Očima poznatih

Jedna žena… ali beskrajno moćna priča

Obje volimo pisati, obje volimo reći što mislimo. Ona je novinarka a ja sam znatiželjna. To što je voditeljica i što joj popularnost vrtoglavo raste, pripisujem radu i njenoj znatiželji, koja ju vodi u njenoj misiji prikazivanja života kakav zaista jest. Kad se skinu ružičaste naočale. Počasna je članica kluba Amazonki. Zašto? Jer je svoja. Jer ide za instinktom, jer zna što reći i kada. Ne boji se biti provokativna kad želi zagrepsti ispod površine u potrazi za istinom. Hrt-ova dopisnica, voditeljica mega popularne emisije, žena čiji tekstovi obaraju na prvu. I osoba s kojom bih uvijek rado popila kavu i podijelila zadnji prutić čokolade. Ivana Cvjetković…

Ivana5

Sigurno Vam postavljaju tipična pitanja, ali mene zanimate Vi kao mlada, uspješna žena. Koliko je teško biti svoja u svijetu koji vas silno želi izmijeniti i prilagoditi sebi?

Moram priznati da jeste teško. Ja dolazim iz maloga grada gdje se od žene očekuje da čita samo kulinarske recepte i govori o frizurama i dijetama i gdje se još uvijek zena vrednuje po broju djece koje je rodila; nažalost. Ispočetka je to veliki pritisak, ali kasnije sto vas vise pokušavaju prilagoditi, to ide u vašu korist jer je to odličan naci da karakterno osnažujete i bivate vise “svoji”.

Vaše najdraže putovanje je? Jeste li izgubila prtljagu? Koji Vam je najdraži grad koji ste imala prilike posjetiti?

Sad ću vas vjerojatno iznenaditi odgovorom, ali to je putovanje u Sloveniju. Relativno je blizu i kultura se ne razlikuje značajnije od naše, ali mislim da je to moje prvo putovanje bez roditelja i još uvijek se nekako sjećam svakog detalja, okusa, mirisa, svake sale mojih prijatelja…
Ne, nikada. Ja sam opsesivno organizirana i uredna, pretjerano kontroliram sve oko sebe, tako da su šanse da se to dogodi vrlo male.
Teško je odgovoriti, svaki posjećeni grad mi ostane drag zbog nečeg. Možda Grad sto tornjeva, kraljeva, trgovine . Dakle, Prag. Posebno me dojmio stari dio grada. Svaki kamen u pločniku je inspiracija za novi stih pjesme.

Koja je hrana bolja meksička ili kineska?

Definitivno meksička. Volim začinjeno i inače mi je to najdraža hrana. Na chiliju i čokoladi bih mogla živjeti. Ljuta hrana, ljuta zena. 🙂
I najdraži recept?
Ako govorimo o meksičkoj, a da ja dobro radim (kažu drugi) onda tortilje, a inače kada imam vremena iskušavati recepte i kuhati, to su torte i kolači.

j čokolada

Nadam se da se Ivana neće ljutiti što sam s njenog Fejs profila maznula ovu fotku frižidera, apsolutno me oduševila… stvarno ne znam da li uopće postoji žena koja ne bi voljela imati svoju osobnu zalihu čokolade i koja, ne bi stavila lokot na isti. Barem ja priznajem da bi! 🙂 Ivana slažete se?
Koju kvalitetu najviše cijenite kod ljudi? Što vas smeta?

Volim smjele, osjećajne i humane ljude i trudim se i biti okružena takvim.
Ono sto me smeta vise od bilo čega drugog je pasivnost. Da se ljudi vise trude oko svojih ciljeva, uspijevali bi i bili bi zadovoljniji sobom. Čovjek zadovoljan sobom je obično plemenit i dobar i prema drugima i nema ni vremena, ni potrebe za glupostima i zlom.

Najdraža pjesma i da li biste se okušala u glazbi?

Imam previse najdražih pjesama, ali recimo trenutno Always – Bon Jovi, Don’t Cry – Guns N’ Roses, Summer Wine – Ville Valo i Natalia Avelon.
Nipošto. Svoj doprinos glazbi mogu dati samo tako da napišem pjesmu, koju bi odsvirao i otpjevao netko drugi.- pomislila sam kako bih rado uglazbila i izvela njezinu pjesmu… ali o tome ćemo se dogovarati daleko od vaših očiju. 🙂

Ivana6
Da vam netko pokloni put u neku zemlju u kojoj još niste bila, kuda biste otputovala i zašto?

Htjela bih posjetiti sve zemlje svijeta, a najviše me privlače one turistički manje posjećivane. Zasigurno najviše bih voljela posjetiti Indoneziju i to one manje i nedovoljno istražene otoke, vidjeti (nama) čudne navike tamošnjih plemena, slušati izvorni jezik, koji nemamo priliku cuti drugdje. Sto veća divljina to veća i sloboda, čovjekova povezanost sa svijetom i samim sobom. Smatram da mnogi ljudi ne (s)poznaju sebe. Nekima će i život proći brinući o trenutnom, dnevnom, sitnom …

Što je po vama najveća mana današnjih žena? Smatrate li da Balkanke spadaju u kategoriju žena koje su još uvijek veoma konzervativne?

Popustljivost i nedostatak originalnosti. Hm… Ne, Balkanci su konzervativni. To mi je fenomen, s obzirom na cjelokupan razvoj zadnjih pedeset godina. Kada govorimo o ulozi žene i o odnosu demokracija i europeizacija se tek trebaju dogoditi.

Imate li kućnog ljubimca?

Ne, ali sam imala i namjeravam ponovo imati. U pitanju su patuljasti zečevi.

Ivana3

Biti pisac i novinar je cast ali i obaveza, gledate li to još uvijek kao avanturu i prije svega zadovoljstvo ili je stres počeo uzimati danak?

I dalje je svaki dan avantura, jer ne znate kojom temom ćete se sutra baviti, u kojem gradu, sto ćete tamo doživjeti, koga upoznati… Stresno svakako jeste, ne samo zbog nedostatka vremena, nego i odgovornosti koju imate prema gledateljima i čitateljima.

 

Je li vam neugodno izaći bez šminke, kao što je mnogim poznatim damama ili niste time opterećena?

Ranije jeste. Sad, kada sam svakodnevno pred kamerama stalno sam našminkana, izbjegavam biti privatno. Postala sam svjesna koliko me šminka čini starijom, a počela sam i uživati u sebi tako prirodnoj. To dolazi s godinama.

Čitate li mnogo?

Čitam često, ali i to mi je nedovoljno. Čitanje je divno putovanje u mjestu.

Najbolja zabava je za vas…?

Ples na kiši i plivanje pod mjesečinom.

j
Definicija ljubavi?

Ljubav ne bismo smjeli definirati. Tada bi bila obična, ograničena kao i sve drugo sto je objašnjivo.

Je li teško biti uspješna žena u pretežno muškom svijetu?

Jeste. Iako žene glase za ljubomornije, moram priznati da muškarci teze podnose konkurenciju, ali i da se zena mora pet puta vise truditi i dokazivati da bi uspjela, a kasnije cak i opravdavati za svoj uspjeh.

Ivana2
Vjerujete li u sudbinu ili ste više od akcije u smislu, da sami krojimo svoj put?

Apsolutno. Vjerujem da smo sami kreatori svojih života i da ostvarujemo onoliko koliko vjerujemo i radimo na sebi zadanom, ali razumijem i one druge; naravno da je lakše kriviti sudbinu.

Postoje ljudi koji ti daju misliti. Ne samo zbog svoje pojave ili uspjeha. Daju ti misliti zbog svojih riječi, stavova i načina na koji žive. Mijenjaju te a da toga nisu ni svjesni. Kako su krenule Amazonke i priča oko njih se počela zakuhavati, tako sam u želji da dočaram jedan vlastiti citat, na internetu pronašla sliku sa zanimljivom porukom. Nisam znala tko je autor. Iako me se tekst silno dojmio. Objavila sam ga, bez potpisa, jer nisam od ljudi koji bi se kitili tuđim perjem. Ivana se javila i veselo napisala: “To je moj tekst!”

Ljudi su mislili da je tekst napisao Balašević…

Oduševljeno sam je potpisala i tako smo se počele dopisivati. Shvatila sam da Amazonke, prave, stvarne žene, prate ovu stranicu jer se tu pronalaze. Shvatila sam i da ne postoje nemoguće stvari i da pronaći autora nekog teksta nije nemoguće…

I da žene mogu pisati bolje muške stihove, od muškaraca… no to nismo ni sumnjali zar ne?

Voljela bih nekako lijepo zaokružiti ne priču, nego jedan kratki uvod u prijateljstvo s Ivanom, ali magija riječi ova put u meni nije toliko jaka. Zato ću skromno zahvaliti i ostaviti jedan osmijeh.

A Ivanina duša pozdravit će vas kroz njeno pero, koje nas je i povezalo…

citat

 

Marija Klasiček

Komentari

Neki baner