Razmišljanja

Tvoja komoda

“Digni kredit ako smiješ. Kupi nove hlače ako se osudiš. Znaš da sutra možda neće biti plaće, da možda nećeš imati gdje živjeti, da možda nećeš moći hraniti djecu? Od tog sranja te dijeli samo jedan papir A4 formata, s nekoliko slova. Neki krkan u nekoj velikoj korporaciji može previdjeti jedno sitno slovo u tvom imenu, stisnuti ti ovrhu, zablokirati račun, pa ti vidi šta ćeš.”
uzrujankoPrijatelji će ti reći „trebao si plaćati račune“ i ostaviti te da si riješiš problem, institucije će te šetati od vrata do vrata-, a ti nećeš imati ni za gorivo da se ideš raspravljati s njima…
Kompletnu plaću za ovaj mjesec ti je pojela ovrha za nepostojeći dug, pa nema kruha, voća, ručka, večere- to odmah nemaš. Za par dana te počnu zvati iz banke jer nisi regulirao ratu kredita, za još nekoliko dana isključe internet i telefon, na kraju apcigaju i struju.

Sinko dragi, ‘ko šljivi tebe i tvoju priču o nepravdi.

Ono malo energije koja ti je preostala, potrošit ćeš da objasniš djetetu da mora sačekati par dana da jede, dok ne posudiš neku lovu koju pitaj boga kad ćeš vratiti.
Pun si bijesa, slomila te nepravda, ne vjeruješ da se to tebi događa…očekuješ da će svakog trena netko nazvati i ispričati se zbog pogreške…ali, neće druškane. Na sve to, moguće da će te i žena gledati poprijeko, očekivati da nešto napraviš, da nekako spasiš kuću.

Sjediti će i čekati da riješiš problem.

Ako si se oženio nekom kulturnom curom, bit ćeš sretan ako bude samo sjedila i čekala. Može biti da si odabrao manje kulturnu i samozatajnu, pa će kokodakati, vrijeđati te, napadati, kriviti, dramiti….sine, u jednoj sekundi upadneš u govno do tjemena, a da ničim nisi tome pripomogao.
Naša mala, slatka, živopisna zemljica je raj za oči i tamnica za džep..za mozak…za dušu. Jedino što ti može u tom trenutku držati nos iznad vode je- žena, tvoja žena. Tvoj drug, partner u životu, tvoja druga polovica- pod uvjetom da se nisi zajebo kad si je birao. Ona ti može pomoći da preživiš takva životna sranja, ona je ta koje će se stisnuti uz tebe noću dok gledaš u strop i prošaptati „izvući ćemo se nekako“.

To ti je rečenica koja djeluje kao udarac nogom u dupe.

Dobiješ onaj mali atomčić snage koji te digne i natjera da ideš glavom kroz zid. Počneš pričati glasnije, odjednom dođeš na onaj pravi šalter, odjednom od prve nađeš krkana koji će ispraviti grešku, jer si mu se svidio….odjednom ti nepoznati ljudi pomognu iako možda nisu planirali. To ti je, sine ta kemija…kemija koja se pretače od tebe do nje i natrag. To su situacije nakon kojih ponekad radije ostaneš na večer doma s njom, ne uvijek..ali ponekad da.
Ponekad je pogledaš i sjetiš se…zagrlila me je kad sam bio sam i jadan. Nije mi pomogla jer nije mogla, ali stala je uz mene kad Petar, Janko, Ivan, Matija- nisu imali vremena ni da me saslušaju.
ona pravaTa životna sranja i loše funkcioniranje države ti trebaju u životu. Daju ti priliku da sazreš, da se uvjeriš da je mislila ozbiljno kad je rekla „u dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti…“.
Ti i dalje trebaš Petra, Janka, Ivana i Matiju jer trebaš s nekim komentirati sise, utakmice, politiku…
Trebaš se s nekim napiti i čohati jaja kad te zasvrbe, ali u tvojoj muškojkomodici prva ladica je njena, u drugoj su djeca, u trećoj su nagurani Petri, Jankovi, Ivani….gužvaju se unutra i guraju, a ona carica se baškari sama u prostranoj prvoj ladici tvoje komode.
Nije da nećeš otvarati sve ladice ponekad, ali prva ti je na ruku, pa ćeš češće zaviriti unutra, druga će se sama odškrinuti dok otvaraš prvu, a treću ćeš otvoriti nešto rjeđe i u posebnim prilikama kad ih se stvarno zaželiš.

Komentari

Neki baner