Razmišljanja

Moć neznanja…

I boli me sva ova ljudska glupost. Boli me njihov manjak suosjećanja. Njihova potreba za dominacijom, za posjedovanjem moći nad ljudima, životinjama, stvarima. Boli me i ono tješenje “dobro nam je kako je drugima”, pa nam tuđa nesreća daje elan. Ako ga daje. Ili je to samo mirenje sa situacijom?

prayer-888757_960_720

Umjesto da pomognemo tim drugima mi na osnovu toga prihvatamo svoju nevolju kao dobru. Boli me i pripadanje grupama, identifikacija sa većinom, jer ja nisam većina, ja sam individua koja teži da bude čovjek. Ja nisam ovca koja bleji samo kad je gladna. Nisam ni kameleon da se adaptiram na sve te ljudske gluposti. Boli me sva ljudska nepravda, počinjena u ime nekih većih kvazi ciljeva.

Boli me i ovo neznanje, a još više me boli to što se i ne želi da zna izvan jedne linije, ograničene od strane uvijek nekog drugog. Parola: Ne okreći se, sine. Boli me i ovaj strah, ljudski, moj, koji je ipak mnogo različit. Jer njihov strah za prihvatanjem drugačijeg je moj strah za sebe i sve one koji nisu u liniji. Antilinijaši.

Etiketiranje i predrasude!

A najviše me boli zloupotreba Boga koji nasta kao svetinja, a posta simbol skrnavljenja svetinje, ljubavi prema drugom i drugačijem. Boli me to njeno tumačenje baš od onih koji je najmanje poznaju. Boli me i to ne učenje na greškama, a to opet iz neznanja. Zaista me boli. Pa se često pitam kako u svoj svojoj tišini preživjeti ovu spoljašnju buku? Kako uspjeti, a ne pripadati grupi? Nikako da otkrijem odgovor i da odagnam bol. Ako neko nekada sazna voljela bih i ja da znam, pa makar to bilo u zadnjoj minuti moga života.

Ramiza

[email protected]

Komentari

Neki baner