Muke po rupama...
Život

Špajza…

To je mjesto bez kojeg kuća nije dom. Tamo na brzake tutneš neke stvari za koje ne znaš je l’ bi bacila ili ne. Zavučeš tamo dok ne uhvatiš vremena da odlučiš što ćeš s tim. Zato unutra ima vrijednih stvari poput kutija od jaja, praznih bočica od kave, staklenki od kiselih krastavaca, ukrasnih papira od poklona, boca od soka, nekih plastičnih posudica i još koječega. To je mjesto dobro i za sakriti pare jer tamo je uvijek nered i nitko normalan ne želi ništa tražiti po špajzi.
špajza
Noćas kad sam ono hitno morala u špajzu, vidjela sam da joj je neophodna reorganizacija. Slijedom potrebe, uhvatih se danas tog nemilog posla.
Dakle, promatrajući navike svojih ukućana, shvatila sam gdje što treba stajati, kako bi dečki pravili što manje nereda u tom, ionako limitiranom prostoru. Budući da je špajza mjesto gdje se uglavnom zadržavaju domaćice, sve stvari koje koriste muški ukućani, trebaju biti na dohvat ruke. Ako to nije tako, sve što im smeta u potrazi za nečim, porazmještaju bez nekog reda i to uglavnom po najvišim policama koje niti vidim niti mogu dohvatiti.
Zato ključ za plinsku bocu treba stajati na polici koja im je u visini očiju i to odmah na početku, kava odmah pored ključa, a boce s rakijom i pivom desno od kave.
Ako nije tako, oni će tražeći ključ, brašno ili šećer premjestiti na najviše mjesto ili će ulje i rižu spustiti na pod ispod zadnje police. Nisu te njihove navike razbucavanja stvari uopće loše, jer zbog takvih intervencija, špajza je najzanimljivija prostorija u kući. Nikad ne znaš što sve unutra ima i svako pospremanje je izvor iznenađenja.
Našla sam razbijeni vrč, skroz iza posude s krumpirima, poklopac od jedne posude iza plinske boce, paket vreća za smeće u velikoj rajngli koju vrlo rijetko koristim, dva- tri limuna među praznim staklenkama od zimnice, neka radionička kliješta na polici pored posude s lukom i još nekoliko zanimljivih stvari.
Znači, ako domaćica pomno promatra navike svojih ukućana, špajza bi mogla dugo biti pospremljena i uredna, a potrebno je samo malo tolerancije. Što smeta ako ulje, luk, šećer ili sol stoje na najvišoj polici? Nekoliko puta dnevno ćete dovući stolac i popeti se da dohvatite neku stvar, istina osjećat ćete se kao majmunče koje se stalno nekud pentra, ali imat ćete vitkije noge, nećete morati plaćati fitnes i sto je najvažnije- naučit ćete biti tolerantnije, a i poštovat ćete različitosti.
Nije zanemariva niti činjenica da ćete na večer biti mrtve umorne od skakutanja i pentranja, pa nećete imati snage za kvocanje.
Eto, nadam se da sam dobro objasnila prednosti pametno organizirane špajze i nagovorila vas da razmislite o promjeni pristupa toj tradicijski ženskoj prostoriji u vašem domu. Globalna liberalizacija je u tijeku, zato nek vaša špajza bude dio liberalnih muško- ženskih odnosa. Ujedno vrednote kao što su kutije od jaja i staklenke od kave, gurnite dublje i čuvajte. Isto je i s ukrasnim papirom u koji je darak za vaše mezimce spakovala kuma onomad kad je došla djetetu na 3. rođendan. Mezimce je nas napunili 20., zato papir nek još malko pričeka pa će biti oldtimer. Onih 6 vrećica načetog šećera i 3 polovična paketića tijesta isto čuvajte. To nek bude za slučaj rata ili nuklearne katastrofe, ne daj bože.
Iznerviralo me jedino sto sam onaj put trčala u dućan po sol, a znala sam da je ima u špajzi, samo je nisam mogla naći. Moji živci su kolateralna žrtva zajedničkog života više spolova u istom kućanstvu. No, nekad ti se i posreći. Zadnji put sam nabasala na 500 kn smotanih u kutiju od sira. Dobro je! Lovu sam pospremila u svoj novčanik, špajzu sam poredila i još sam bila “ljuta” na ove što razbacuju. Onih 500 kn nitko živ nije spomenuo do danas!
I što fali biti žensko?!
Viktorija Herak

Komentari

Neki baner