu je negodovati, buniti se, biti protiv mase. U trendu je glasno uzviknuti svoja sam, slobodna, sve što činim, činim jer mi se hoće, jer svijet voli pojedince koji misle svojom glavom, koji nisu ovce. Divota. No, s druge stane trendovi su poznati po…

Više... »

Strah…


uplaših se noćas fijuka vjetra i sablasnog vrtloga pahulja bijelih uplaših se jezive tužaljke kraljice zime i zametenih staza koje do tebe više ne vode… uplaših se noćas suze koja ko’ lavina niz obraz ubojito protutnji i srca u grudima koje od studeni nemoćno zadrhti… pelerinom uspomena poderanom a još uvijek nevino bijelom i mekom tijelo promrzlo, nago nježno obgrlih…

Više... »

Lijepa Elaine..


U principu, ovo je moj prvi let avionom, odnosno prvi put da letim bilo čime, bilo gdje. Užasno sam nervozan, ruke mi se preznojavaju, lice se već ukočilo kao da sam upravo primio ogromnu dozu botoksa. Trnci i užasne emocije preplavljuju moje isprepadano tijelo. Čak mi kroz glavu prolaze i poneke crne misli. Razmišljam da ovaj put ostanem doma, da…

Više... »

Ona druga strana blagoslovljenog stanja…


Jasno mi je da sam vjerovatno nepodnošljiva. Nervozna. Možda deprimirana, malčice naporna. Toliko je emocija da tačno ne znam koju da više navedem koja bi tačnije opisala. No, da pitam ja vas kako bi se vi osjećali da konstantno nosite “teret” ispred sebe, da ne možete da se sagnete, da ne vidite svoja stopala, da ne možete da sjedite, da…

Više... »

Jedan jedini, njegov netko…


Gledam tvoje predivno lice, Oči tvoje na same zvijezde liče. Osmijeh vrijedan življenja A tvoj treptaj divljenja. Kada si kraj mene Drhtim jer znam da nisam za tebe. Bojim se prikazati oblik svog lica Jer znam da ti se nikada neće svijeti njegova skica. Bolje od mene tražiš I sve ih svojim dodirom maziš Bojim se reći ti one riječi…

Više... »

Zašto se muškarci boje jakih žena?


Zašto se mi muškarci bojimo jakih žena? Pritome mislim na njihovu, karijeru, ambiciju i inteligenciju. Upoznale ste muškarca jednu večer i privukao vas je svojim izgledom. Ostatak večeri proveli ste pričajući o nuklearnoj fizici i uz sve njegove atribute shvatili ste da je i pametan. Onda vas je u jednom trenutku duboko pogledao u oči i rekao da ljepše oči…

Više... »

Strah…


On je najmoćnije oružje svakog državnika. Strah koji sije prijeteći svojim postupcima i pothvatima, oružjem, poskupljenjem… ma bilo čime. Strah je moćni saveznik svakoga tko posjeduje ono nešto od čega strepimo. I postaje sve veći što ga taj drugi bolje koristi. Dva najveća straha su smrt i gubitak voljenih. Kako se naučiti da je sve to dio životnog ciklusa? Voljela…

Više... »

Bit ćeš dobro…


Tek što je otišla, već se ponovno našla ovdje. U istoj, hladnoj sobi, koja je sada bez Suzy djelovala još mračnije. Sama. Pogleda uprta u goli madrac na kojem je još do prije par dana bila ona vesela i pomalo smiješna, šarena posteljina. Golo. Mračno. Mirisao je na smrt i beznađe.  Evelin je klonula i samo tužno sjela na pod.…

Više... »

Što dugo pamtim…


Slušam – Unchained Melody. Po glavi mi se mota? Hmmm… svašta. Doba sazrijevanja, I guess. Imaš vrijeme odrastanja; djetinjstvo i mladenačku bahatost. Imaš i vrijeme sazrijevanja, to su sad te neke moje rane tridesete. I vrijeme učenja – čitav život. Ljudi misle da sve znaju kad dođu u neke godine, misle da je njihovo životno iskustvo najpunije, najraznovrsnije i pozivaju se…

Više... »

Negdje između jave i sna…


Čini mi se da nijedna velika ljubavna priča nikada nije imala sretan kraj, već samo kraj. Nijedan tako moćan i intenzivan osjećaj nije mogao trajati vječno a da se pritom ne zapali i ne izgori stravičnom brzinom. Svaki je obrat uvijek uslijedio naglo, zato što čovjek na to nije mogao biti spreman. Tko bi ikada mogao biti spreman na ono…

Više... »

Samo da rata ne bude…


Mene ti je malo strah. Znaš, zadnjih dana često spominju rat i vuku se neke tenzije. Provokacije na račun toga su sve učestalije, još uz to naiđeš na komentare onih ‘raspuvanih’ idiota koji pušku nikada nisu uzeli u ruke sa izjavom ‘Dao Bog da započne! Pucat ćemo!!’ Znaš, neku noć sam sanjala rat i strašno sam se prestrašila. Vidjela sam žene…

Više... »

Putevima vjetra… (I dio.)


Ponekad kreneš pa staneš. Nemaš ni misao vodilju, ni želju ni strast. Koračaš, nasumce i bez nekog smisla. Ideš jer moraš ići – nekud. Nije ti važno ni gdje ni zbog čega. Naprijed – nazad i u krug. Sudaraš se o svoje greške i uvijek iste ljude. Čudiš se što su idalje tu, ali jesu. Neki te sputavaju i nerviraju,…

Više... »

U potrazi za smislom…


Svjetlost mi je otvorila oči. Shvatila sam da više ne plutam, već je nekako sve drugačije. I to je bilo dovoljno za vrisak od kojeg sam prestrašila i samu sebe, pa sam počela baš vrištati. Neki čudni oblici oko mene, smješkaju se, gledaju u mene, dok ja ne mogu da se otmem vrisku. I tu sam. Rođena i tako bezbrižna.…

Više... »

Mojoj ljubavi…


Kupovala sam vrijeme, davale prilike krivima, bježala od svega i provlačila se kroz život.   Lomili su me. Lomili mi srce, ali nisu mi slomili duh. I nakon svega došla sam k tebi. U tvoje sigurne ruke. Tebi punom ljubavi.   Budiš me, moje osjećaje, i liječiš moje ranjeno srce. Rušiš zidove koje sam oko sebe sagradila da se zaštitim. Lome se i…

Više... »

Budućnost…


Davide?… Davide?? – izgovori Laura Nije on još tu – šapne dječak i dobro se smjesti na koricama knjige. Kako misliš nije tu? – šokirano će Fiona Tu je i slušao vas je, ali nije tu… pričekajte tren. – namršti se dječak i upre svoje zlaćane oči u Davida te mu zapovijedi: Vrati se sad! U tom trenutku David se…

Više... »

Okreni mi leđa…


Sve ljepote ovog svijeta i sva mjesta koja su me ostavila bez daha nikada me neće toliko dirnuti kao kad odeš. I zalupiš ta vrata bez da se okreneš Odeš bez riječi, kao da sam dio namještaja, kojem je suđeno da šuti Dok grcam u suzama i hvatam zrak u meni tračak nade? To ludo, naivno srce se bori i…

Više... »

Volim…


Volim njegove smeđe oči. Volim se pogubiti u njima i osjetiti sigurnost dok mi drži ruku. Volim i njegov osmijeh… svaki put u njemu se rodi nestašni dječak. On nema pojma kako je to slatko. Sladak je svaki put i kada se ljuti. Napravi smiješnu grimasu. Toliko toga volim kod njega. No umjesto da uživam, svaki put ja radije biram…

Više... »

Flashback…


Kasna zimska noć, umjesto snijega, ledena kiša. Golo drveće i jedva vidljiva svjetlost ulične lampe. Stojim i čekam. Trebali bi doći svakog trena. Ali ne dolaze… uzvrpoljila sam se i ushodala gore dolje niz dobro znanu ulicu. Susjedstvo spava. I bolje je tako. Ne trebaju mi znatiželjne oči. U daljini svijetla automobila, jedva vidljiva kroz maglu koja se spušta. –…

Više... »

Nasilje nad ženama…


Pišem jer vidim, čitam, čujem, pa ne neću, ne mogu i ne želim da šutim. Pišem jer sam žena rođena na brdovitom, lijepom, tradicionalnom i konzervativnom Balkanu gdje je teško biti žena, iako je dvadeset i prvi vijek. Pišem jer me boli saznanje, boli pomisao toliko da bih vrištala, a ne pisala. Pišem jer je najmanje 29 % žena na…

Više... »

Fatalni Igor…


Igor mi se javio i pozvao me na cugu. “Tko je Igor Josipa?” – “Stani Marko polako, objasnim ti sve.” Opet je ponedjeljak i užasno je vruće… Moje nove, lijepe, japanke se lijepe za vrući asfalt. Grad je relativno prazan jer domaćih Nijemaca još nema. Tipično za lipanj. Mladi su na terasama novih kafića koji sve više liče na tamo…

Više... »

Strah…


Dani su teški i sivi. Ponovno najavljuju kišu i to mi odgovara. Ono što mi ne odgovara je što moram otići. Iz svog grada, iz svog doma… Iz svoje države. Što moram napustiti svoju obitelj i prijatelje, na, ne znam ni sam, koliko vremena. Ali moram. Posao ne bira. Život ne bira. Pokoriš se nekim stvarima jer su trenutno veće…

Više... »

Iluzija…


Gluho doba noći. Osluškujem korake negdje u daljini hodinka, izmiješane tupim otkucajima vlastitog srca. Oči držim čvrsto zatvorene i dišem ravnomjerno, plitkim, mirnim udisajima. Blaženi san, rođene glumice. Pod jastukom, tragovi tebe, suze, papirić s tvojom porukom, izgužvane maramice i hrpica tableta koje ne namjeravam nikada popiti. Sve to stoji, kao podsjetnik na moju pogubljenu dušu i slomljeni duh. O…

Više... »

Zvijer…


Znate što prvo pomislim kad čujem vijest da je muž opet pretukao ženu, iživljavao se nad njom, psovao je, mučio? Dođe mi da ga zavežem za jedan stup i ostavim ga divljim zvijerima. Neka mu kidaju komad po komad, neka se pati, neka urliče od bolova. Neka mu otkinu i onu njegovu muškost. E to treba napraviti „pravom“ muškarcu. Frajeru…

Više... »

Sumnja…


Poštovana Atena, imam problem s djevojkom. Sumnjam da me vara, ali nikako ne mogu dokazati. Često je odsutna, kad je pitam gdje je bila, kaže s prijateljicama, navede jednu, pa drugu, a počeo sam sumnjati kad sam u datom trenutku bio u društvu njene prijateljice i njenog zaručnika, bez nje! Kako da je suočim sa spoznajom da znam da mi…

Više... »