Cafe

Novi ti… nova ja…

Voljela bih napisati nešto sretno, veselo, zaigrano. Ali sve što sada osjetim je nepodnošljiva bol i nemir. Voljela bih u priču ubaciti leptire, šarene…lepršave… Mašnice i cvjetiće… brdo sunčevih zraka i smijeh.
Tvoj i moj smijeh u rano jutro dok svi spavaju. Dok nam sunce ulazi u hladnu sobu, a mi se mazimo i grlimo.
Snijeg ponovo pada, i zatrpat će nas opet ali sada…to nije bitno…
Voljela bih vratiti vrijeme i ispraviti gdje sam pogriješila… Ali godina je prošla, ovo je novi snijeg, nova jutra…
Novi ti i nova ja…
I sve je nekako hladno…tužno…i mračno… Nekako neprirodno i nestvarno…
Voljela bih napisati ljubavnu priču, sa sretnijim završetkom gdje smo ti i ja…
Al ne mogu…ne znam… Puštam kako je…utjecaja nemam…tako sam slaba…i ruke mi vezane…
I čekam…čekam to naše novo jutro…

cederotikgx5

A onda opet zatvorim oči i pomislim, kakav sretniji završetak? Prave ljubavi nemaju kraj. Imaju život koji su dvoje ljudi proveli zajedno. I ljuta sam.

Zaista sam ljuta. Jer tebe boli briga. Živiš u nekom svom neozbiljnom, djetinjem svijetu. I odbijaš se uhvatiti u koštac sa svime što smo posijali. Bilo to dobro ili loše. Odbijaš kao normalan čovjek sjesti za stol kada me sretneš i pozdraviti me. Odbijaš biti svoj i radije glumiš psa lutalicu koji trči za nekim, nebitnim, kako bi mu možda taj netko, ako se smiluje dobacio kost.

Ljuta sam. Bacim osvrt na svoje misli i pomislim, kako mi jesmo ljubavna priča, ali u njoj umjesto glavnog lika ti igraš neku sporednu ulogu i to zlikovca. Najviše štete, kao i svaki zlikovac nanosiš sebi.
A ja u svom bunilu i iščekivanju našeg novog jutra, počinjem shvaćati, da ću u jednom trenutku odustati. Kad prođeš pokraj mene, neću se ni osvrnuti. Neće u meni zatitrati ništa.

I pomislit ću: da, to je čovjek kojeg sam jednom voljela. I to će biti to. Bit ćeš samo jedan zarez, u jednoj rečenici, na nekoj stranici, nekog poglavlja mog života.

Ne znam kako ćeš se nositi s tim? Možda zaista nije niti važno.

B.

Komentari

Neki baner