Iz njegovog kuta

Gospođica Nadrkanović

Ona je apsolutno uvijek u pravu. Uvijek. Nitko nikad nije bio toliko pametan kao ona. Zato mi je naprosto čudno što nema privatni otok i space shuttle. 😉 Ona sve zna i sve može. Nitko nije dovoljno dobar za nju. I nitko nije lijep kao ona. Svi imaju mane. Ona ih naravno nema, jer je savršena (uz to što je najpametnija) – podrazumijeva se ne?

cipelica

Uvijek ima nekome nešto za prigovoriti. Uvijek će svakome (osim sebe) naći manu. Ljudi koji su pola života studirali i radili u nekom području (znanost, politika, glazba itd.) su male bebe za nju. O svakoj temi ona zna više od drugih. I apsolutno nikad u ničemu nije pogriješila.

Ako pak ispadne da ne uvažavaš njeno cijenjeno mišljenje, automatski si niža vrsta, negdje na razini amebe.

Ako joj argumentirano kontriraš – ti si đubre.

Ako ne ulaziš s njom u rasprave – ti si nezainteresirano đubre.

Ako nešto započneš solo, bez nje – ti si naivna budala (i đubre).

U svakom slučaju si… ma znate već.

Bože kako me fascinira ta kategorija ljudi. Imaju neki svoj zločesti šarm na koji padaš, jer su duhoviti, čak i dok suptilno vrijeđaju. Puni ideja, vrlo inteligentni i promišljeni, pomalo manipulativni, mogu ti se lako zavući pod kožu.

U trenu kad to uspiju, gotovo je. Ti si njihova ameba do groba ili dok ne dođeš pameti. Postoji i treće rješenje (ukrotiš ih, ali za to treba puno vremena i živaca, koje budimo realni, većina nas nema).

Najviše će te tlačiti ako skuže da ti je stalo do njih. Radit će to u početku na vrlo suptilan način, a kasnije otvoreno. I dolazit će do faza svađe, koje će se smjenjivati s fazama totalnog, međusobnog ignoriranja.

Apsolutno nikad neće priznati da su pogriješili i apsolutno nikad se neće povući. U redu je dakle držati gard, ali to ih dodatno pali.

Jedino što ih malkice može baciti iz kolosijeka je činjenica da te nisu do kraja ukrotili. Pa ako povremeno napraviš nešto što ne očekuju, odmah će se u svojoj glavi prebaciti na “durilo mod u beta fazi” i smišljati novu taktiku napada.

Nekad će se i braniti bez da su napadnuti, ali će sve fino iscenirati tako, da izgleda da ih napadaš dok ih zapravo ni ne doživljavaš.

Takva je i gospođica Nadrkanović.

Univerzalni primjerak svoje sorte. I naprosto ju obožavam. Koliko god naporna, tvrdoglava, umišljena i iritantna bila. Od beta faze do otvorenog napada. Život u njenoj neposrednoj blizini je kao vožnja vlakom smrti. Taman kad se sve smiri, jednostavno znaš da slijedi još jedna strmoglava vožnja.

Možeš se umoriti, ali nikad ti ne dosadi. Možda je u pitanju ovisnost ili želja da ukrotiš nešto divlje što se ne da ukrotiti. Kako god bilo, daje mi misliti iz dana u dan.

Marin

Komentari

Neki baner