Razmišljanja

S poslom i bez njega…

Sretan je onaj tko radi? Je li zaista? No, bez posla, nema novaca, a bez novaca ne možemo preživjeti. U današnje vrijeme novac se stavlja na prvo mjesto, jer se nameće kao neophodan. Nažalost… dok one sitnice koje čine život ljepšim, padaju u drugi plan. Ljudi se dijele na bogate i siromašne.  Oni “bogati” uvijek imaju sve i žele uvijek još više, a oni “siromašni” su sretni sa sitnicama koje im život pruža. Tako je i kada radiš, oni s većim statusom uvijek su šefovi, a oni kako ih nazivaju”običnim” radnicima, rade svoj posao bez pogovora, sretni što imaju posao da bi prehranili obitelj.

work

Naći siguran posao? Nemoguća misija. Ništa nije sigurno. Danas radiš jedno, sutra drugo, čekajući bolje sutra. I tako u nedogled. Puno ljudi nema niti za kruh, žive na ulici, tražeći i onaj najmanji kutak, da bi preživjeli, drže se za slamku spasa. A nitko ne poduzima ništa. Oni koji mogu nešto poduzeti i promijeniti, gledaju sve iz svojih stolica. Nezainteresirani. Uvijek uredni i nasmijani.

Kamo sve to vodi? Ne mogu se prestati pitati…

A svaki novi dan, svakome nosi nove potrebe: za hranom, odjećom, obućom, želimo da se ponekad i opustimo i zapravo malo i uživamo u životu. Neki to mogu, a neki nažalost ne. U tome nismo ravnopravni. Onaj tko radi duže vrijeme u nekoj firmi, nauči se na sve, na podmetanja, ogovaranja (što je danas nažalost postalo normalno) i jači uvijek izgura slabijeg. Ako se postaviš za sebe, jednom progledat će kroz prste, dvaput isto, ali treći puta neće.

Učinit će sve da te otjeraju. Dođeš na posao i onda odjednom šok. Šef s visokim statusom, ne tako obrazom daje ti otkaz, ali on je “bog” i jedino što možeš učiniti je spustiti glavu i otići.

U tebi se onda istovremeno miješa i tuga i ljutnja i očaj. Postavljaš si ono već takozvano svima poznato pitanje: “A zašto baš ja”?? Tako pošten i neiskvaren. Uvijek uslužan. Život je ponekad tako neprevladan. Kada ti se emocije malo smire i odspavaš noć.- (kažu da je jutro uvijek pametnije od večeri) – zastaneš i kažeš sam sebi: “Naći ću nešto bolje, novi posao gdje će  me cijeniti kao čovjeka prvenstveno a onda kao radnika.”

Zaboraviš na prošlost i kreneš naprijed u bolje sutra. Pišeš molbe, tražiš, radiš nešto usput. Onako da prolaze dani. Ali vjeruj mi na riječ: “Ako i nađeš drugi posao, radit ćeš, zarađivati ali uvijek će postojati netko kome ćeš zapeti za oko da te otjera.” Pomiri se sa surovim svijetom ali nikada ne gubi vjeru u sebe. I ostani čovjek. Koliko god ima loših ljudi, koliko god da se pokvarenih mota ovim svijetom, još ima onih koji znaju pružiti ruku i cijeniti dobre ljude i dobre radnike.

Svijet je lopta šarena… negdje na ovoj planeti postoji mjesto za svakog od nas. Samo ga nikad ne smiješ pretati tražiti. 🙂

Josipa Karlo Petek

Komentari

Neki baner