rujan 23, 2017
ŽANR: akcija/avantura/fantastika REŽIJA: Joachim Rønning, Espen Sandberg SCENARIO: Jeff Nathanson ULOGE: Johnny Depp, Javier Bardem, Geoffrey Rush, Kaya Scodelario, Brenton Thwaites, Kevin McNally ZEMLJA: SAD TRAJANJE: 129 minuta Filmske franšize znaju biti mač s dvije oštrice. Mogu donijeti gomilu love producentima i filmskim studijima koji stoje iza njih, ali isto tako mogu potonuti kao kamen na dno mora i onda…
rujan 23, 2017
Magli ti se pred očima. Imaš osjećaj da ćeš se srušiti u roku sekunde. Temperatura 40 na tebi. Treseš se. Ne znaš je li ti vruće ili hladno. Sve što bi htio je krevet i da sklopiš oči koje su ionako skoro zatvorene. Znaš da ne možeš ništa od toga jer moraš raditi. Netko ovisi o tebi. Ti si samostalan.…
rujan 23, 2017
Ovako, jednom pa za svagda, nemoj se vala ni pozdravljati sa mnom ako ćeš mi k’o puž golać kliznuti kroz dlan jedva me dohvativši vršcima prstiju za jagodice. Nemoj, jer to me u tolikoj mjeri nervira da bi te lako te iste jagodice mogle doseći. Ja sam isto žena kao i ti. Ženskog sam roda, u rodnom listu u odjeljku…
rujan 22, 2017
Dugo sam čekala, sunce je već bilo visoko na nebu kad sam konačno zaspala. Otplovila u neki drugi, ljepši i već pomalo zaboravljeni svijet. U ruke čovjeka koji je bio beskrajno nježan. U njegove duboke modre oči i njegov topli osmijeh. Gubila sam se u poljupcima kojima je nježno prelazio po mom vratu, pazeći da nikad ne prijeđe onu pristojnu…
rujan 22, 2017
Dan kada je umrla ljubav, Ljudi su počeli tražiti prestiž, društvene statuse i ispunjavati život neprekidnom utrkom za stvarima koje im ionako nisu potrebne. Svrha života je postao posao i broj nula na bankovnom računu. Svaka nula prije decimale označava tvoju vrijednost. Kod upoznavanja, umjesto da pričaš o sebi, jednostavno pokažeš bankovni izvadak. Putovanja na prekrasne destinacije su postale nužnost,…
rujan 22, 2017
Jutro hladno kao bazen posle saune. Budim se malo zbunjena, kao da sam prespavala vječnost. Kraj ljeta, već? Starija tetka mi kuca na vrata. Ljeto doživljavam kao roditelje. Stalno sam nekako razmažena, kao tinejdžerka koja samo govori: „Daj, daj, daj“. Kao raspuštena divljakuša koja uživa u svemu što ono nosi. Upravo tako, kao da sam dijete ljeta. Ova jesen mi…
rujan 22, 2017
Srećo zaobiđi me Ljubavi zaobiđi me Lijepo vrijeme pridruži im se Slatki snovi produžite dalje Osmjesi ne trudite se Ni ti leptiriću mali, ne odmaraj na mom ramenu Slatkasti mirisi voća, molim vas, ne vraćajte me u sretna vremena Pustite da sve bude tmurno i hladno…beživotno Amalka Štuka Bokić Moje ime je Amalka…
rujan 22, 2017
Rekli su mi da previše psujem i da za neku „srameću malu koja se crveni kada joj netko dragi opisuje felacijo penisa ili ti ga voli mala oralala“ zvučim jako prosto i vulgarno, pa da se odmah pobrojimo i prebrojimo-dragi moji DA-mene je uistinu sram slušati kada netko od meni dragih žena priča o takvim stvarima, (čak i ja ne…
rujan 21, 2017
Stojim na stanici i grizem unutrašnju stranu obraza. Valjda pokušavam da me bol usmjeri misli na nešto drugo. Ali ne uspijeva. Oči su mi pune suza, prijeteći masovnom poplavom. Ako krenu, ne znam kako bih ih mogla zaustaviti. Takve su mi misli sada. Crne, sive, bezbojne. Prsti mi se trzaju, dlanovi znoje. Svako malo pogledavam, ali znam da ga neću…
rujan 21, 2017
Sjedila je nasuprot mene i šutjela. Nisam je nikada vidio takvu. Znala se ljutiti, znala inatiti, znala podbadati, biti i simpatična i otrovna, ali nikad nije bila šutljivi tip. Imala je neke tajne. Imala je iza sebe propuste i pogreške i muškarce koje je voljela. Imala je život, ali uvijek je barem sa mnom mogla o tome pričati. Shvatio sam…
rujan 21, 2017
Kad bi samo na tren zavoljela vječnog putnika. Shvatila bi sve tajne koje krijem u pogledu. Poveo bih te po havanskim ulicama, da osjetiš kako diše Vedado. Pored mirisa istinskog juga, i plaže španjolske krvi. Pa bi preko velikog plaventila ušli u vietnamsku džunglu, i gledali Saigon kako spava. Dok zalazi sunce, ispijalu bi kavu na terasama Casablanke i gledali…
rujan 21, 2017
Još godina, dvije i sponzoruše će dobiti zastupnika ili dva u parlamentu. Da! Što kolutate očima?! Dok ste vi tražili sebe, bavili se svojom zlom sudbinom i pazili što rade susjedi, mala je porasla! Na brzinu i neopazice! Dok ste zbrajali dva i dva, ona se već pobrinula za svoj business. To su te brze i poduzetne nove uzdanice realnog…
rujan 21, 2017
Neki kažu kako je za sreću potrebno dvoje, neki kako je ‘samo’ potrebno riješiti se negativnih misli, a neki kako treba uživati u malim stvarima. Drugi kažu kako se u korijenu sve patnje nalaze naša očekivanja, drugim riječima- trebamo ih se riješiti. Sve te puste psihološke teorije, pozitivni citati na Facebooku i Instagramu i bočicama Jane. Pamet izvire od svuda.…
rujan 21, 2017
Šta misliš tko si ti uopće pa da se tako ponašaš? Odakle ti pravo da me posmatraš kao neku stvar?! Hej faco, ja ti nisam stvar na koju ćeš lijepiti etiketu, i čiju ćeš vrijednost mjeriti s cijenom jednih farmerica. Ja sam biće, živo biće. I znaš li da nemam cijenu? Znaš li da se vrijednosti čovjeka ma kakav da…
rujan 21, 2017
Stojim ispred svoje zgrade, dok se potoci suza slijevaju niz moje obraze. Ruke se ne prestaju tresti. Ključ kao da ne želi u ključaonicu. Ovaj privjesak što visi na ključevima, i miluje moj dlan je jedino što mi je ostalo od tebe. Isfrustrirana držim pogled prikovan na zemlju, jer ako dignem glavu uspomene će me pokositi nižući se kao da…
rujan 21, 2017
Ležeći u krevetu, pokušala sam ugasiti buku svijeta i sabrati misli. Nastojala sam se na minutu-dvije udaljiti i od same sebe, kako bi među licima prošlosti nadošlo jedno o kojemu ću noćas pisati. U industriji u kojoj se jedni prodaju za sitniš, dok se drugi trude ostati vjerni sebi i zapravo žude za neovisnim životom slobodnim od okova medija, među…
rujan 20, 2017
Bijesna sam! – odgovaram Ani i krećem pisati kolumnu. Danima slušam mnoge svoje prijateljice kako pate. Bivaju iscrpljene od poslova koje rade za mizernu nazovi plaću, pod palicom nazovi poslodavaca, konstantno maltretirane, podcjenjivane i ugnjetavane, trpe jer imaju obitelji, gladna usta, račune, kredite i neki kakav takav život u kojem žele ponekad i neku sitnicu. Bivaju seljene s odjela na…
rujan 20, 2017
Di pronaći luku mira Kad olujni vitri I veliki vali Zaprite brodu našeg života Di je ta pisma šta je srce svira Zašto je prati svuda Golgota Kamo je nestala oaza sriće Dok se zrakon širi pustinjska žega Kaktusi niču a nisu rajsko cviće Dok kosti lomi nevere stega Zemlja drhti od previše jada Posvud odjekuje vrisak za spas Viruj…
rujan 20, 2017
U poslednjih šest godina, moje želje su poprimile drugačije oblike. Dok sam i sama, kao žensko biće, prolazila kroz različite oblike u dve trudnoće, moje srce je odbacilo neke žudnje, a druge je uzbuđeno prizvalo, pustilo unutra i prigrlilo. Nešto što sam ranije želela više ne želim. I kada čujem blage prekore da sam se promenila, ja ne osećam da…
rujan 20, 2017
Djetinjstvo boje vanilije. Mirisa njena također. Lepršava suknjica na vjetru. Zlatnosmeđi uvojci. Prekrižene ruke. Nijansu tiše dijete i pogled u pod. I vjera. Svakako i vjera. Ne toliko u veličanstvenu, nadnaravnu silu, koliko vjera u ljude i njihove dobre namjere. Oduvijek si bila malo tiše dijete, nisi li? Djevojčica koju je svijet znao zaboljeti i onda kada bi svojim mecima…
rujan 20, 2017
Bila je novinarka. Na zadatku većem od ijednog do sada. Najvećem, jer je životni i jer nije ni slutila gdje će je odvesti. Sara u svojoj misiji da svijetu donose najveću priču na koju su čekali. Onu o ratu devedesetih ispričane iz redova onih koji su bili na frontu. Onih koji su gledali kako im kolege ginu, kako se krv…
rujan 20, 2017
Evo ih. Stigle su. Kiša. Jesen. Hladnije vrijeme pred nama. Poslastice su to koje su nas zatekle na kopnu zadnjih dana. Poslastice? Ha? Fuj. Zašto voljeti jesen i čemu se veseliti u razdoblju kad sunca često puta manjka, kad hladnoća prodire u kosti i kad nam ni trovremenski taft katkad ne može pomoći očuvati frizuru? Jesmo li sposobni zavoljeti je…
rujan 20, 2017
Vjeronauka u školi ili etika, pitanje je sad. U brojnim državama širom svijeta djeca imaju opciju umjesto vjeronauke uzeti časove etike, što je puno normalniji i zdraviji pristup. Zašto? Zato što bi religija trebala da bude stvar ličnog izbora, a nikako stvar nametnuta od sistema i to još u školi. Mislim da bi se više trebali posvetiti pravopisu, gramatici i…
rujan 19, 2017
Otvorila je vrata i izašla. Unutra je bilo jako zagušljivo, već se pomalo gušila i godio joj je friški zrak. Duboko je udahnula da razbistri i sabere misli i osjećaje. Stajala je tako neko vrijeme i disala duboko. Postajalo je hladnije i razmišljala je vratiti se unutra kad je začula korake kako joj se približavaju. Nije se okretala, bila je…
rujan 19, 2017
Promatranje slučajnih prolaznika ponekad je najbolji put do preispitivanja samog sebe. Neočekivana promjena kursa u djeliću sekunde može natjerati čovjeka da pogleda u svoje dubine – pa što pronađe… Kada ste zadnji put osjetili čisti, nevini val sreće koji vas preplavljuje dok svjedočite lijepom prizoru čiji su akteri ljudi na koje sasvim slučajno nailazite i koji vam, zapravo, ne znače…
rujan 19, 2017
Kišni utorak. Moja malena i velika sjedi pored prozora, naslonjena na pokisli bezdan balkonskih vrata. Njezina gola leđa ocrtavaju nekoliko madeža, a iz kose boje tamne čokolade slijevaju se vodopadi koji klize preko njezinih dugih leđa. Ruke sklopljene preko grudi i glava naslonjena bradom prema desnom ramenu. Lagano se okreće i priljubljuje usne koje ostavljaju trag njene tajnovitosti. Pohitam da…
rujan 19, 2017
Nakon selidbe onih nekoliko komada odjeće u preteškim torbama, smještanja u nečiji podrum s improviziranim ormarima, pozdravljanja s obitelji koja već desetljećima živi u Gradu Zvanom Čežnja te ponovnih susreta s prijateljicama na koje sam pomalo bila zaboravila kada me žrvanj života preokretao poput perilice rublja, došao je čas da otkrijem neke nove spoznaje, kako bih upoznala novi vid mene…
rujan 19, 2017
Bilo je 8:20 i bio je utorak. Utorak kao danas. Sve je izgledalo kao običan dan, jedino što mi nisi otvorio vrata… A kucala sam ti, kunem se. Bilo je 8:20 kada su mi rekli susjedi da si otišao… Bio je utorak kao danas, kada mi se svijet srušio. Samo što nije bila jesen, nego proljeće, i nije bio 19.…
rujan 19, 2017
„Znam da sam ti pisala jučer, ali prosto imam neki nalet da ti pišem. Kada čovjek dublje i bolje razmisli, čemu uopšte svi mi težimo? Na kraju svi završimo isto. Kao porodični i poslovni ljudi, sa svim snovima koje smo htjeli ostvariti, zaboravljenim tamo negdje. To je najtužnije. Život svakog čovjeka se svodi na isto. Svaki dan isti, sve je…
rujan 19, 2017
Napušten od svih u hladnoj sobi, cigareta i dim, nijemi prijatelji u nevolji… Moje tužne oči u kojima je odavno ugasnuo sjaj… Odjednom pojaviš se ti i vratiš me u život kroz samo jedan zagrljaj… Neno Bačelić Zovem se Neno. Pisanje je moja strast koja tinja već par desetljeća, no u vrtlogu života rasplamsala se na pragu moje 40-e. Nepresušno…
