Iz njegovog kuta

Pa da i to probam…

Uvijek se svaka priča svede na isto. Žene su gadure, muškarci kreteni. I ja sam kreten. Pretpostavljam. Barem u njenim očima. I očima svojih bivših. Ali nju sam volio. Jako.

K’o svako muško, sebe sam volio više. Mnogi bi moji frendovi rekli da sam papak jer ovo priznajem javno. Ali kad sam odlučio pristati pisati ovu kolumnu, bio mi je jasan rizik takozvanog razotkrivanja i sprdnje na moj račun. Jbg. Odlučio sam. Amen.

Mi znamo voljeti, ali ruku na srce ne kao žene. Mi smo sebi prvi. Uvijek. U svemu.

Nema tu puno objašnjavanja. To je stvar muškog mozga. Opstanka. 

Možemo biti vjerni. Možemo biti zadovoljni samo s jednom. I možemo biti dovoljno veliki luzeri da je pustimo jer smo sebi prvi. 

I kajemo se ali radimo to na drugačiji način.

 

Tebi mala koja ovo čitaš neće nikad biti jasno zašto tebi nisam rekao kad mi je počelo smetati, ne znam ni sam točno što. Bilo je lakše povući se u sebe i brijati svoj film.

Takav sam. Ma takvi smo skoro svi. Bilo je lakše glumiti da je sve ok. Da nisam počeo primjećivati tvoje promjene raspoloženja. I svoju potrebu da bacim oko na druge. Nisam te prevario, ali ne mogu reći da nisam imao prilike. Nije mi se dalo. Bio sam sebi dovoljan. U tom trenutku barem. I bio sam zavidan. Postala si sve ono što ja nikad nisam imao prilike biti.

Nije mi se dalo objašnjavati zašto se tako osjećam. Nisam imao pravi razlog. Jednostavno sam bio jalan i nezadovoljan samim sobom. Lakše se bilo otresti na tebi. Uvijek si bila tu i nisi me nikad htjela povrijediti. Makar i kad si šutjela tvoje su oči govorile puno. I svakim danom sam u njima vidio sve dublje razočaranje.

Imala si grešaka. Mnogo. Zanimljivo je bilo što si ih uvijek priznala, uvijek se pokajala, uvijek ih ispravljala. Borila si se k’o lavica. Samo si se borila za krivog.

A onda kad si se prestala boriti, onda sam shvatio da je gotovo. Da nisi ti izgubila mene. Ja sam izgubio.

Izgubio sam te još onog prvog puta kad sam umjesto nas izabrao sebe. I mislio da te učim pameti. Izgubio sam budućnost u kojoj su djeca koju imaš s njim mogla biti naša. Izgubio sam tvoje oči i tvoju snagu. Izgubio sam te a bio sam svjestan već tad da bolje nema. Ne za mene.

I bolje ti je s njim. I bolji je za tebe. I žao mi je što sam bio papak kojem je bilo bitnije što drugi misle. Oni imaju nekog tko ih kod kuće čeka. A ja… više nemam tebe.

Fair i pošteno. Ne?

 

Marin

Komentari

Neki baner