Razmišljanja

Partija života…

chess-982260_960_720

Na trenutke mi se učini da živim tuđi život. Učini mi se kao da je netko krivo izmiješao karte i mene ugurao u krivi vlak pa sam otišla u pogrešnom smjeru. Učini mi se kao da sam začarana. Kao da sve što dotaknem prije ili poslije mora postati prah… a onda zastanem i zapitam se, nije li svima tako?

Nitko nije karte izmiješao i nije se uplela sudbina. Zli magovi i zagonetne sile. Svoje sam staze izabrala sama. Nije nitko kriv što ponekad njima ne znam kročiti.

Volim, tako prokleto volim. Toliko jako da mi uzima dah. Volim i umirem od te ljubavi. Svako veće me guši dok sklapam oči i tonem u san, svako jutro me budi s nadom da će biti bolje…

Stvaram. Pa se sve poruši, pa opet stvaram. Vrtim se i plešem u krug. Ponekad padam pokošena kao pijun na šahovskoj ploči. Loš potez pomislim i započnem novu partiju.

Nitko nije rekao da će ovaj život biti lak. Nitko nije rekao da će biti lako voljeti. Nitko nigdje nije napisao da postoji zakon po kojem imam pravo na sreću. Sve što želim moja je obaveza, moja vlastita misija. Ako se nisam sposobna za sreću izboriti. Ako nisam sposobna obrisati suze i potražiti sunčanu stranu ulice, onda to toplo i sretno i mirno, mjesto ni ne zaslužujem.

Nitko nije kriv za okolnosti u kojima živi, osim njega samoga. Samo rijetki su od nas to spremni sebi priznati, još rjeđi, spremni to reći na glas… javno, nekome, kao ja sada vama.

Kovač sam svoje sreće i svoje nesreće. Dijamant kojeg brusim sam ja sama, hoću li blistati ili pasti u blato, o meni ovisi… o nikom drugom.

Pa krenimo onda… u nove pobjede i poraze. Ploča je postavljena, figure posložene, vrijeme je za prvi potez. Lovac na c3…

chess-1155421_960_720

M.

Komentari

Neki baner