Cafe

Uzmi ti vrijeme da zaboraviš…

success-846055_960_720

Nikakvog prava više nemaš.
Bar što se tiče onoga što ja kao ljudsko biće nosim u sebi. Ljubav. Razumijevanje. Dušu.
To više ne može biti tvoje jer ga nisi želio onda kad je trebalo. Odluka tvoja, pa pusti me na miru!
Ne posjeduješ me više kao nekoga tko te nesebično volio, i zato me pusti.
Tvoje hirove ne želim više ispunjavati, tvoje strasti smirivati, tvoj ego dizati. Mogu, ali ne želim.

I ne trebaš više pisati, ne trebaš više zvati… Ne trebaš… Ne trebaš mi.
Naš susret od neki dan ti ne daje pravo na to. On se desio slučajno, tvoje poruke namjerno. Prestani!

Poenta nije u tome da se osjećaš facom tih par sati.
Nije u tome da znaš kako te jedna budala s nestrpljenjem očekuje, ne ide ni metra dalje od kuće jer zna da će joj telefon zazvoniti i zna da ćeš to biti ti.
Zaboravi!
Više nisam ta osoba. Ne čekam te, ne plačem, ne osjećam ništa. Čuješ li, ne osjećam ništa i točka.

E Sad ponovi onu svoju rečenicu ‘Uzmi ti vrijeme da zaboraviš’ i stisni zube, i pregrizi jezik, i vrati vrijeme.
Ne možeš? Znam, ne možeš. Preduhitrila sam te.

Vrijeme sam uzela, već sam zaboravila, sve sam preboljela jer je dosta.
Egoizam, bezobrazluk, iskorištavanje- sve sam s tobom okusila. Gorak je to okus, vjeruj mi.
Zato me pusti i gradi svoje snove. Ako misliš da su pravi, super.
Ja ipak mislim suprotno…
Nije to život. Pretvaranje i patnja se to zove. Na tvoju žalost!

To be continued…

Malena

Komentari

Neki baner