Očima poznatih

Ivica Propadalo – Čovjek bez granica…

Imaš trenutke u životu kada ti se ostvaruju snovi. Danas se ostvario i jedan moj… kao mala često sam gledala “Doru”, uvijek imala svog favorita za osvajača te prestižne nagrade i putnika u neku daleku, bajkovitu Europsku destinaciju, koji će tamo svojim glasom i svojom pojavom predstavljati boje naše zemlje. Tada nisam znala tko je kreirao tu prekrasnu statu-u, niti da ću se jednog dana okušati u glazbi, a još manje imati prilike razgovarati s čovjekom koji ju je osmislio i koji je sve samo ne prosječan. Živi i stvara punim plućima. Svira, upija arome života i dizajnira. Još uvijek se djetinje igra i još uvijek sanja, iako je učinio toliko čudesnih stvari o kojima mnogi ljudi mogu samo maštati. Prekrasan je osjećaj prenijeti vam naš razgovor, a još je ljepše učiti od njega… 

60491_1402562391742_4205496_n

Prije svega ste umjetnik u punom smislu riječi, javnosti poznatiji kao glazbenik, tata Teške Industrije, ali mene zanima par riječi o Vama kao dizajneru, čovjeku s vizijom. Ljudi su manje upoznati s tom Vašom kreativnom stranom, možete li mi reći nešto o tome? I kako je nastala ideja za dizajn statue za Doru, a kako za Porin? Gdje crpite ideje?

Lijepo je kad vas netko prozove umjetnik…Hvala vam…Dali je ovo umjetnost što radim ne znam, ali znam sigurno da me ovo ispunjava i prije svega zabavlja… Istina je da vas ljudi svrstavaju tamo u kojoj se ulozi najviše trenutno pojavljujete na TV…Kod mene je to sada glazba i moj bend Teška industrija… Donedavno sam bio osoba koja je napravila Porin, Doru, Večernjakovu ružu, turističke nagrade i stotine scenografija, plakata, CD-a, itd. Nemirnog sam duha-riba po horoskopu, a podznak škorpija… Vjerujem u horoskop…Volim se igrati s raznim igračkama koje nam je svakome dragi Bog podario. Nekom manje, nekom više, a meni taman… Ideje crpite od tamo gdje nikome niste dozvolili da vas « uštroji»… Od tuda i ideje za te skulpture… Ali za Porin sam pročitao jako puno knjiga o povijesti Hrvata. Recimo rijetki znaju da naša kultura dolazi od Merovinga, Karolinga i Vikinga. Za Doru mi je inspiracija bila Sinjska Gospa i Paška čipka…

Kad se ne bi bavili glazbom i dizajnom, što bi bio Vaš put? Zapravo što ste željeli biti kao dijete, doktor, astronaut? Možda neka zgodna anegdota iz djetinjstva?

Bilo bi dosadno kad bi znali koji je vas životni put, pa tako i kao dijete nisam baš bio siguran šta bi volio biti… Haha u mom djetinjstvu nije još bilo astronauta :)… Ali obožavao sam se igrati doktora, i pregledavati prije svega djevojčice. Često sam zbog toga i batine od majke dobivao. Naravno roditelji od mojih «pacijentica» nisu baš bili zadovoljni mojom doktorskom strukom… Zanimljivo je da sam kasnije duži period i bio oženjen s doktoricom, s kojom imam i dvoje odrasle djece a sad već imam i unuka Andru… Mali je genijalac i ponosan sam na njega…

Koliko je teško danas biti glazbenik i ići uvijek u korak s vremenom i sa željama publike koja se lako vodi takozvanim lakim notama? Koliko je teško biti svoj i još biti na vrhu?

578003_4522317623673_1154430703_n

A danas je sve teško i ništa jednostavno…Nema pravila ni zakona. Sukob interesa je na svim nivoima pa i u glazbenim vodama… Glazbenici na pozicijama guraju svoje projekte. Ako želiš uspjeti moraš tjerati tvrdoglavo i uporno ono u što vjeruješ. Čak ni onda nisi siguran da ćeš uspjeti… Nema podilaženja publici ako to nije iskreno. Prepoznaju oni prevaru i strogo kažnjavaju. Biti svoj je jako teško u ova neromantična vremena, «gdje brat brata ne prepoznaje». A kako je biti na vrhu ? Zaista ne znam, još nisam bio tamo… 

Kakvi su planovi za Vas i Tešku Industriju? Napravili ste fantastične obrade posljednjih godina, da li spremate još neko iznenađenje?

Teška industrija s tim albumom i s mnogobrojnim autorskim pjesmama je sebe pozicionirala na jedno pristojno mjesto u Regiji… Sviramo i uživamo u tim plodovima… Uskoro nam izlazi album s deset pjesama koje su sve bili singlovi i za koje smo sve snimili spotove. To su pjesme sve napisane od strane našeg gitariste Vedada Hadžiavdića. I većina je jako dobro prihvaćena kako kod nas tako i u Regiji. Ali do ljeta slijedi pravo iznenađenje, o kojem još nije vrijeme da se priča… Radimo nešto veliko i zanimljivo. Ali « prvo skoči pa reci hop » 🙂

Kako ste otkrili Leu Mijatović i kako biste opisali silne uspjehe od kad ste okupili novu ekipu u bendu?

Bend je star preko 40 godina. Revitalizacija je kompleksan i naporan posao. A i nasljedstvo od stare Teške industrije nije bas veliko. Sve su to danas manje više ne upotrebljive pjesme. Većina albuma je bila konceptualna s pjesmama u trajanju od 10 pa i više minuta. Pravi potez je bio uvođenje mladog dijela benda na čelu s Leom.
K’o je koga našao teško je reći, naprosto sudbina. Kliknuli smo se na prvu, i rezultat nije izostao. Lea je donijela mladost i svježinu a prije svoga krasan vokal. Album “Bili smo raja” publika je prepoznala i sve te obrade prihvatila kao da se radi onašim pjesmama, što je dobrim dijelom i istina s obzirom na potpuno drugačije aranžmane od onih originalnih…

teska

Koji su Vam osobni planovi za dalje? Imate li neki neostvareni djetinji san koji tek planirate ostvariti?

Sanjam, volim i dalje, želim još puno toga ostvariti i doživjeti. Spremam jednu jako neobičnu izložbu. S bendom pripremam neki veliki projekt. Dječjih snova ima još jako puno. Nadam se da će biti vremena da se ostvare… Najvažnije je u sebi zadržati dječji stvaralački naboj, a sve ostalo samo po sebi dođe…

Kažu da mašta može svašta, vi ste je povezali u glazbi i dizajnu, recite mi, da li za čovjeka koji nečem teži postoje granice?

Postoje osobe izuzetnog talenta, ali pomalo lijeni. Oni nikada ne uspiju u životu. Naprosto ostanu talentirani. A postoje i oni koji imaju ono nešto u sebi i uz to su jako vrijedni. E u tu skupinu spadam i ja… Jednom sam u školi od profesorice za jedan sastav dobio napomenu: PRE BUJNA MAŠTA. Ni dan danas mi nije jasno da jedan pedagog može napisati takvu glupost… Naravno k’o zna maštu kanalizirati i njome upravljati, a da je ne rasplini uspio je…
Nažalost granice postoje kako za sve tako i za maštu…

Što mislite o mladima koji se tek probijaju u glazbi, ima li netko tko Vas se dojmi?

Mladima danas ni malo nije lako, ne samo u glazbi nego u svemu. Nastupila su gruba vremena. Nestalo je romantike, a svijet se materijalizirao. Bez novca se ništa ne može, a njega je sve manje… Čovjekov mozak može primiti ipak ograničen broj informacija. On može primiti ipak i ograničen broj pjesama. Naše glave zahvaljujući internetu su pune glazbe.Teško je progurati nešto novo da nam ostane. Ljudi vole čuti nešto što već znaju ili da ih na nešto podsjeća… (Haha bolje na nešto nego ni na što)… Treba biti uporan, tvrdoglav, udarati glavom u zid i tjerati svoje…

Koja je po Vama najbolja pjesma svih vremena? A koje piće?

Teško je reci koja. Ali kad mi se postavi to pitanje, od djetinjstva najdraža pjesma mi je od grupe ANIMALS: “House of the Rising Sun”

A od Teške industrije: Još gorim od tebe


Moje piće je bilo oduvijek i do dana današnjeg CRNO VINO… Lijep restoran, dobra večera,»priti lejdis» e tu masti nema kraja…

Vaša poruka za naše čitatelje i čitateljice?

Moj životni moto je stara Židovska poslovica: MIŠ KOJI IMA JEDNU RUPU KRATKOG JE ŽIVOTNOG VIJEKA… Razmislite i vi o njoj i usvojite je…

Na kraju našeg razgovora u glavi su mi ostale misli, kako puno ljudi nema motivaciju, kako žive od danas do sutra bez cilja i niti vodilje. Voljela bih zbog toga da ovaj tekst, interwiev s čovjekom bez granica, kako bih ga onako ramntičarski mogla nazvati, dopre do što više njih. Mislim da je protkan vrijednim mislima, poukama i nabijen energijom i motivacijom za svakog. Ništa nije nemoguće ako čovjek to zbilja želi.

Hvala gospodine Propadalo što ste me podsjetili na moje djetinje snove koje tek počinjem ostvarivati 🙂

 

M. Klasiček

Komentari

Neki baner