Iz njegovog kuta

Praznina…

Ležim u mraku, pušim već ne znam koju cigaretu, Radim oblak, zabavlja me to. Prstima češkam bradu staru tri dana. Žene to vole, kažu da je seksi.

4 sata su ujutro, a meni ništa nije bilo seksi. Ni ona što leži pored mene. Mislim…

Lijepa je, ima još ljepše tijelo, ali to je sve. U meni nije probudila ništa dublje. Osjećam se tako prazno, uz sve te žene i dalje sam bio i ostao tako prazan.

dim na usnama

Osjećao sam se zapravo, sigurno u svojim četrdesetima, znao sam što želim, imao sam odličan posao u reklamnoj agenciji, dobre frendove za izlaske, cugu, ganjanje komada.

A večras sam opet bio u “Staru”, atmosfera ludilo, nabrijano do bola, a i Kristina je bila tamo. Svaki put se prilijepi uz mene čim me vidi. Znala je da ne želim ozbiljnu vezu, ali nije odustajala. I sad je eto kraj mene, prebacila ruku preko moje. Najrađe bi je maknuo, užasno mi smeta.

Zapravo… Htio bih da ode. I da dođe Ona. Ona koja je jedina znala ispuniti sve moje praznine, izmamiti osmijeh, da se smijem k’o budala, ne znam ni sam čemu i zbog čega.

Ona uz koju sam osjećao da je cijeli svijet moj.

Prokletnica mi ne izlazi iz glave. Uselila se u nju i čvrsto se uhvatila. Natjerala me da mislim na nju svakoga sata svakoga, jebenog dana. Kako li joj to samo uspijeva? Čime me to očarala? Nikada nisam mogao dokučiti što me toliko privlačilo k njoj? Što me i dalje privlači?

Možda njezina arogancija, njezin čvrsti stav koji graniči sa blagom bahatošću.

Izluđivali su me uvijek, njezini otrovni komentari i oči koje su sijevale u našim svađama. Prokletnica, kako je samo mrzim, užasno je mrzim. Ma k vragu i sve, koga ja zavaravam? Volim je, jebeno je volim. Toliko mi fali da bi mogao vrištati.

Ali… već će se ona vratiti, znam da hoće.

Lovro

Komentari

Neki baner