Sve je dobro dok imaš majku
Život

Eh, da je tuga snijeg…

winter-1127201_960_720

Nedostaje mi.. Nedostaje mi snijeg, nedostaje mi on..njegovi dodiri, poljupci, pogled osmijeh..sve.. I to čudo od svih čuda u svemiru, neke slike nikada ne umiru…

Jutro pola 8, Jahorina, prva jutarnja kafa. Na prvi pogled savršeno.. Ali, daleko je to od savršenstva.. Sjedim pored prozora, gledam u prazno, u daljinu, a slike po glavi šetaju. I jedno pitanje bez odgovora:

Šta je to što te natjera da se preko noći promijeniš?!

Telefon čuti danima.. Otišao je! Čim je okrenuo leđa, sve je nestalo..

A imali smo samo jednu sobu, jedan krevet, i jedno drugo… i ništa nam drugo nije ni trebalo. Sem snijega. Snijeg je bio naša talija. Sve je i počelo sa zimom, sa prvim snijegom.. Padao je danima, a mi sve bliži jedno drugom. Svaka pahulja koja je pala jačala je našu vezu… što je vise padao, mi smo bili zaljubljeniji. Nismo mogli da zamislimo dan jedno bez drugog, dan bez snijega. Nismo bili od onih parova koji glume sreću pred drugima. Mi i jesmo bili zaista srećni… to se vidjelo, nije se moglo sakriti. Voljela sam da se budim pored njega. Voljela sam kad zajedno odlazimo na spavanje.

Ja spustim glavu na njegove grudi, on me zagrli i mazi dok ne zaspim.

Voljela sam one poljupce za dobro jutro i laku noć. Voljela sam i one kratke poljupce dok kasnimo na posao. Voljela sam i kad se vratiš samo da me poljubiš…. Voljela sam sve to. Voljela bih to i juće, i danas, i sutra, i uvijek… samo da si ostao onaj isti ti.

Dok je napolju padao snijeg i zima ledila sve, njegove ruke su mene grijale i topile sve u meni. Danas gledam kako se topi i poslednji snijeg ove zime. I on nestaje, odlazi, baš kao što si i ti otišao. Nečujno, polako, bez ijedne riječi zbogom. Bez ijednog tračka nade da ćeš se vratiti. Odlazite, ali ja ostajem… ostajem sama, na našem mjestu…

Nema više nas, nema vise njega ovde kraj mene. A sve miriše na njega, sve podsjeća na njega. Ostavio je trag na mojoj duši, ali proći će, preboljet ću… Ali, zauvijek će ostati jedna zima, hotelska soba, ti i ja, i naša Jahorina.

Ljubav ne postoji zato da nas usreći. Ja vjerujem da postoji zato da nam pokaže koliko možemo izdržati…

Daljine nisu to, što se mom srcu činilo,
Pusta su to polja nade, u barikade
Između nas… 

P. S. Danas je jedan od onih dana kad njega želim više od svega, i isti onaj dan kad znam da ga više nikad neću imati, jer sam ga izgubila zauvijek…

S. Gajić

Komentari

Neki baner